ujac je napisao/la: 17.12.2018., 16:05 Nego kad spominjes muziku, ja sam uvijek htio nauciti svirati klavijature, ali nikada nisam proveo vise od desetak sati vjezbajuci. Nije da me bas toliko zanima klasika (mada nebih imao nista protiv da i to sviram), vec bi me vise zanimalo kao da sviram npr u nekom bendu ili za nekog izvodjaca tipa gibonni. Nije mi bas cilj da ja sad sviram profesionalno i imam gaze, vec to vise onako za moju dusu, ali isto tako da imam neko znanje, a ne da sve pjesme sviram na isti fazon, ako kuzis sto hocu reci Pa ako imas koji savjet rado bi cuo sta i kako poceti

Često mi to kažu ljudi u dvadesetim, tridesetim godinama ili stariji pa misle da je prekasno da se nešto nauči. Zapravo godine ne znače puno ako se želiš baviti time amaterski. Štoviše, stariji neke stvari puno brže skopčaju od djece. S druge strane, djeca imaju puno više potencijala jer su prazne ploče pa brzo upijaju nova znanja. Uglavnom, ako nemaš fizičke prepreke što se tiče ruku i prstiju - možeš početi. Notacija izgleda kao hijeroglif, ali je logičan rezultat civilizacijskog napora da se zapiše zvuk, tako da postoje prirodni principi koji se lako pamte. Lakše naučiš čitati note nego pričati novi jezik, to garantiram.

Danas imaš na youtube hrpu tutoriala i neko vrijeme sam surfao kroz njih jer me zanimalo koje metode koriste takvi nazovi polu-amateri, ali ima jako puno smeća nažalost, pa se provede puno vremena gledajući gluposti. U muzici je situacija takva da čim naučiš tri akorda pomisliš da si profić i želiš snimati pjesme, tutoriale, zaraditi lovu na temelju toga i slično. Najbolja opcija ti je uložiti nešto love, pronaći dobrog učitelja 1 na 1 i da mu odlaziš na satove dvaput tjedno. Odrasla osoba bi za mjesec dana mogla uz dobar rad pohvatati dovoljno da shvati teoriju i osnove sviranja. Ne možeš s toliko rada svirati klasiku, ali bi morao moći pohvatati klasičnu harmoniju, jer je na tim temeljima izrađena cijela glazbena kultura 19. i 20. stoljeća. Kad skužiš princip slaganja akorada, i ako imaš uho za razabrati melodiju jednim prstom desne ruke (ako nemaš onda se poslužiti jednostavnom notacijom) - relativno brzo možeš dobiti jednostavnu reprodukciju popularne glazbe.

Sviram gitaru 7 godina. Imam električnu, akustičnu i klasičnu. Bio sam u 2 benda solo gitara. Zadnje 2 godine sviram osjetno manje zbog faksa. Ovih dana sam se napokon uhvatio gitare pa ponavljam neke solaže, imam neki dogovor s par kolega za neke probe preko praznika.

Inače učim po sluhu, ako nemam vremena za učenje po sluhu oslanjam se na tabove sa interneta. Znam i nešto malo glazbene teorije, dovoljno koliko mi treba za moje potrebe. Imam neko malo znanje u snimanju preko DAW-a, dovoljno da si znam snimiti ideje na gitari i spremiti za kasnije.

Veliki sam fan stripa Zagor još od malih nogu. Nemam neku preveliku kolekciju, kao klinjo sam imao sreću da je frend imao ogromnu kolekciju koju je njegov stari sakupio....bilo je svakakvih stripova pa sam redovito od njega posuđivao. Tek sam pred par godina počeo sakupljati kad me uhvatila nostalgija. Još od stripova volim Texa i Alan Forda. Pročitam barem 2 stripa tjedno.

