19.10.1978. rođen je Enrique Bernoldi. Vozio dvije sezone za narandžasti Arrows, a najpoznatiji je po tome što je DC zaglavio iza njega 2/3 trke na VN Monaka 2001. 28 startova, učinak "0".

Heikki Kovalainen je 3 godine mlađi. Jedan od petorice (od ukupno 8) Finaca koji su pobjeđivali, i jedini sa jednom pobjedom (VN Mađarske 2008.). U 111 startova ostvario 4 podijuma, 1 PP i 2 FLa.

19.10.1958. vozila se VN Maroka. Već smo o ovome pisali. Hawthorn je postao prvak, osvojivši drugo mjesto iza Mossa (nakon što je Moss ispao gentleman, pa "odgovorio" suce od diskvalifikacije Hawthorna, dvije trke ranije, na VN Portugala), sa zaostatkom od minut i po. Hawthorn je startao 4. (i zadnji) puta sa PPa, dok je Moss (koji je postavio i FL.), došao do svoje 10. pobjede. Hawthornu je to bio i zadnji (45.) nastup (poginuo u saobraćajki par mjeseci poslije), pa mu je ovo drugo mjesto bilo i zadnji podijum (18.), odnosno zadnji bodovi u F1 karijeri. Jean Behra je vozio 50. trku. Na trećem mjestu je završio P.Hill u Ferrariju. Ekipa Vanwalla je ostvarila zadnju pobjedu (9.), podijum (13.) i FL (6.). Stewart Lewis-Evans je imao nesreću u kojoj je zadobio teške povrede i opekotine, od kojih je preminuo 6 dana poslije. Hawthorn osvaja titulu za bod (42 - 41).

19.10.1969., vožena je VN Meksika. Stewart i Matra su već obezbijedili titule. Do 5. pobjede u karijeri je došao Hulme, ispred Xa (koji je postavio FL), te Brabhama (startao sa PPa), a ostvario je i 50. podijum za svoju ekipu. Stewart je lagano u svom 50. nastupu priveo kraju sezonu u kojoj se okitio prvim naslovom, sa 4. mjestom.

Na današnji dan 1985., vožena je VN JAR, na Kylamiju. Posljednja prije pauze od 7 godina. U toj (tada) zadnjoj trci pobijedio je Mansell (zanimljivo, i u "povratničkoj", 1992. godine), a sa Rosbergovim drugim mjestom, Williams je ostvario duplu pobjedu. Njihovi vozači su bili najbolji i u ostalim segmentima, Mansell je startao sa PPa, dok je Rosberg ostvario FL. Prost je završio treći (30. podijum za TAG-Heuer motore), a već je ranije osigurao titulu. Trka je bila bojkotovana (zbog apartheida) od strane mnogih. Ligier i Renault nisu nastupili, a vlade Brazila, Finske, Švedske su bile protiv utrkivanja njihovih vozača na VN JAR (Piquet, Senna, Rosberg, Johansson). Drugi razlog, zbog čega je VN JAR izbačena iz kalendara je bila dužina staze. Piqueton PP iz 1984 je bio 1:04+, a Mansellov te godine 1:02+, tako da bi naredne (1986. smo imali najjače motore ikad) to spalo ispod minute, što FIA nije željela (kada se staza vratila u kalendar, bila je rekonfigurisana). Zanimljivo je da je od 20 vozača koji su startali, njih samo 7 završilo trku, a od 13 što su odustali, 3 su ispala zbog sudara/izvrtanja/izlijetanja, a od preostalih 10, čak 8 ih je odustalo zbog motora/turba. Jones je trebao 100. put da starta trku ali navodno nije bio dobro, dok se u pozadini krila politička sa sponzorima/organizatorima (opet sve u vez apartheida).

19.10.2008. VN Kine. Lewis se vratio na mjesto dogođaja, na kojem su poljuljani temelji za njegovu titulu prethodne sezone. I odvezao odličan vikend. Ostvario je hattrick, a da nije bilo boxa, bio bi to i Grand slam. Mercedesovi motori su ubilježili 70. PP. Iza njega se smjestio Ferrarijev dvojac, Massa pa Kimi, pri čemu je Masa "pretekao" Kimija za drugo mjesto. Kubica je sa 6. mjestom ispao iz kombinacija za titulu, dok je ferrari malo povećao prednost nad Mclarenom u poretku konstruktora. Piquet Jr. je ostvario zadnje bodove. Lewis je u zadnju trku ušao sa prednosšću 94 - 87.

20.10.1991. Senna je drugim mjestom na VN Japana osvojio svoju treću titulu prvaka. I da nije završio drugi (da nije uopšte bio u bodovima), Mansellovo izlijetanje je zapečatilo sve šanse da osvoji titulu prvaka. Inače, pobijedio je Berger, startom sa PPa. Inače pustio je Sennu na prvo mjesto, da bi mu ovaj to vratio u zadnjem krugu. Treći je bio Patrese. Senna je postavio i FL. Berger je tako došao do svoje 6. pobjede (65. za Honda motore). Karl Wendlinger je debitovao u bolid Leyton Housea. Martin Brundle 5. mjestom osvaja zadnje bodove koje je osvojila ekipa Brabhama. Možda i najzanimljivija stvar se desila nakon trke kada je Senna ipak priznao da je godinu ranije na startu namjerno napravio kontakt sa Prostom i izgurao ga, čime je osigurao titulu, naravno uz par sočnih komentara za Belestrea, koji je odlazio sa funkcije.

21.10.1932. rođen Cesare Perdisa (preminuo 10.05.1998.), koji je vozio za Maserati i Ferrari tokom 1955. - 56. - 57. U 7 startova ostvario 2 podijuma (dijelio bolide sa drugim vozačima) i 5 bodova. Povukao se nakon nesreće njegovog velikog prijatelja Castellottija (ona bizarna nesreće o kojoj sam pisao u temi RIP), koji je poginuo na testiranju auta za 12h Sebringa.

A na današnji dan odlučena su tri prvaka.

1984. vožena je trka u Estorilu. Dupla pobjeda Mclarena, koja je samo doatno potvrdila njihovu dominaciju te godine. Prost završava prvi, Lauda drugi (sa 11. pozicije na gridu), ali Austrijanac uzima titulu za pola boda (72 - 71,5), ponajviše zbog VN Monaka te iste godine (kiša - Prost - Senna - Beloff - Ickx - prekid - pola bodova). BTw, Senna je završio na najnižoj stepenici podijuma. Piquet ja po običaju bio na Pp, ali je zaglavio na začelju na početku trke, pa se probio do 6. mjesta, lauda je postavio FL, a Mansell koji je držao čvrsto drugo mjesto, 18 krugova prije kraja je odustao te time "prepustio" Laudi drugo mjesto i titulu. Kasnije je izjavio da mu Peter Warr nije htio dati željene kočnice (ponajviše zbog toga što se nikada nije slagao sa njim, te zbog već najavljenog prelaska u Williams), pa je zbog toga i "namjerno" odustao. Uglavnom, to je bila 250. trka za Mclaren, u kojoj su stigli do 110. podijuma, 42. pobjede, te treće u vozačkom poretku. Za ekipu Tolemana bio je to 3. i zadnji podijum. To je bila i zadnja pobjeda nekog bolida sa Michelinovim gumama, sve do VN San Marina 2001. Zadnja trka Joa gartnera, prva za Phillipea Streiffa, a Arnoux je upisoa 100. entry na GP vikend.

