Putopis VN Austrije 2015
Postano: 19.05.2015., 13:55
Pošto ima pitanja oko odlaska na utrku, a neki od nas su već bili tamo red je da objedinim ta iskustva na jednom mjestu. Molim da se otvori druga tema za odlazak na neku drugu destinaciju kako bi bilo što preglednije..
______________________________
Četvrtak
Alan i moja malenkost u jutro krećemo po tetu Ankicu, jednu vrlo komunikativnu otvorenu i nadasve dragu osobu koja nas je ugostila u Grazu. Nakon toga krećemo u ZG pokupiti Marka. Došavši na mjesto Markovog ukrcaja pijemo kavicu ispred njegovog stana dok je Marko dovršavao svoje pakiranje.
Put do Graza je bio vrlo ležeran, kao i cijelokupno vrijeme provedeno na cesti tokom cijelog vikenda. Nigdje se nismo žurili (cca. 100km/h) već smo stavljani naglasak zajednićkom uživanju provedenom u razgovorima i druženju. Nakon Zagreba smo full tankali moj Piccaso i kupili sve vinjete (slovensku na našoj benzinskoj, a austrijsku nakon Slo.granice). Pošto smo došli do Ankičinog stana raspremili smo stvari i žurno krenuli prema RB Ringu. Nakon što smo prošli jedan niš posebno dug tunel iznenadila nas je naplatna kućica.. naravno to je bila tunelarina od 8E (16E u oba smjera). Pošto nismo znali za alternativni put morali smo je taj dan plaćati, no nakon vraćanja sa staze u Graz malo smo bolje pripremili rutu preko Brucka.. te uštedjeli budućih 48E.
[ link do slike ]
Tunelarina, i kojim putem je izbjeći...
No tu tek počinje terapija.. samo što smo se pribižili Zeltwegu upali smo u nevjerovatnu gužvu.. isprava nismo skužili da je to gužva zbog silaza u Zeltweg (RBRing) te smo onak naivno ispreskakali jedan dio kolone koja se nalazila na zaustavnoj traci prije silaza. Naravno kad nam je bilo sve jasno uspjeli smo se ugurat u kolonu.. iako je to bilo više nalik patkingu uz autocestu, jer smo se vukli mišijim hodom (čak i sporije). Uglavnom se više isplatili auto ugasiti i malo pogurnuti rukom ako se kojim slučajem nešto/netko pomakne.
Vidjevši da nema tu nekakve prevelike vajde, uzeo sam Markov mobitel, uključio si Navigon i izvadio vaučer, te uputio na paklenu šetnju kroz vrući uspuhani red auta do službenog ureda za karte na RBring. Imao sam kojih 2km provlačenja pored hrpetina auta do samog ureda.. još sam si ja zadao blesavo brzi ritam da to što prije maknem sa repertoara, što zbog sunca, što zbog toga da stignemo proći kroz boksove.. možda nađem uz put kakvu soluciju za ovaj čep. Na putu su me sljijetali preprodavači parkinga.. i to luđačkim cijenama od 50E za petak, subotu i nedjelju (četvrtkom se nije ništa naplaćivalo.. mogli ste uletit na stazu bez karte, jedino se u boks moglo sa vikend kartom.
[ link do slike ]
Put od auta do ureda..
Čovjek u uredu za karte na moja pitanja je odgovarao vrlo strpljivo i detaljno. Otkrio sam da postoje besplatni parkinzi preko puta prilaznog puta prema RBringu, no mora se ići na drugi autoput izlaz, i ono najbitnije pokazao mi je put prema parkinzima iznad GA zone RBringa (odozgo).
[ link do slike ]
..put do gornjeg parkinga.
Nakon što sam se vratio do auta, a oni se minimalno pomakli, uočili smo dve vesele redbulovke pored nas kako nude ispaćenim putnicima namjernicima besplatan energetski napitak.. uzeo sam tri limenke RB borovnica (onaj crveni) i odnio dečkima u auto.. Pošto smo se uspjeli nakon par sati odvojiti od kolone prema onom gornjem parkingu počeo je skupni maraton oko staze.. točnije, žurili smo se prema donjem ulazu na stazu ispod glavnih tribina. I da.. teta na ulazu na stazu nam je rekal da smo zakasnili fucking 6minuta, te da više nepuštaju nikog prema boksevima.. Ja sam totalno dobio popizditis.. probao sam izciganit kod nekog ogromnog lika uz ulaz koji je bio njihov zaštitni kadar.. i kad sam mu rekao da smo iz Hrvatske odmah sam dobio naklonost, malo porazgovarali o utakmici, čestitao nam na izvrsnoj igri i rekao da pitam nekakvu djevojku ispred kapije.. ako uspijem dobiti nešto na lijepe oči. Vjerujem da je unapred znao ishod, no bilo mu je žao to priznati i poštediti me truda. Naravno odmah sam pohitao ispasti budala.. dok su se ova moja dva kompanjona samo smijuljila kako se ja trsim. I tako je to prošlo sa laganom gorčinom, te smo krenuli dalje.
Vidjeli sa tribine treninge pitstopa.. slaganje bolida.. otišli na nekakav "trgić" di su većinom bile mjesta za popit, pojes, štandovi, game-zone i eksponati povjesnih bolida koje sam poslikao uzevši Alanov Canon. Morao sam s vemena na vrijeme otimati dečkima fotiće jer sam ja svoj DSLR ostavio doma.. nema smisla da imamo duplu tehniku, ja sam u međuvremenu snimao sa DV kamericom. No taj dan sam si možda najviše dao oduška sa fotićem.. evo nekih fotografija odvojenih od tog dana. Nadam se da će vam se svidjeti.