Također sam nedavno počeo sa skupljanjem glazbenih cd-a muzike koju slušam. Uglavnom slušam metal, punk, rock i sve ostalo što mi se svidi. Nebitno kojeg žanra.
Za stripove i CD-e se sve više počinjem okretati second hand shopovima jer kad se sve zbroji nije baš jeftino, pogotovo pored drugih stvari koje me također zanimaju.

Od filmova gledam samo stare jer ono što ja gledam danas više nije popularno i izlazi rijetko...
Veliki sam fan ratnih filmova serija i dokumentaraca. Ljubav se rodila još od Tanke crvene linije i Spašavanja vojnika Ryana, Vod smrti.... kasnije serije Združena braća, Pacifik. Na ratne filmove me navukao stari.
Uglavnom sad gledam zaboravljene ili podcijenjene (Hollywood free) ratne filmove.

Još od filmova obožavam westerne. Ako se mene pita bilo koji... pogotovo spagetti western "trilogiju" Dollara od Clinta Eastwooda i po meni najvećeg genija filmske glazbe Ennio Morriconea...među kojima mi je (općenito) najdraži film For a Few Dollars More. Genijalan film koji svojom produkcijom, glazbom i glumom može posramiti mnoge današnje filmove.


Volim računala, popravljam, nadograđujem, gaming od malih nogu pa do danas.
Najviše igram Fifu i Pes u društvu, rFactor i Assetto Corsu s modovima od F1.

Sve više me interesira programiranje. Trenutno poznajem samo C++ jezik i pošto imam programiranje na faksu već sad mi se nudi jedan posao u vezi toga. Pa je to razlog zbog kojeg bi mogao početi ozbiljnije s tim.
Imam 4 kolegija vezana za programiranje u jeziku C++ međutim to su sve kolegiji u kojima se ponavlja jedno te isto, pa onda i nema nekog napretka u znanju. Te rupe kanim popuniti, imam dosta programera oko sebe što u rodbini što od prijatelja pa to valja iskoristiti.

Kad se pruži prilika odigram nogomet, košarku ili biljar s društvom.
Osim F1 aktivno pratim snooker, nogomet i road racing. Košarku više ne aktivno, samo ovako skraćene snimke

I to je valjda to.

Kad smo spomenuli Eastwooda, uvijek mi padne na um kolekcija filmova Clinta koje imam na HDDu a naslov kolekcije je 'The Bible of asskickery'

@senna

Tanka crvena linija
Imam i ja neku kolekciju od nekih 500-600 filmova, kao i nekih 300-ak F1 trka (imao sam ih solidan broj na VHSu, ali se to syebalo). To sam zaboravio napomenuti.

Inače i ja najviše od onih "klasičnih" strip junaka volim Zagora i Texa, mada mi je dobar i Jermo Drake Junior aka Mr. No
Što se tiče Alan Forda, mislim da moj potpis dovoljno govori.

Eh sad, vezano za muziku, samo bi ti napomenuo da educiranost (u smislu škole) i nije bitna ako čovjek ima sluha, talenta i "šlifa" za to.
Kad sam prvi puta gledao dokumentarac o tome kako je Metallica snimila onaj koncert sa simfonijskim orkestrom, sjećam se komentara Michaela Kamena (RIP) , a pogotovo pojednih muzičara iz San Francisco simfonijskog orkestra koji su, kada su slušali Metallicine stvari (pogotovo sa Mastera), nisu mogli vjerovati da su "neškolovani" i samouki muzičari (izuzev kirka, on je imao neke osnove, a malo ga je podučavao i Satriani), i to još kao mladići sa 21-22 godine osmislili onakve melodije i harmonije, u takvom jednom žanru kao što je trash metal (da ga tako nazovem), u veoma brzim, žestokim i prilično dugim pjesmama.
Svirao sam sa jednim likom, nije imao brzine nešto naročito (milsim, imao je, ali ne kao neki drugi tadašnji mladi gitaristi u Tuzli), ali je ZNAO napraviti pjesmu, složit melodiju i harmoniju, ako treba i od 8-9 minuta (a nije to bilo ni dosadno ni bezveze, niti je bilo "vještački" izduženo).