1990. Suzuka. Senna je ostvario PP, ali je tražio da se neparne pozicije prebace na trkaću liniju (prethodnih godina je bila ista situacija). Suci su to dozvolili, ali je Balestre poništio odluku. Prost je bolje startao, Senna je je "htio proći", gdje realno nije bilo šanse da prođe, obojicu izbacio sa staze i osigurao titulu. Tek godinu poslije je proznao da je to namjerno uradio (vidi post iznad). Tako da je opet prost ostao kratak, s tim, što su mu (za razliku od 194.), šanse bile manje. U takvoj trci, Patrese je ostvario FL, a do duple pobjede je stigla ekipa Benettona, Piquet je došao do svoje 21. pobjede, a Moreno do svog jedinog podijuma. Kao i trećeplasirani Aguri Suzuki (Lola-Lambo), na oduševljenje domaće publike. Mansell objavio da je potpisao ugovor sa Williamsom za narednu godinu (iako je nedugo prije bio najavio povlačenje). Ekipa Mclarena je osvojila još jednu konstruktorsku titulu, treću u nizu (5. u zadnjih 7 sezona). Suzukijev podijum je bio 3. i zadnji za ekipu Lole, kao i jedini za Lamborghinijeve motore.
Prožvakano i pregledano milijardu puta, ali evo još jednom.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=myaEBjK67k0[/youtube]

A prije 10 godina, u Brazilu, Lewis je nakon drame u Kini ipak izgubio titulu, a osvojio je onaj koje je prije trke u Kini kasnio čak 17 bodova, Kimi. Massa je još jednom pokazao da mu je, sa pravim alatom, teško ko mogao parirati pred domaćom publikom. Ostvario je PP, vodio većinu trke, a onda nonšalantno, kroz boxove propustio Kimija naprijed, kojem je prepustio i FL. Na trećem mjestu je završio Alonso. Ja sam stekao dojam da on nije imao neku pretjeranu želju da ganja Ferrarije i da je mogao (drugo mjesto mu je donosilo titulu, a kasnio je skoro minutu). Možda se varam.....
A Lewis? Prvo je izgubio na startu poziciju od Raikkonena (nije problem, prvak je i dalje), zatim takođe u prvom krugu ima duel sa Alonsoom, zbog kojeg izlazi van staze i pada na 8. mjesto (ni to nije trebao biti problem, bilo je još 70 krugova do kraja, počeo je vraćati pozicije). Par krugova poslije su ga spopali gremlini u mjenjaču, zbog čega je pao na 18. mjesto. na kraju se dovukao na 7. (sa krugom zaostatka), što je bilo nedovoljno za titulu. Uglavnom, to je bila Kimijeva 15. pobjeda, Ralfov 180. i posljednji start, Rubensov 250., dok je Kazuki Nakajima debitovao na trci. Hamilton je još uvijek mogao do titule zbog goriva kod Williamsa (Rosberg), to oba BMW Saubera. Međutim, nije donešena odluka o diskvalifikaciji , na koju se Mclaren žalio, ali FIA je to konačno odbila 16.11.2007. Sam Lewis je rekao da "ne bi volio titulu osvojenu za zelenim stotlom". Kimiju je pošlo za rukom nešto slično kao Prostu 1986.
A Alonso je fazon sa stolicom pokupio od čovjkea koji ga je naredne godine naslijedio u Mclarenu.



[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=dCmT9A7mCwM[/youtube]

22.10.1967. Danny Hulme postao prvi Novozelanđanin (zasad i jedini) koji je osvojio titulu prvaka. Vozila se VN Meksika. Jimmy je ostvario triple, a da Hill nije vodio prvih par krugova bio bi to i Grand slam. Iza njega je završio dvojac iz Brabhama, Gazda lično i novopečeni prvak. Jacku je trebala pobjeda a da Hulme bude na 5. mjestu ili niže. Ta PP je bila 40. za Lotus, a Jimmy je ostvario svoju 24. i predzadnju pobjedu, dok je Siffert startao 50. puta u karijeri. Irwin, Ligier i Fischer startali zadnji puta. Hulme postao prvak sa 51 - 46 (48) u odnosu na Brabhama.

22.10.1989. Suzuka. Prvi dio sapunice, koja je imala završetak naredne sezone. S tim što je te godine Prost postao prvak. senni su igrale samo 2 pobjede do kraja prvenstva. Imao je PP, Prost je bolje startao. Uklonio je "gurney flaps" (Senna nije znao za to, inače je često "prepisivao" race set-up od Prosta). U početnom stadiju trke Prost se odvojio na nekih 5-6sec, Senna ga je kasnije hvatao, da bi ga uhvatio u 46. krugu na potezu od 130R prema zadnjoj šikani. Prost je najvio prije trke da je često ostavljao "otvorena vrata" u prethodnim njihovim duelima, ali da "danas to neće biti slučaj, ako do toga dođe". Desio se kontakt, koji možda više na dušu ide Prostu (neko će reći da je Senna bio preambiciozan, neko će reći "trkaći incident"). Obojica su izletila, Prost je odmah izašo iz bolida, Sennu su pogurali, imao je slomljeno krilo, te je morao obići čitav krug i ući u box na zamjenu istog. Nannini, koji je bio dosta iza njih dvojice je u međuvremenu preuzeo vodstvo, međutim Senna ga je vrlo brzo stigao i prestigao, jer je morao nadoknaditi samo 5sec. Međutim, nakon trke Senna je diskvalifikovan, jer je "promašio šikanu". Sve je svaljeno na Balestrea (iako je ovaj negirao da je imao ikakve prste u svemu tome). Mclaren se žalio na odluku, jer Senna nije dobio nikakvu prednost time što su ga redari podurali na mjestu na kojem se zaustavio nakon kontakta (žalba je bila zanimljiva jer je njihov vozač, doduše u odlasku, osvojio titulu ). Uglavnom, Iz nanninija, koji je ostvario jedinu pobjedu u karijeri, završila su 2 Williamsa, Patrese, pa Boutsen. Prost je postavio FL. Williams je došao di cifre od 110 podijuma, Renaultovi motori do cifre od 80 podijuma, a bila je to 50. PP za Hondine motore. Paolo Barilla debitovao za Minardi.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=uDAGmI6SH3k[/youtube]

22.10.1995. MS osvaja drugu titulu prvaka. Vozilo se na stazi Aida u Japanu, a bila je to VN Pacifika. DC je bio na PPu, ali je MS sa taktikom 3 zaustavljanja u boxu (spram 2 DCa i Hilla) i završio ispred njih na prvom mjestu (18. pobjeda), uz postavljen FL, te tako postao (tada) najmlađi dvostruki svjetski prvak. To je bila 25. pobjeda Benettona, takođe i 75. podijum. Alesi je vozio svoju 100. trku. Magnussenova otac je imao debi, a Boullion je vozio svoju zadnju trku. Dvije trke prije kraja MS je pobjedao Hillu na nedostižna 33. boda.