Samo kliknite u donjem dijelu rastezanje preko cijelog ekrana, stitnite pauzu i sami listajte:
https://www.flickr.com//photos/94043257 ... 6823/show/
https://www.flickr.com/photos/94043257@ ... 6257/show/
______________________________
Četvrtak
Alan i moja malenkost u jutro krećemo po tetu Ankicu, jednu vrlo komunikativnu otvorenu i nadasve dragu osobu koja nas je ugostila u Grazu. Nakon toga krećemo u ZG pokupiti Marka. Došavši na mjesto Markovog ukrcaja pijemo kavicu ispred njegovog stana dok je Marko dovršavao svoje pakiranje.
Put do Graza je bio vrlo ležeran, kao i cijelokupno vrijeme provedeno na cesti tokom cijelog vikenda. Nigdje se nismo žurili (cca. 100km/h) već smo stavljani naglasak zajednićkom uživanju provedenom u razgovorima i druženju. Nakon Zagreba smo full tankali moj Piccaso i kupili sve vinjete (slovensku na našoj benzinskoj, a austrijsku nakon Slo.granice). Pošto smo došli do Ankičinog stana raspremili smo stvari i žurno krenuli prema RB Ringu. Nakon što smo prošli jedan niš posebno dug tunel iznenadila nas je naplatna kućica.. naravno to je bila tunelarina od 8E (16E u oba smjera). Pošto nismo znali za alternativni put morali smo je taj dan plaćati, no nakon vraćanja sa staze u Graz malo smo bolje pripremili rutu preko Brucka.. te uštedjeli budućih 48E.
[ link do slike ]
Tunelarina, i kojim putem je izbjeći...
No tu tek počinje terapija.. samo što smo se pribižili Zeltwegu upali smo u nevjerovatnu gužvu.. isprava nismo skužili da je to gužva zbog silaza u Zeltweg (RBRing) te smo onak naivno ispreskakali jedan dio kolone koja se nalazila na zaustavnoj traci prije silaza. Naravno kad nam je bilo sve jasno uspjeli smo se ugurat u kolonu.. iako je to bilo više nalik patkingu uz autocestu, jer smo se vukli mišijim hodom (čak i sporije). Uglavnom se više isplatili auto ugasiti i malo pogurnuti rukom ako se kojim slučajem nešto/netko pomakne.
Vidjevši da nema tu nekakve prevelike vajde, uzeo sam Markov mobitel, uključio si Navigon i izvadio vaučer, te uputio na paklenu šetnju kroz vrući uspuhani red auta do službenog ureda za karte na RBring. Imao sam kojih 2km provlačenja pored hrpetina auta do samog ureda.. još sam si ja zadao blesavo brzi ritam da to što prije maknem sa repertoara, što zbog sunca, što zbog toga da stignemo proći kroz boksove.. možda nađem uz put kakvu soluciju za ovaj čep. Na putu su me sljijetali preprodavači parkinga.. i to luđačkim cijenama od 50E za petak, subotu i nedjelju (četvrtkom se nije ništa naplaćivalo.. mogli ste uletit na stazu bez karte, jedino se u boks moglo sa vikend kartom.
[ link do slike ]
Put od auta do ureda..
Čovjek u uredu za karte na moja pitanja je odgovarao vrlo strpljivo i detaljno. Otkrio sam da postoje besplatni parkinzi preko puta prilaznog puta prema RBringu, no mora se ići na drugi autoput izlaz, i ono najbitnije pokazao mi je put prema parkinzima iznad GA zone RBringa (odozgo).
[ link do slike ]
..put do gornjeg parkinga.
Nakon što sam se vratio do auta, a oni se minimalno pomakli, uočili smo dve vesele redbulovke pored nas kako nude ispaćenim putnicima namjernicima besplatan energetski napitak.. uzeo sam tri limenke RB borovnica (onaj crveni) i odnio dečkima u auto.. Pošto smo se uspjeli nakon par sati odvojiti od kolone prema onom gornjem parkingu počeo je skupni maraton oko staze.. točnije, žurili smo se prema donjem ulazu na stazu ispod glavnih tribina. I da.. teta na ulazu na stazu nam je rekal da smo zakasnili fucking 6minuta, te da više nepuštaju nikog prema boksevima.. Ja sam totalno dobio popizditis.. probao sam izciganit kod nekog ogromnog lika uz ulaz koji je bio njihov zaštitni kadar.. i kad sam mu rekao da smo iz Hrvatske odmah sam dobio naklonost, malo porazgovarali o utakmici, čestitao nam na izvrsnoj igri i rekao da pitam nekakvu djevojku ispred kapije.. ako uspijem dobiti nešto na lijepe oči. Vjerujem da je unapred znao ishod, no bilo mu je žao to priznati i poštediti me truda. Naravno odmah sam pohitao ispasti budala.. dok su se ova moja dva kompanjona samo smijuljila kako se ja trsim. I tako je to prošlo sa laganom gorčinom, te smo krenuli dalje.
Vidjeli sa tribine treninge pitstopa.. slaganje bolida.. otišli na nekakav "trgić" di su većinom bile mjesta za popit, pojes, štandovi, game-zone i eksponati povjesnih bolida koje sam poslikao uzevši Alanov Canon. Morao sam s vemena na vrijeme otimati dečkima fotiće jer sam ja svoj DSLR ostavio doma.. nema smisla da imamo duplu tehniku, ja sam u međuvremenu snimao sa DV kamericom. No taj dan sam si možda najviše dao oduška sa fotićem.. evo nekih fotografija odvojenih od tog dana. Nadam se da će vam se svidjeti.
Samo kliknite u donjem dijelu rastezanje preko cijelog ekrana, stitnite pauzu i sami listajte:
https://www.flickr.com//photos/94043257 ... 6823/show/
https://www.flickr.com/photos/94043257@ ... 6257/show/