Pozdravljam temu, čekao sam malo vremena da uhvatim da napišem par rečenica.
Trenutni hobi (oživljen nakon 10god ) je vožnja cross motora po šumim, sve to rekreativno i kad stignem. Inače sam motorist ča bi se reklo dušon i tilon. Te zimi obično treniram u teretani (iako u današnje vrijeme je to sasvim nešto drugo od klasičnog dizanja utega ali je naziv ostao) ali u grupi, nije da sam tu s nekim ciljem "švarcneger" već se volim rekreirati, zimske večeri duge a nije na odmet malo održavati tijelo.
Dok je u istoj dvorani bio kub za MMA i Kickbix (Trojan, Zelg Galešić) trenirao sam MMA. Uživao sam u tome međutim odselio se u drugi prostor pa je došlo predaleko za putovati.

Do prije par godina je bila ekipna tradicija pikado za vikend ali kako se polako većina oženili i (pogodili Bullseye) dobili potomstvo pa nema više.
Također do prije par sezona sam ljeti vozio biciklu ali kako sam pokrenuo posao sezonske naravi nemam vremena ni za pogledati biciklu a kamoli voziti (iako ću i to ukomponirati u sezonski posao samo što tada gubi čar koju ima dok je hobi ili rekreacija).

Nikad nisam bio nešto za loptu, bar ne ozbiljno. Jednu sezonu sam igrao za lokalni NK kada se osnovao čisto na nagovor prijatelja jer im je falilo igrača.

Volim igrati konzole (Comp baš i ne), ali stvarno ne volim nogomet, volim GT, COD, Teken (uvijek s ekipom), WRC...

Kada stignem volim otići na kakav tečaj čisto da bude nešto novo. Bio na tečaju engleskog (u školi imali njemački kojeg ne znam beknuti), klasičnih plesova, škola planinarenja (jako dosadno (bar meni)ali namjera je bila sportsko penjanje da pobijedim strah od visine, ali je strah pobijedio), okušao se u pecanju i dobio novu dimenziju dosade i za te pare kupim ribu kakvu hoću i kad hoću.

Imam namjeru naučiti svirati gitaru i možda harmoniku ali to kroz 2-3 god. još se posao uhodava, širi i isplaćuje.
A i naći će se još ponešto samo da se dođe do malo para i malo više vremena.

U zadnje vrijeme zbog faxa ništa posebno, ni basket, ni bilijar, teretana, rFactor/Automobilista, ništa, samo alkohol i TV
Jedino što mi je želja u zadnje vrijeme je probat gitaru svirat, pogotovo kad sam jednom na roštiljanju mog razreda iz srednje uzeo od jarana gitaru i onako ofrlje uzeo svirat, nemam iskreno pojma ni šta je bilo, vjerovatno AC/DC ili neki rok i svi su ono zastali i jedan je kolega rekao "Jel vama ovo zvučalo poznato", ne znam o muzici ništa, ali imam neki osjećaj da bi mi išlo od ruke, treba svašta probat

@Crash

@Frantic

Eh sad, vezano za muziku, samo bi ti napomenuo da educiranost (u smislu škole) i nije bitna ako čovjek ima sluha, talenta i "šlifa" za to.