5 godina poslije, VN Malezije. Iako je na prethodnoj trci ostvaren dudgogodišnji cilje (vozačka titulu), Ferrari je trebao završiti zadaću do kraja i osvojiti konstruktorsku titulu. To im je i pošlo za rukom. MS je bio na PPu, ali je na startu izgubio poziciju od oba vozača Mclarena. Kasnije su ferrarijevi vozači morali vraćati izgubljene pozicije kroz boxove. Na kraju je Ms odnio pobjedu, ispred DCa i Rubensa, a Hakkinen je postavio FL, ali je završio na 4. mjestu. Herbert je vozio zadnju trku (161.), kao i Diniz (98.), Ferrari došao do 135. pobjede, Mercedesovi motori do 90. podijuema, a bio je to i zadnji start za Mugen-Honda motore. Ferrari završio sezonu sa 18 bodova ispred Mclarena, a na kraju je prednost MS izgledala čak i prevelika spram Hakkinena (108 - 89) iako je dobar dio sezone to bilo vrlo napeto i u par bodova gore/dole.

22.10.2006. VN Brazila. Trka na kojoj je Alonso postao najmlađi dvostruki svjetski prvak, a čovjek čiji je rekord oborio i kojeg je pobijedio u trci za taitulu je imao (tada smo svi tako mislili) oproštajnu trku. I to kakvu. Nije postavio vrijeme u Q3, startao je 10., Massa je bio na PPu. MS je imao kontakt sa Fusicom, pao na začelje, probijao se kroz grid, postavio FL, preticao BMW-e, Kimija, Fisica opet, ...... MSove šanse za titulu su bile ionako vrlo male (morao je pobijediti, a da Alonso ne osvoji ni boda), a sve što je moglo krenuti naopako (kao dodatak) je i krenulo. Bez obzira, priuštio nam je jednu od najboljih predstava u svojoj bogatoj karijeri. Na kraju je Massa pobijedio, Alonso je bio drugi, Button treći, Renault je osvojio i konstruktorsku titulu (5 bodova ispred Ferrarija). Monteiro i Doornbos vozili zadnju trku, a MSu je to bio 250. entry (ne i start).
Opet ovaj klip uz Dream Theater-ov "Hell`s Kitchen".
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=03MYPbkkiWw[/youtube]

23.10.1966. vožena je trka za VN Meksika. Pobjedu odnosi Surtees u Cooper-Maseratiju, ispred Brabhama u vlastitom bolidu (koji je već osigurao titulu), te njegovog timskog kolege Hulmea. Surtees je imao PP (11. i zadnja za ekipu Coopera, te za Maseratijeve motore), ali je loše startao i pao na 5. mjesto, ali kad se dohvatio prvog mjesta u 6. krugu, nije ga ispuštao do kraja, te je tako upisao svoju 5. pobjedu, a 15. Cooperovu. Ginther je u svom posljednjem nastupu u Hondi (ukupno 52.) ostvario FL, što je bio njegov 3. i zadnji, a prvi za japansku ekipu. Jučer pomenuti Ireland je vozio svoju 50. i zadnju trku u karijeri, kao i Bondurant, Arundell i Bucknum.

11 godina poslije, vozilo se na Fujiju. Nakon toga, VN Japana je napravila pauzu od 10 godina i vratila se 1987. na Suzuku. Pobjedu je odnio Hunt, što mu je bila zadnja (10.) pobjeda u karijeri. Lauda je odavno obezbijedio titulu prvaka (kao i Ferrari), a nije nastupio na posljednje 2 trke. Andretti je startao sa PPa (75. PP za Lotus, koji su startali u crvenoj boli - Imperial Tobacco, umjesto crne - JPS), ali je očajno startao i zaglavio na 10. mjestu, da bi u prevelikoj želji da vrati pozicije odmah na početku drugog kruga izletio. Scheckter je postavio FL (5. i zadnji u karijeri, te 2. i zadnji za ekipu Waltera Wolfa), ali je i on zaglavio sa 2 kruga zaostatka. Na podijumu su još bili Reutemann te Depailler (60. podijum Tyrrella). Nilsson je vozio svoju zadnju trku (31.), prije nego mu je dijagnosticiran rak, a ekipa Ensigna svoju 50. Patrese je u bolidu Shadowa ostvario svoje prve bodove (tačnije bod). Ta trka je bila zadnja u kojoj je nastupio bolid sa Dunlop gumama. Trka je najviše upamćena po kontaktu između Villeneueva i Petersona u 5. krugu, nakon čega su smrtno stradali jedan sudac i fotograf, koji su stajali u zabranjenoj zoni. A i Gilles je nekim čudom prošao bez većih povreda.
[ link do slike ]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=ASlZ3SEKGUc[/youtube]

Prije godinu dana vozilo se Austinu. Lewis je imao PP, što je bila 70. PP za ekipu Mercedesa. Ostvarili su jednu redovnu duplu pobjedu, pri čemu je Lewis došao do svoje 50. pobjede, dok je Nico laganini došao do druge pozicije i ostao 26 bodova ispred Lewisa u poretku, 3 trke prije kraja prvenstva. Treći je bio Ricci, dok je Vettel (završio 4.) odradio FL. Romke je imao jubilarni 100. start, a Kimi 250. entry na neku VN. Button ostvario zadnje bodove u karijeri.

Jučer propustih napisati.
23.10.1966. rođen je čovjek kojem se jako divim (i kojem bi se svako trebao diviti). U F1 nije imao značajnijih rezultata, preko bare je bio uspješniji (2x CART prvak). Doživio je tešku nesreću u kojoj je ostao bez obje noge i izgubio čak 3/4 krvi iz organizma. Ponovo se vratio utrkivanju, a kasnije je postao paraolimpijac u "handycyclingu" te je osvajao zlatne medalje i u Londonu i Riu, te poznate maratone (u svojoj "kategoriji"). Čovjek se zove Alex Zanardi.