U pravu si, a opet i nisi. Vidim spominješ Kirka. On zna u najboljem slučaju glazbene teorije koliko i ja, a vjerujem da smo i na vrlo sličan način naučili svirati (praćenjem drugih gitarista uz mrvice teorije) i taj manjak te teorije ti kad tad lupi pošteni šamar, a to vidim i na sebi i njemu kad treba improvizirati.
Pogledaj kako Krik improvizira, vrlo šturo, ponekad totalno promaši pa se i blaže osramoti. Frajer ima 2- 3 tvz "improvizacije" na koncertima koje svira svaki put već 10-15 godina i ljudi to gledaju kao improvizaciju. Kada zaboravi vlasiti solo na koncertu počne na sreću nabadati note i nadati se da je pogodio, što često radi i nastane nešto što primijete i gluhi. Da ima nešto znanja teorije da vidiš kako bi se izvukao, pa čak možda i na bolji način odsvirao od originala.
Pogledaj mu solaže iz DM-a, slične kao iz prva 4 albuma, gotovo identične na trenutke. Tu je već prestajao biti kreativan, jer nema širok spektar alata i kad tupiš po istom toliko godina dobiješ ono što je napravio u zadnjem albumu. A to je veliki očaj. Nekreativno, bezidejno i na brzinu nagurano. . A također može mi niko reći da je do inspiracije, imao je 8 godina da za taj album napravi nešto pošteno. Što se tiće kreacije sola je spor, solo za unforgiven je gradio par godina, a vjerujem da si i u dokumentarcu black albuma vidio našto je zvučala prva verzija, ja sam plakao od smijeha. Zašto, jer fali teorije, da je znao išlo bi kudikamo brže a možda i bolje od samog pogađanja nota dok ne dobije nešto što uhu paše. No onda kad napravi solo onda je nešto posebno, tu mu kapu skidam i među najboljima je.

Za mene kažu da jako dobro znam improvizirati preko nečega, imam ono nešto i znam biti kreativan. No nakon nekog vremena dođe do toga da em nemaš ideja em postane sve vrlo slično i onda valja promatrati malo druge gitariste i uz to popratiti sa nešto teorije, nove ljestvice i odnose među ljestivicama, koja s kojom i kada paše te ostale gluposti i odma se osjeti veliki napredak koji može rezultirati novim i drugačijim stilom. Tu sam naučio grešku i to je puno teži zanat nego naučiti odsvirati zadnji solo od One ili Master of Puppetsa, Ride the lightning koju mogu samo tako odvirati. To je čista tehnika i sluh. To može svako naučiti, gitara nije teška za sviranje, iako sam tada mislio wow to je nemoguće odsvirati. Nije, teže je stvoriti nešto svoje pa makar na prvi pogled se činilo kao nešto jednostavno. Jedan Frusciante je najbolji dokaz koliko dobro poznavanje teorije i talent u kombinaciji znače. Kao i Hammett slijepo je pratio Hendrixa, ali je maestralan improvizator i nikad ne zvuči isto, nikad ne svira na isti način. Ima dodatne alate. Hammett ima jeben talent, ali ga ograničava s tvrdoglavim tjeranjem po pentatonskoj ljestvici koda nema ništa drugo.
Mada ima slučaja di neki odsviraju nešto što ni u teoriji se ne slaže pa zvuči dobro.
Bez teorije se može, ali je odličan alat uz talent. Osim ako si Jimi ili slični....

Predpubertetsko i adoliscento doba sam sakupljao igračke od kinder jaja, sportskih novina, pa do konzervi od limenki

Vrhunac svega toga, da sam imao 4 pune vreće po 50 L sportskih novina, te preko 300 konzervi, gdje su bile ko kakva garda po ormarima, kada se sve nije moglo pogurati po kući, otislo je u kantu (koja VRH investicija, kao i hobi)

A prije toga sam trenirao košarku (doduše ovo profesionalno), karate, rukomet i plivanje.

Onda slijedi fakultetsko doba, tad sam imao milion hobija samo da ne učim

Počeo sam da se bavim i muzikom, i dan danas mi je u malom noktu frooty loops, cube base, abelton itd..

Fotografija takodje, kao i obrada slika photoshop, tu sam i dan danas aktivan i dobar. Fotografija me je uvijek zanimala, jer je kul.

Onda raznih softwarea za dizajniranje, autocad, archicad, kao i 3D max, sam sve kroz hobi naučio. Itd..

...