24.10.1954. vožena je VN Španije, na stazi Pedralbes. Zadnja trka sezone. Na podiju završavaju Hawthorn (Ferrari), Musso (Maserati) i Fangio (Mercedes). Fangio je davno bio osigurao titulu, dok je za Mussa to bio prvi podijum (ujedno i bodovi). Najbolji na kvalifikacijama je bio Ascari (14. i zadnja PP), koji je postavio FL (12., takođe zadnji), ali je odustao dok je bio u vodstvu u 10. krugu (sa novom Lanciom D50). Inače, ekipi Lancie je to bila prva trka, u kojoj je dakle odmah osvojila i PP i FL (vjerovatno bi i pobjedu, da nije bilo kvara kod Ascarija na bolidu). Ferrari je došao do cifre od 60. podijuma. พระเจ้าวรวงศ์เธอ พระองค์เจ้าพีรพงศ์ภาณุเดช, aka Prince Bira, je vozio svoju zadnju trku u karijeri. A na "uličnoj" stazi u predgrađu Barcelone se takođe nije više vozilo (pogotovo nakon nesreće na Le Mansu naredne godine). Zanimljivo je da je to jedina trka na kojoj je Fangio osvojio najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. U prvoj trećini trke je bilo čak 13 izmjena u vodstvu, ali se onda Hawthorn dohvatio prvog mjesta i nije ga ispuštao do kraja.

11 godina poslije, vožena je VN Meksika. Poseban dan za @zeku. Honda osvojila prvu pobjedu u F1 (i prvi podijum). Uradio je to Ginther, kojemu je to takođe bila prva pobjeda u karijeri (usput, to mu je bio i zadnji, 14., podijum) i to na način da je vodio čitavu trku. Iza je završio Gurney u Brabhamu (koji je postavio FL i u stopu pratio Ginthera, završio na manje od 3 sekunde iza), dok je treći bio Spence u Lotusu (jedini podijum). Inače na PPu je bio Clark, koji je od ranije osigurao titulu prvaka. To je bila zadnja trka 1,5 litarskih motora, te jedina trka te sezone u kojoj nije pobijedio britanski vozač, britanski bolid i britanski motor.

Opet 11 godina poslije (dakle, u 1976.-oj smo). Prva VN Japana. Staza Fuji. Odmah drama. Stanje prije trke u bodovima je bilo 68 - 65 u korist Laude protiv Hunta. Andretti je bio najbolji na kvalifikacijama. U nedjelju je padala jaka kiša, a bilo je i prilično maglovito. Vodila se debata da li se treba voziti ili ne. Vozači su se ipak složili da se vozi. Hunt je najbolje startao, a nakon 2 kruga Lauda se povukao iz trke, jer su posljedice Nurburgringa bile svježe. Taj potez Ferrari mu nikad nije oprostio, iako je naredne godine osvojio drugu titulu. Hunt je ubjedljivo vodio, a kada se staza počela prosušivati prešli su ga Andretti i Depailler, a Hunt je završio kao treći (iako mu je za titulu bilo dovolno i 4. mjesto), što mu je donijlo bod prednosti na kraju (69 - 68). Oko FLa se vode polemike. Neki izvori navode da je Masahiro Hasemi (Kojima) ostvario FL (što bi mu bio jedini, kao i ekipi Kojima), drugi opet pripisuju FL Laffitteu, koji je ustvari i postavio FL, a Hasemijev FL se "desio" zbog greške mjernih instrumenata. Inače, pored Hasemija, nastupilo je tada još nekih Japanaca (Tkahara, Hoshino, dok Kuwashima nije startao). Ferrari je osigurao konstruktorsku titulu trku ranije.

Na današnji dan 1993, Senna je na VN Japana, ali ovaj put u Suzuki, ostvario svoju 40. i predzadnju pobjedu. Prost, koji je završio na drugom mjestu (startao je sa PPa i postavio FL), je na prethodnoj trci osigurao svoju 4. titulu šampiona. Treći je bio Hakkinen, kojemu je to bio prvi podijum u karijeri. Inače Prostu je ta PP bila zadnja (33.), kao i FL (41.). Williams je odšao do cifre od 75. FLova. Na trci su debitovali Irvine, Gounon i Toshio Suzuki. "Sjeverni" Irac je osvojio i prve bodove, ali je zaradio i udarac od Senne nakon trke, jer mu je zasmetao "vraćajući" se nazad u isti krug sa njim. Nakon toga, Senna je dobio 2 trke kazne uslovno. Za zadnju trku u Australiji je preostalo samo da se riješi pitanje ko će biti drugi u prvanstvu, Hill je bio ispred Senne 2 boda (65 - 63).

I opet 11 godina poslije. Brazil. Zadnja trka. Sve je već odavno bilo riješeno. Rubens je bio na PPu, MS daleko iza (18. zbog promjene motora). Jedini plasman koji je Barichello imao na domaćoj VN je bio iz 1994. (4. mjesto). Sve ostale trke je odustao. Sada je imao priliku za pobjedu, ali se nije dalo. U promjenjivim uslovima završio je treći, a ispred su bili Montoya (zadnja pobjeda u Williamsu), koji je u borbi sa Kimijem, bio bolji za sekundu, uz postavljen FL. Inače to je bila predzadnja pobjeda Williamsa (zadnju ostvario Maldonado u Španiji 2012.). Ekipa jaguara je vozila zadnju trku, ali je doživjela međusobni kontakt svojih vozača, kada je Webber (50. trka) preoptimistično pokušao preći Kliena. Naredne godine su postali Red Bull. Bruni i Baumgartner takođe vozili zadnje trke.

24.10.2010. vožena je prva VN Južne Koreje. Najbolju startnu poziciju je imao Vettel. Zbog velike količine vode na stazi, trka je počela iza Safeta, ali je prekinuta nakon 3 kruga i nastavljena nakon 45 minuta. Ponovo se vozilo iza Safeta (čak 14 krugova), da bi odmah u krugu kad je Safet izašao Webber izgubio kontrolu, lupio u zid, promašio Alonsa i pokupio Resberga, zbog čega je Safet ponovo preuzeo vodstvo. A još jednom je izašao nakon kontakta Buemija i Glocka nekih 10-ak krugova poslije. Više se nije javljao. U "neka" doba počelo se i smrkavati, Alonso je stisako Vettela, pri čemu je postavio i FL, a Renaultov motor u Red Bullu je izdahnuo 10 krugova prije kraja. Alonso se odvezao do pobjede (pri čemu je vratio prvu poziciju u šampionatu), Hamilton je završio drugi, a Massa treći. Ferrariju je to bila 215. pobjeda, dok je Mclaren došao do 450. podijuma. Sakon Yamamoto vozio zadnju trku. Dvije trke do kraja još uvijek je 5 vozača matematički moglo osvojiti titulu (Button sa veoma malim šansama), ali su prva četvorica (Alonso-Webber-Hamilton-Vettel) bili u 25 bodova.

Frantic je napisao/la: 24.10.2017., 15:38 Jučer propustih napisati.
23.10.1966. rođen je čovjek kojem se jako divim (i kojem bi se svako trebao diviti). U F1 nije imao značajnijih rezultata, preko bare je bio uspješniji (2x CART prvak). Doživio je tešku nesreću u kojoj je ostao bez obje noge i izgubio čak 3/4 krvi iz organizma. Ponovo se vratio utrkivanju, a kasnije je postao paraolimpijac u "handycyclingu" te je osvajao zlatne medalje i u Londonu i Riu, te poznate maratone (u svojoj "kategoriji"). Čovjek se zove Alex Zanardi.