Danas, hobi mi je teretana, tu sam baš aktivan, kao i shopping. Majke mi sve što sam stariji, sve me to više privlači. Većinom mi je Underarmour odjeća, kao i obuća, a prošlo ljeto samo Nike, dakle postao sam ko kakva modna ženturača.

Opet idiot nakupim dosta odjeće, pretežno duxeva i patika i onda podijelim okolo (familija i prijatelji).

Dakle to su ta "dijasporska prokletstva", radiš ko konj i po prodavnicama hodas, ponekad i blejis po prirodi malo.

Dakle od hobija onog normalnog je samo fotografija i ponekad copam nos

Ja sam bio pravi mali štreber:
čitao sam Asterixa, Taličnog Toma, Politikin zabavnik, Princa Valijanta, ponekad Stripoteku i prezirao Zagora, kapetana Marka i ostale iz tih izdanja.
Volio sam SF knjige i filmove. Empire Strikes Back je bio nešto najbolje ikad snimljeno (kad sam ima0 13-14 se to pojavilo kod nas u kinu). Smatrao sam da je Odiseja precijenjena, a Sastanak s Ramom (knjiga) užasno podcijenjen. Obožavao sam Dinu Franka Herberta. Knjige Douglasa Adamsa, Harukija Murakamija, Patricia Cornwell. Od lektire mrzio sam Krležu i njegovo prenemaganje. Volio sam stil Ive Andrića, Dostojevskog, Tolstoja...
Čitao sam i gledao crne komedije Dušana Kovačevića. Obožavao Monty Python (sve epizode i filmove odgledao nekoliko puta). Crna guja mi nikad nije legla (Rowan Atkinson općenito).

Imao sam epilepsiju pa sam od lijekova imao reflekse stare babe što me činilo sportski nesposobnim. Volio sam skijanje, ali bilo je teško skucati lovu za to, pa se išlo na jednodnevne izlete na Krvavec ili Sljeme (u krajnjoj nuždi - tada nije bilo trosedežnice). Preplaninario sam Sljeme uzduž i poprijeko. Na faksu sam se radije pentrao na Sljeme onom užasnom stazom ispod žičare 10 puta umjesto da idem u dvoranu.

Programiranje mi je bilo hobi, prčkao sam po C64 cijelu srednju školu (od 1984). Nakon faksa to mi je od hobija postao posao.
Kad sam počeo bolje zarađivati hobi su postala putovanja. Proputovao sam puno toga. 2002-2009 sam sve Nove godine dočekao u toplijim krajevima (Rim, Egipat, Jordan, Kina, Las Vegas, Turska, Iran, New Orleans... I po ljeti smo putovali kojekuda: Maroko, New York, Washington, Boston, Niagara, California, Irska, Pariz, Toskana, Berlin ....

E, i onda se rodila kćer i postala je jedini "hobi" koji smo si mogli priuštiti (i vremenski i materijalno). Sad je malo porasla pa opet počinjemo putovat, da bi njoj "pokazali" kulturnu i prirodnu raznolikost svijeta u kojem živimo ali se izbor zemalja gdje je pametno putovati jako suzio.

Pozdravljam temu

U mom slučaju, punoljetnost i prva godina faksa su velike prekretnice u mom životu, kako kao osobe, tako i načina života, što se odrazilo i na hobije. Tako da se razdoblje do punoljetnosti svodilo na dosta fizičke aktivnosti, prije svega aktivnog treniranja Taekwondo-a, do puno više kretanja općenito nego zadnjih par godina. A zadnjih par godina u slobodno vrijeme uglavnom čitam, gledam i igram, s fazama kad mi je jedna od ove tri radnje bila dominantnija. Trenutno me igranje video igara najviše zaokupljuje, pa sam više u video igrama već u čitanju knjiga i gledanju serija/filmova.

Igre koliko igram, toliko i čitam i pratim novosti iz svijeta video igara. Trenutno završavam God of War(2018), koji je sam igrao proljetos tek kad je izašao i onda mi je grom dok sam ga igrao "spržio" PS4 i dva LCD-a u kući, tako da mi je trebalo par mjeseci da se sanira šteta i da se vratim ponovo tom remek djelu video igara. Igram ponekad i F1 2017, ali nemam volan i napravim često duže pauze, tako da sam u najbolju ruku čisti prosjek.

Što se čitanja knjiga tiče, zadnjih godinu i nešto sam čitao uglavnom Mešu Selimovića, Krležu, Isaka Samokovliju i Hesse-a.Veliki sam obožavatelj Tolkiena i distopijskih klasika Orwela i Huxleya.

Sa serijama sam trenutno na čekanju, jučer pogledao zadnju epizodu Westworlda. I sad sam na čekanju novih sezona Game of Thronesa, Peaky Blindersa, Gothama i Westworlda. U međuvremenu ću vjerojatno lagano gledati Friends, koje nisam do prije godinu dana nikad gledao, ali me cura navukla na njih.

Filmove također volim, trilere, znanstvenu fantastiku i superherojske filmove najviše preferiram, dok akcijske, komediju, horore i romantiku jako slabo gledam. @wapi Kakva ti je danas Odiseja, nakon 50 godina od kad je izašla?

Prije nešto više od tri godine sam si kupio akustičnu gitaru i počeo svirati, ali nikad se nisam oslobodio da sviram pred drugima i to se uglavnom na sviranje za svoju dušu, ma da je to u zadnje vrijeme sve rjeđe.

Što se tiče fizičke aktivnosti, jako sam neaktivan u zadnje vrijeme, planiram se aktivirati, ali s tim baš dosta odugovlačim, inače nikad nisam bio osoba koja se može natjerati da sama trenira (trčati nikad na primjer nisam imao volje sam, a uvijek dok sam trenirao kondicijski sam bio dobro potkovan i većinom sam višekilometarske dionice trčao s visokim tempom), tako da ako se mislim ponovo fizički aktivirati prijeko mi je potrebno neki klub i organizirani trening bavljenja nečim. U teretanu sam par puta krenuo ići, pa vrlo brzo odustao, ne znam zašto, ali me uvijek nešto od tog odbijalo. Boks me vuče već neko vrijeme, jer su mi ručne tehnike dosta slabije od nožnih, zbog sporta koji sam trenirao i koji je dominantno fokusiran na noge, pa se planiram probati s tim. Sportovi s loptom mi nikad nisu nešto išli. Nogomet sam igrao dok sam bio mlađi jer ga skoro svi igraju, a ja sam uglavnom branio ili igrao obranu. Tenis sam kao mlađi isto igrao, jer u blizini kuće imam teniski teren, ali nikad ga nisam trenirao. Rekao bih da sam u tenisu sve snage polagao na snagu i brzinu, a tehnički sam dosta slabo napredovao, dok se psihički tek nisam se mogao nositi, jer su me moje neprisiljene greške znale totalno izbaciti iz takta i gubio bih meč, a da sam prije tog imao par meč lopti.

Putovati također jako volim i to me baš ispunjava, ali bih u budućnosti mnogo češće to želio već što se dosad moglo

Sjecam se kad sam bio klinac negdje 5 godina. Stara me pitala hocu li zidni sat sa nekakvom slikom tarzana ili igracu konzolu. Ne sjecam se imena ali bilo je to nesto tipa ubacis jednu kazetu dobijes 100 igrica. Tako je pocela moja prva "ljubav", igranje igrica. Ubrzo su dosli PS1 i PS2 na kojima sam zajedno sa frendovima proveo dosta vremena. Igrali su se klasici poput Spyro, Crash, Final Fantasy, Resident Evil, Okami itd. Isto tako kao dijete sam jako volio sport i gledati Dragon Ball ( kojega i dan danas znam pogledati).