Ovome čovjeku / ljudskom biću bi se svi trebali diviti, i oni koji ne prate ili ne razumiju F1 i slična auto-moto prvenstva.
Njegova upornost, odlučnost, hrabrost..... nadilazi granice ljudskog shvaćanja i poimanja.

pigmalion je napisao/la: 24.10.2017., 16:34

Frantic je napisao/la: 24.10.2017., 15:38 Jučer propustih napisati.
23.10.1966. rođen je čovjek kojem se jako divim (i kojem bi se svako trebao diviti). U F1 nije imao značajnijih rezultata, preko bare je bio uspješniji (2x CART prvak). Doživio je tešku nesreću u kojoj je ostao bez obje noge i izgubio čak 3/4 krvi iz organizma. Ponovo se vratio utrkivanju, a kasnije je postao paraolimpijac u "handycyclingu" te je osvajao zlatne medalje i u Londonu i Riu, te poznate maratone (u svojoj "kategoriji"). Čovjek se zove Alex Zanardi.

Ovome čovjeku / ljudskom biću bi se svi trebali diviti, i oni koji ne prate ili ne razumiju F1 i slična auto-moto prvenstva.
Njegova upornost, odlučnost, hrabrost..... nadilazi granice ljudskog shvaćanja i poimanja.

25.10.1964. vožena je VN Meksika. Zadnja trka prvenstva. Šanse za titulu su imala tri vozača. Hill 39 (41) - Surtees 34 - Clark 30. Iako je imao najmanje šanse za titulu, Jimmy je dominantno uzeo PP, poveo trku, postavio FL i vodio 63 od 65 krugova. Netom prije odustajanja, imao je najveće izglede za titulu, jer je Surtees bio na 4. mjestu, a G.Hill van bodova, sa slomljenim izduvom (gubio snagu), zbog kontakta sa Bandinijem (Surteesov timski kolega iz Ferrarija). Međutim, Clarka je izdao Climaxov motor u njegovom Lotusu, te je Gurney preuzeo vodstvo i otišao do pobjede. Titula je bila ponovo u Hillovim rukama, ali shativši da je Clark odustao, iz Ferrarijevog boxa su počeli frenetično mahati Bandiniju, da uspori i propusti Surteesa na drugo mjesto, što je ovaj i učinio (Bandini je završio treći), te je Surtees došao do 6 bodova i odnio titulu prvaka za 1 bod ispred Grahama i 8 bodova ispred Clarka, koji je klasifikovan kao 5. Pored vozačke titule, Ferrari je sa 2. i 3. mjestom, osvojio i konstruktorsku. Na titule u obje konkurencije će čekati 11 godina, što je bio prvi veliki "post" ekipe iz Maranella. P.Hill je vozio svoju zadnju trku (47.), dok je ekipa Brabhama ostvarila drugu pobjedu i 10. podijum, a Lotus došao do cifre od 20 FLova. Ferrari je bio plavo-bijele boje, jer su na VN SAD i VN Meksika kao North American Racing team.


6 godina poslije, na istoj stazi, dupla pobjeda Ferrarija. Regazzoni je bio na PPu, prvi puta u karijeri. Međutim, Ickx je odmah u drugom krugu preuzeo kontrolu nad trkom i nije ispuštao vodstvo do kraja, postavivši FL i završivši ispred Regazzonija, te trećeplasiranog Hulmea u Mclarenu. Trka je bila umalo otkazana jer su gledaoci provalili na stazu preko/kroz ogradu, te su jedva vraćeni od strane redara te uz apele Stewarta i Rodrigueza. Takođe, Stewart je imao bizarnu nesreću, kada je udario nekog psa koji je izletio na stazu, te pri tome polomio ovjes. Ickx je došao do 40 bodova, ali Rindtovih 45 (osvojenih do Monze) je bilo nedostižno, te je Austrijanac prvi vozač kojem je titula prvaka dodijeljena posthumno. Zbog sigurnosnih problema VN Meksika je izbačena iz kalendara i vraćena tek kad se i svjetsko prvenstvo u fudbalu vratilo tamo (1986.). To je bila i zadnja trka (123.) za Jacka Brabhama, a Rodriguez i Surtees su imali 50., odnosno 100. GP entry.

25.10.1992. na VN Japana, Patrese je došao do svoje 6. i zadnje pobjede u karijeri. Iza je završio Berger (njegov 30. podijum), dok je treći bio Brundle u Benettonu. Razlog zašto nije bilo Mansella i Senne na podiju su njihovi motori, koji su otkazali, dok je MSu otkazao mjenjač. Mansell je bio na PPu i postaovio FL (po 30. u obje kategorije, a FL mu je bio i zadnji). Ta njegova PP je bila 13. u sezoni, čime je izjednačio Sennin rekord iz 1988. Kasnije je napravio još jednu, a rekord je pretekao Vettel 2011. (doduše sa 15 PPa iz 19 trka). Cristian Fittipaldi je osvojio prvi bod u karijeri i jedine bodove za Minardi te sezone.

Prije dvije godine, u Austinu, jedna u nizu Hamiltonovih pobjeda. I još jedna redovna dupla pobjeda Benza. Na PPu je bio Rosberg, ali imao slabiji start, a Lewis je malo pokazao i mišiće i istjerao ga vani, zbog čega je ovaj pao na 5. poziciju. U promjenjivim uslovima vidjeli smo dosta preticanja i pokušaja istih. Red Bullovi su bili jaki u tim relativno vlažnim uslovima, kao i Max. Uz još dva Safeta (ukupno 3) Rosberg je došao na prvo mjesto, ali je proklizao (navodno zbog jakog udara vjetra), te je Lewis 8 krugova prije kraja preuzeo vodstvo i pobijedio sa 3 sekunde prednosti, osvojivši tako 43. podjedu i 3. titulu prvaka, jer je 3 trke prije kraja ostvario nedostižnih 76 bodova prednosti u odnosu na Vettela ( ), koji je eto, 3 trke prije kraja prvenstva bio na drugom mjestu (4 boda ispred Rosberga). Bila je to 50. PP za ekipu Mercedesa, 200. trka za Red Bull i 250. za Alonsa. Inače, pored Lewisove titule, vikend je obilježilo i vrlo loše vrijeme, zbog kojih je prvi trening odgođen, a kvalifikacije prebačene za nedjelju ujutro. Za to vrijeme u boxovima i sipred se plesalo, "kuglalo", "veslalo", vozio se i bob.....
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=qAP5I5GYlz4[/youtube]

26.10.1986., VN Australije, Adelaide. Zadnja trka sezone. Mansell 70 (72) - Prost 64 (65) - Piquet 63. Mansellu je bilo dovoljno i 3. mjesto, bez obzira na rezultat druge dvojice, dok su oni, s druge strane morali pobijediti, a da mansell bude 4. ili niže. Bilo je još bezbroj kombinacija. Mansell je uzeo PP, a zajedno sa Piquetom je lockao prvi red za Williams. Međutim, očajno je startao i pao na 4. mjesto. Poveo je Senna, kojeg odmah u prvom krugu pretiče Piquet, kojeg opet par krugova poslije pretiče Rosberg (vodio do 63. kruga - pukla guma - bitan detalj). Prostu je takođe pukla guma pa je zbog boxa pao u poretku, kao i Piquet koji se izvrtio. Obojica su se probila nazad u poretku i u jednom momentu su bili na pozicijama 2-4 (Piquet, Mansell, Prost). Rosberg je u tom momentu bio daleko naprijed. Krug nakon pucanja gume Rosbergu, Prost pretiče Mansella za, sada već drugo mjesto (Piquet je prvi) a nedugo potom dešava se ovo.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=IIX-JmmmonY[/youtube]
Mansell se kasnije, na ulasku u box rasplakao kao malo dijete. Williams je imao prvo mjesto i opet vozačku titulu, sa drugim vozačem. Ali i dilemu, da li zvati i Piqueta u box na zamjenu guma, koja je brzo riješena. Brazilac je pozvan u box, a nakon što je izašao, jurio je za vodećim Prostom, nizao rekorde krugova (dakle, postavio FL), te za nekih 15 krugova, samnjio prednost za isto toliko sekundi (staza je gradska, a bilo je i onih koje je trebalo preteći za krug). Međutim, nije ni došao u priliku za napad na Prosta (čija je jedna od guma svoje "puknuće" odradila u 30 i nekom krugu).
Omaleni Francuz je slavio sa 4 sekunde prednosti ispred Piqueta, dok je Johansson u Ferrariju, na trećem mjestu kasnio čitav krug. Tako je Prost gošao do svoje 25. pobjede, druge titule prvaka, a postao je prvi "back-to-back" prvak nakon Brabhama (1959-60). Bila je to i jubilarna 200. trka za Alfa Romeo motore, te zadnja za Tambaya i Rosberga (obojici 114.), Jonesa (116.), Rothengattera (25.), Berga (9.), te za Senninog kolegu iz Lotusa, koji je osvojio 6. mjesto i zadnji bod, Johna Columa Crichton-Stuarta, 7th Marquess of Bute "Earl of Dumfries", aka Johnny Dumfriesa.

26.10.1997. Jerez, VN Evrope. Nakon kvalifikacija na kojem su 3 vozača postavila identično vrijeme (članak je na naslovnoj), redom Villeneuve, MS pa HHF, te je zbog pravila Villeneuve bio na PPu. MS, koji je u trku ušao sa bodom prednosti (78 - 77) bolje je startao (Villeneuve je izgubio i mjesto od HHFa, koje je nakon nekoliko krugova vratio). Njih dvojica su i nakon dvije serije boxova bili na prve dvije pozicije. U 48. krugu se desila situacija koja je i obilježila sezonu.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=jJJZBgNK7FA[/youtube]
MS je namjerno išao zatvoriti (udariti/izgurati, kako hoćete) Jacquesa (kasnije je govorio kako je to bila samo greška), međutim to mu se odbilo od glavu, te je on bio taj koji je odustao. Na bolidu Williamsa nije bilo oštećenja koja bi dovela do odustajanja (a i da se to desilo opet bi Kanađanin bio prvak, zbog stvari koje su se desile nakon trke), ali je prilično usporio te završio na trećem mjestu, dok je ispred prošao dvojac Mclarena, Hakkinen (kojm je to bila prva pobjeda), te DC. HHF je postavio svoj 6. i posljednji FL. Villeneuevova PP mu je bila 13. i zadnja, takođe. Norberto Fontana (4), Ukyo Katayama (95), te Gerhard Berger (210) su vozili svoje zadnje trke, a Diniz jubilarnu 50. Williams ostvario 110. FL, Renault motori 250. podijum, a Ford Cosworth motori vozili 450. trku.
Što se tiče sudara, MS je popio najveću kaznu ikad u F1, tj. kažnjen sa oduzimanjem svih bodova (dakle, Villeneuve bi postao prvak, čak i da je kasnije u trci i odustao). Pala mu je popularnost, čak i u Njemačkoj, a od Ferrarija se po medijima tražilo čak i da ga otpusti (sreća, pa nisu), dok su uvijek objektivni i MSu naklonjeni britanski mediji onanisali i svršavali na taj njegov potez i posljedice koje su ga zadesile. Možda i najzanimljivija stvar je ta (opet moram to ponoviti) da je postojala određena vjerovatnoća (koja nije bila ni mala) da Villeneuve promaši zavoj/da se prekoči/da završi u pijesku na suprotnoj strani/......, da ga MS nije "uštopao i usmjerio na pravu stranu" , o čemu su pisali i Luc Domenjoz (naklonjen MSu), te James Allen (nije štedio nikog) u svojim knjigama. Na videu se vidi da i pored udarca MSa i lockanja točka, Villeneuve i dalje preširoko prolazi zavoj. Naravno, to ne može oprati MSov potez (lično sam mu, fatajući se za glavu ispred TVa složio sve po spisku nakon kontakta).

kakva to je frantic staza mosport park? u kojem zavoju je poginio winkelcok u 2 zavoju?

Nigel je napisao/la: 26.10.2017., 19:31 kakva to je frantic staza mosport park? u kojem zavoju je poginio winkelcok u 2 zavoju?

Pisao sam nešto o tome u temi RIP nedavno
https://www.f1puls.com/forum/viewtopic. ... 7&start=80

27.10.1963. VN Meksika. Druga trka na toj stazi, ali prva koja se bodovala za šampionat. Sa Peraltadom. Clark je još u Italiji postao prvak. Ali i ovdje je došao do pobjede, uz jedan klasični "Clark style" Grand slam, gdje su samo druga dva vozača sa podijuma, Brabham (već je bio u svom bolidu) i Ginther (tad bio u BRMu), ostala u istom krugu sa njim, ali i oni su zaostali preko 100sec (Ginther skoro 2 minute, toliko je tada na VN Meksika trajao krug). Bila je to zadnja trka za Jima Halla (11.), te prva za domaćeg vozača Moisesa Solanu (koji je nastupao samo na VN SADa i Meksika), a zanimljivo je da je on vozio sa brojem 13. To je bila jedina trka na kojoj se pojavio bolid sa tim brojem, sve dok Pastor nije uzeo taj broj za stalni, početkom 2014. Surtees je diskvalifikovan zbog "poguranca" prilikom starta.