Ljubav prema sportu sam pokupio od starog koji je bio odlican nogometas, bez pretjerivanja. Svaki tjedan se gledala Petica, Spanjolska, Francuska i Talijanska nogometna liga. Kasnije sam poceo gledati i NBA, vaterpolo, tenis, rukomet, boks i formulu. Od sportova sam trenirao kratko nogomet i par godina rukomet. U skoli sam obozavao povijest. Nakon sto sam postao malo stariji pocele su me zanimati i malo drugacije tematike. Svemir, zivot poslije smrti, izvanzemaljski zivot, lucidni snovi itd. Proveo sam jedno tri mjeseca pokusavajuci inducirati lucidan san i kad sam ih uspio konstantno imati, bilo je to fenomenalno iskustvo. Sto se tice filmova i serija, volim filmove Johna Carpentera ( The Thing, The Fog, Assault on 13 Precinct, Pricne of Darkness, In the mouth of Madness), Star Wars, LOTR(vjetovatno najdraza trilogija i film), The Warriors, Spiderman serijal itd. Sto se tice glazbe nemam nekakav definiran zanr kojega se drzim, jednostavnk sto mi se na prvu svidi to i slusam. Volio bih nauciti svirati klavir jer ga obozavam kao instrument.

E da, uvijek sam volio i stripove, kad ih već spominjete. Tex Willer i Zagor su mi vrh, u nešto manjoj mjeri Blek Stena, Komandant Mark.

Aaa to kad sam bio mali, bilo je svega, skupljao sam sličice fudbalera i lijepio u albume, imao sam ih toliko da sam na kraju duplikate prodavao, album od Eura i Svjetskog i dalje čuvam, a na ormaru idalje stoje polijepljeni igrači Chelsea, grb i Stamford Bridge, onda sportske novine u kojima su dolazili posteri, auto magazini, razne enciklopedije o geografiji, mašinama, te životinjama. Čak sam i sam napravio svoju enciklopediju tako što sam lijepio slike životinja koje sam iskruživao otkud sam stigao, a onda sam pisao svojim riječima o životinjama, mada je nikad nisam završio, ostalo je kamaru slika raznih životinja i insekata o kojim nisam ništa napisao, mislim da su te 4 sveske (podjelio sam ih na morske i kopnene životinje, ptice i insekte) još uvijek negdje u podrumu.
Od stripova sam volio jedino Zagora. Iskreno i nisam nikad bio neki ljubitelj čitanja knjiga i stripova, više sam volio enciklopedije čitat. Također sam volio šarafat autiće, do te mjere sam ih šarafao i rasklapao da sam na par njih ubacio opruge sa štipaljki i uspijevao sam ih uklopiti tako da ona opruga funkcioniše kao amortizer
Do kraja osnovne sam igrao fudbal gdje sam stigao, većinom sam bio golman i to jedan od boljih u svojoj generaciji, čak su mi mnogi onda predlagali da treniram, ali moji mi nisu dali zbog astme... Kasnije kroz srednju sam inače išao na basket, pošto sam visok (196cm) i na kratko sam išao u teretanu sa jaranima, nakon nekog vremena svima je omrzlo, a meni smor bilo samom da idem, nije mi to to, onako jedan digne više, odmah svi bi da dižemo isto ili više. Kasnije kad sam sam krenuo postalo mi je smor i monotonija. Također sam često išao na bilijar, nisam nešto posebno dobar, ali kad me krene i nisam toliko loš.

Također mi je hobi bilo programiranje, qBasic sam u osnovnoj rasturao, trebao sam u 8. Ići na takmičenje, ali nas nastavnica nije mogla pripremiti jer smo bili kontra smjena, a ona je se baš nedugo prije toga porodila pa ni zbog djeteta nije imala vremena. Kasnije sam i HTML u srednjoj rasturao, sjećam se da nas je profesorica ocjenjivala uvijek na fazon ko će prije napisat kod, tako da je mene morala puštat sa časova da bi dao drugima priliku za ocjenu
Radio sam i u CSS, a sad sam se na faksu zabavio oko Jave.
Kao što rekoh, trenutno mi je jedino želja probat gitaru svirat, Rock, Heavy metal i ex yu rock sam uvijek od muzike najviše volio, tako da mi je gitara omiljeni instrument.
Također ću morat opet u teretanu ili na basket, počeo sam opet pit enormne količine pive

Hehe, zanimljivo
Generalno, kod svih se preteže skoro pa isto:
"programiranje - šarafanje - auto časopisi - filmovi - Zagor..... - fudbal - basket - teretana/borilački - neki instrument".