50 godina poslije. VN Indije. Treća. I zadnja. Vettel starta sa PPa, te iako je u 3. krugu otišao u box i pao na 17. mjesto, pobjeđuje 6. puta u nizu (ukupno 36. pobjeda), bježi Alonsu (imao kontakt sa Webberom, oštetio krilo, pao na 20. mjesto, završio 11.) na 115 bodova razlike, te osvaja 4. titulu prvaka, ukupno i zaredom. Što čini i ekipa Red Bulla. Na podijumu su još završili Rosberg (10. podijum u karijeri) i Grosjean. Raikkonen je postavio FL, što je bio 76. i zadnji FL za "Lotus" (ako ćemo taj Lotus izjednačiti sa originalnim - Chapmanovim Lotusom). Vettel je usput dobio i opomenu jer nije odmah krenuo u parc ferme, a Red Bull simboličnih 25000 USD zbog toga što "mu nisu dali instrukcije da to uradi".

Pored Bernardovog rođendana, na današnji dan su vožene i dvije trke.

1951. vožena VN Španije, na stazi u Pedralbesu. Fangio je pobijedio i tako osvojio prvu titulu prvaka. Iza su završili Gonzalez u Ferrariju, te Fangiov timski kolega Farina. Ascari je bio na PPu, te pje poveo trku, ali ga je Fangio pretekao u 4. krugu i odjurio do svoje 6. pobjede (10. i zadnja za Alfu Romeo), uz postavljen FL. Ferrari je imao problema sa trošenjem/pucanjem guma (Taruffi u 6. krugu, Villoresi u 7., Ascari u 8. i Gonzalez u 14. ), što je Fangio olakšalo poaso te je završio sa velikom prednošću, od skoro minute. Ascari, kojem je za titulu trebala ili pobjeda ili drugo mjesto uz Fangiov plasman na treće mjesto ili niže, je završio kao 4. i postao viceprvak.

Prije 5 godina, vožena je VN Indije. Vettel je startao sa PPa i vodio čitavu trku, a Grand slam mu je preoteo Button sa najbržim krugom (8. i zadnji FL za Britanca). Iza Vettela je završio Alonso, koji je startao sa 5. mjesta, te ostao na 13 bodova zaostatka u borbi za titulu. Treći je bio Webber. Ferrari je imao problema sa Indijskom carinom, te nije mogao dobaviti neke bitne aero dijelove za bolid, koji su možda Alonsa koštali i pobjede. A možda je problem bio i u tome što su Ferrarijevi bolidi na nosevima imali simbole talijanske mornarice zbog mornara uhapšenih od strane indijskih vlasti, koji su imali incident kada su ubijena 2 indijska ribara. Uglavnom, statistike kažu da je to bio 850. GP za Ferrarijeve motore, 100. FL za Mercedesove, te 150. za Renaultove.

Zanimljivo, ja se uopće ne sjećam tog detalja i cijele priče oko mornara s VN Indije:

Umalo da zaboravim.

Dakle, pored Lewisove četvrte titule i Lanceovog 19. rođenadana, na današnji dan je rođen Tiff Needell (1951.). Imao 2 entry, 1 start (Belgija 1980., Ensign), poznatiji kao voditelj u Top Geara, pa u Fifth Gearu. Ima 3. mjesto na Le Mansu 1990. u Porscheu.

A 29.10.1995. u Suzuki, MS svojom 19. pobjedom (ostvario je triple), te Herbert 3. mjestom osiguravaju jedinu konstruktorsku titulu za Benetton. Između njih na podiju se smjestio Hakkinen. MS je došao do svoje 10. PP, a taj FL je bio 30. za Banetton. Hill je vozio 50. trku, Aguri Suzuki je imao zadnji entry, ali nije startao jer je na kvalama rasturio svoj Ligier i slomio rebro, te je zaglavio u bolnici. To je bila zadnja MSova pobjeda u Benettonu, ostale 72. je odradio za ekipu iz Maranella, a tom pobjedom je izjednačio Mansellov rekord iz 1992. u broju pobjeda u jednoj sezoni (9.). Trku je obilježilo promjenjivo vrijeme, svi su startali na wetu, izmijenjali na slickove, ali je kiša ponovo zakomplikovalka stvari, a pogotovo zbog činjenice da je samo padala na dijelu staze gdje je Spoon curve. Hill je tu 2x izletio, prvi put je oštetio krilo, ušao u box, bio prebrz u boxu, morao odslužiti kaznu, morao ubrzati i onda izletio i drugi puta. Alesi jump startao, pa kažnjen, pa se probio do drugog mjesta, pa odustao. Uglavnom, na kraju laganih 20sec za MSa na kraju ispred Hakkinena. Wedlinger se vratio u bolid Saubera po drugi puta, nakon Monaka 1994. i nesreće, ali bezuspješno. Nakon 1995. više nije vozio F1.

30.10.1906. rođen je prvi svjetski prvak F1, Emilio Giuseppe "Nino" Farina. Bio vjeran samo Alfi i Ferrariju. U 33 starta čak 26 puta je osvajao bodove a od toga čak 20 puta bio na podijumu, od čega 5 pobjeda, uz 5 startova sa najbolje startne pozicije, te 5 najbržih krugova trke. Pri tom je osvojio 127 i 1/3 bodova. U svojim kompletnim sezonama nikada nije bio lošije plasiran od 4. mjesta u poretku. Uz Fangia i Ascarija, najveći iz prve generacije. Preživio je sve grozote F1 trka u 50-tim, da bi poginuo na putu da gleda Le Mans, u Lotus Cortini, 30.06.1966., kada je u Savojskim Alpama, sletio sa ceste udario u telegrafski stub i na mjestu poginuo.

30.10.1917. rođen je još jedan iz prve generacije, ali ne toliko dobar da bi stao u istu rečenicu sa gore navedenima. Ali ipak dobar. I dugovječan. Maurice Trintignant. Odradio je 82 starta, vozio Simcu, Ferrari, Vanwall, Bugatti (!!), Cooper, BRM, Maserati, Aston Martin (!!) i Lotus, te upisao 2 pobjede (obje u Monaku), 10 podijuma, bez PPa, 1 FL, a osvojio je 72 i 1/3 boda. Na Le mansu ima pobjedu (sa Gonzalezom, 1954. u Ferrariju 375 Plus), to još 2. i 3. mjesto, te jednu pobjedu u klasi. Nakon traće karijere, posvetio se vinogradradarstvu, a bio je i gradnonačelnik mjesta u kojem je živio. Doživio lijepih 87. (preminuo 13.02.2005.).

Na današnji dan, 1988. godine, na Suzuki, Ayrton Senna je osvojio svoju prvu titulu prvaka. Mclareni su bili svijet za sebe u kvalifikacijama (11. puta lockali prvi red, te sezone), pri čemu je Senna bio na PPu. Na startu mu se bolid ugasio, ali ga uspio (zbog nizbrdice) "kicknuti" i startati, ali je zaglavio na 14. mjestu. U prvom krugu je pretekao čak 6. vozača. Probijao se kroz poredak i u 20. krugu je bio iza Prosta. Francuzu opet drugo mjesto nije igralo nikakvu ulogu, jer je zbog sistema bodovanja već imao bodova "viška". Kada je kiša počela da prokapljuje, spopali su ga i problemi sa mjenjačem, neki zaostali vozači, te se Senna brzo približavao. U 27. krugu, Senna obilazi Prosta (kada su naletili na par zaostalih bolida), te pravi nekoliko odličnih krugova, postavlja FL (10. u karijeri), dakle, postavlja triple. Na kraju je ostavio Prosta iza 13 sekundi. U bodovima je bilo 87 - 84 za Sennu, ali je Prost, i ako bi u zadnjoj trci pobijedio (što je i uradio), a Senna odustao (bio je drugi), ostao bez titule, jer je mogao "dodati" još samo 3 boda (upisala bi mu se pobjeda, a brisalo drugo mjesto), te bi imali isti broj bodova, ali bi Senna bio bolji u pobjedama (8 - 7). Takođe, Brazilac je oborio rekord po broju pobjeda u jednoj sezoni, koji su držali Prost (1984.) i Clark (1963.), sa po 7 pobjeda. Zanimljivo, "ukupno" u bodovima je bilo 96 - 88 za Prosta. Ekipa Zakspeeda je vozila 50. trku. Zanimljivo, Aguri Suzuki, koji je na jučerašnji dan trebao startati zadnju trku (1995.), na današnji dan je imao debi (7 godina ranije).

30.10.2011. vožena je prva VN Indije. Vettel je lagano i rutinski došao do prvog Grand slama u karijeri. Titula je bila odlučena, u obje konkurencije. Iz trke više možemo pomenuti minut šutnje za nedavno preminule, Dana Wheldona i Marca Simoncellija, te peti kontakt te sezone između Masse i Hamiltona, kada je Massa popio kaznu, a Hamilton morao u box. Massi je to bila 150. trka, Trullom 250., dok je Vettel odradio 20. FL Red Bulla.

Prije godinu dana vozila se VN Meksika. Laganih 1-2 Mercedesa. Lewis startom sa PPa dolazi do svoje 51. pobjede, čime se izjednačio sa Prostom. Rosberg čuva prednopst, zna da mu druga mjesta donose titulu. Treći završava Ricciardo, ni kriv ni dužan, jer smo vidjeli gužvu na relaciji Vettel - Verstappen - Ricciardo, nakon čega je Nijemac psovao Charlieja. Pa se poslije morao izvinjavati (za razliku od nekih, khmm, khmm). Raikkonen je vozio 250. trku, a Ricciardo je postavio FL, a zaglavio je na trećem mjestu nakon premetačine od 5 i 10sec za Verstappena i Vettela. Rosberg - Hamilton = 349 - 330, dvije trke do kraja.

Frantic je napisao/la: 30.10.2017., 13:01 Preživio je sve grozote F1 trka u 50-tim, da bi poginuo na putu da gleda Le Mans, u Lotus Cortini, 30.06.1966., kada je u Savojskim Alpama, sletio sa ceste udario u telegrafski stub i na mjestu poginuo.

Ako me sjećanje dobro služi Farina je išao u Reims na VN Francuske, a ne u Le Mans.

DaveGilmour je napisao/la: 30.10.2017., 13:17

Frantic je napisao/la: 30.10.2017., 13:01 Preživio je sve grozote F1 trka u 50-tim, da bi poginuo na putu da gleda Le Mans, u Lotus Cortini, 30.06.1966., kada je u Savojskim Alpama, sletio sa ceste udario u telegrafski stub i na mjestu poginuo.

Ako me sjećanje dobro služi Farina je išao u Reims na VN Francuske, a ne u Le Mans.

Jest.
U pravu si.
I ja sam prije nekog vremena napisao da je išao ka Rheimsu.

31.10.1941. rođen Derek Bell. Započeo u Ferrariju, a preko Mclarena, Brabhama (privatnog), Surteesa iTecna, opet završio u Surteesu. U 9 starova ostvario samo 1 bod. Ali je zato bio dobar u prototipovima. 3 pobjede na Daytoni, 2 puta je bio WEC prvak, a na Le mansu ima 5 pobjeda, 2 druga i 2 treća mjesta (a ako pričamo o klasi, onda treba dodati još jedno drugo mjesto). Dijeli treće mjesto po broju pobjeda na najvećoj trci na svijetu sa Pirrom i Bielom (ispred su nenadyebivi Kristensen sa 9, te X sa 6 pobjeda, a Bell i X su 3 pobjede odradili u paru).

31.10.1989. rođen je Sebastian Buemi. Uspješniji je od Bella u F1. U 3 sezone u STR, u 55 startova je ostvario 29 bodova. Ko zna šta bi bilo da je ostao u F1. Uglavnom, WEC prvak iz 2014. godine, ove godine je sa kolegama trenutno drugi. Na Le Mansu ima drugo i treće mjesto (plus još jedno drugo ako gledamo klasu), te je ostao kratak za pobjedu (sa Nakajimom i Davidsonom) prošle godine za jedan krug. Daleko najuspješniji vozač FormuleE sa 12 pobjeda, te 1 titulom, dok je 2 puta bio drugoplasirani (s tim što bi vjerovatno i ove godine osvojio titulu da nije propustio dvije trke u New Yorku.

31.10.1999. vožena je VN Japana. MS je opet (nakon Malezije) bio na PPu, i trebao je odraditi posao za Irvinea (ili pobijediti, ili propustiti Irvinea, ukoliko bi situacija bila pogodna). Mada se i on morao makar malo potruditi, na gridu je bio tek 5. Međutim, Hakkinen je odličnim startom poveo trku i nije ispuštao vodstvo iz ruku (izuzev 3 kruga u boxu). Nije pomogao ni MSov FL, kao ni DCijevo odustajanje. Mada, prije nego je odustao, DC se izvrtio, razbio nos, otišao na zamjenu istog, da bi izašao baš ispred MSa, te ga je malo zadržavao, taman da ovaj ne može uhvatiti Hakkinena. Završeno je sa Mikinom prednošću ispred MSa od 5sec, dok je Irvine bespomoćan bio treći. Hakkinen je postao prvak sa 76 bodova, dok je Irvine ostao na 74. Čak i da ga je MS pustio naprijed, Irvine bi u tom slučaju imao isto bodova kao i Mika, ali bi Finac opet postao prvak zbog većeg broja pobjeda (5 - 4). Mclaren je nakon toga osvojio samo jednu vozačku titulu. Ferrari je prekinuo post od 16 godina bez titule (konstruktorske), a time su započeli najduži niz, od 6 uzastopnih konstruktorskih titula. Na vozačku titulu su morali sačekati još godinu. To je bila zadnja trka za Hilla (115.), Zanardija (41.) i Takagija (32.), kao i za ekipu Stewarta (49.), koja će naredne godine postati Jaguar (kasnije Red Bull).