@Vettel-Ferrari
Odiseja? A kaj ja znam. Nekako mi je knjiga bolja, mašta to bolje zamisli nego što film naslika. Gotovo uvijek.

Odiseja, najbolji s/f film ikada. Posle ide Interstellar pa Andromeda Strain.

Frantic je napisao/la: 19.12.2018., 10:15 "programiranje - šarafanje - auto časopisi - filmovi - Zagor..... - fudbal - basket - teretana/borilački - neki instrument".

Ma ja, manly stuff
Aaa što se filmova tiče, Western, Mafijaški, historijski, akcioni, to volim, nisam više neki ljubitelj Marvela, mada sam kao mali volio i igrice i filmove bazirane na Marvel junacima, Spidey mi je bio omiljeni, od svih Marvel filmova idalje gledam Spiderman izdanja, a pogledat ću i Venom. Horore nikad nisam volio, a romantične sam gledao jedno vrijeme u srednjoj, pregledao sam nekih 15ak komada i svi su mi nekako na isti fazon i nenormalno su predvidivi, nakon 10-15 minuta znam šta će bit na kraju i onda ga mogu komotno ugasit, mada ima par njih koji su nepredvidivi i nemaju onaj cringey happy ending.
Kod serija mi je bitno samo nek ima što više likova i da se ne vrti oko 2 ista lika, znači Game Of Thrones fazon, jedno 50 likova i da svaki ima ulogu koja može promijeniti komplet tok radnje, mada ako se već vrti oko 2-3 lika, onda nek ima 10ak sporednih koji mogu zeznut ove glavne aktere

Čitanje (uglavnom Sci-fi, distopija, neke o povijesti, tehnici, pogotovo zrakoplovstvu...).
Maketarstvo (1/72 i 1/144 avioni) i skupljanje modela (automobili - od 1:64 do 1:18 - uglavnom Japanci i Talijani).
Oduvijek je bilo i crtanje (f1 bolidi, automobili, neki likovi iz stripova...).
Igrice - 90% vremena su racing simovi (rF, AC, pcars 2, F1...) a nekad i ostale (Cities skylines, Crash, NBA 2k...).
Od irl sportova su karting, košarka, odbojka.

Pozdrav svim forumašima. Nešto prije godinu dana sam se priključio ovoj zajednici i stvarno uživam na portalu. Sviđa mi se ova tema, pa da malo podijelim ja o svojim hobijima. Imam 20 godina, studiram pravo i živim u Zagrebu.
Od hobija gledanje sporta pratim od nogometa, NBA-a, NFL-a do auto-moto sportova. Stripove jako volim pogotovo DC i Batmana. Filmove obožavam Star Wars mi je najdraži, a volim sc-fi, horore i komedije. Marvelove filmove obavezno sve gledam s ekipom u kinu. Kao mali sam više čitao, Tolkenova djela su mi vrh, skupljao sam autiće koje još imam po sobi sad su više dekoracija i sličice nogometaša.
Igrice obožavam igram većinom Fifu, F1, NBA, Maddden hit igre poput Assassians Creeda, God of war, pa čak i klasike na emulatorima. Od sporta treniram košarku i igram za faks, a prije sam se bavio karateom.
S ekipom se uvijek sjedne na cugu bilo tekma ili partija pikada.

Timovi za koje navijam: Manchester United, Oklahoma city Thunder i New England Patriotsi.