05.10.2014. je bio tužan dan za svijet F1.

Tog dana je na rimskoj obilaznici vozeći Suzukija, poginuo Andrea De Cesaris, udarivši u barijeru. Kao što je imao nadimak "De Crasheris" jer je bio poznat po izlijetanjima i sudarima, na kraju je od jednog i pogonuo. Bila mu je 56. U 208. startova, ostvario je 5 podijuma, po jednu PP i FL. Vozio je za 10 ekipa tokom karijere (Alfa Romeo, Mclaren, Ligier, Minardi, Brabham, Rial, Dallara, Jordan, Tyrrell, Sauber). Drži rekord u broju uzastopnih DNF u jednoj sezoni (12), ukupnom broju DNFa u sezoni (14), kao i ukupnom broju uzastopnih DNFa (18).

Koji sat ranije (po CET-u), na VN Japana, nesreću je doživio veliki talenat i buduća nada Ferrarija Jules Bianchi. Po vlažnim uslovima je izletio na mjesto gdje je ranije izletio Sutil (bile su žute zastave) i na kojem je bio traktorski kran koji je izvlačio Sutilov bolid, u kojeg je Jules udario. Zadobio je "difuznu aksonalnu povredu" mozga, ne toliko zbog udarca, koliko zbog deceleracije. Spominjale su se sile čak i od 254g. Operisan je i stavljen u induciranu komu, a podlegao je 17.07.2015. godine. Nekih 5 mjeseci prije nesreće osvojio je svoje jedine bodove (jedine i za Marussiju) na VN Monaka. Vozio je 34 trke, i jedini je vozač koji je poginuo na F1 trci nakon Senne. Bila mu je 26.

RIP Andrea
RIP Jules

Dvije godine zaredom, 1973. i 1974. Watkins Glen je odnio dva života. Prvo je na kvalifikacijama 1973. smrtno stradao Francios Cevert, koji je trebao preuzeti palicu od Stewarta, koji je nakon te sezone i osvojene treće titule, najavio povlačenje. Ali sudbina nije htjela tako. Izgubio je kontrolu na "Esses-ima" što je bacilo bolid na barijere, koji je klizao i prvrtao se uz nju, te na kraju završio naglavačke. Igrom slučaja Stewart je bio jedan od prvih koji se našao namjestu nesreće, a kasnije je izjavio: "They (the marshals) had left him (in the car), because he was so clearly dead." Bila mu je 30.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=ugNhPe94uGE[/youtube]

Tačno godinu dana poslije mladi Helmuth Koinigg, je smrtno stradao trci. Nakon puknuća gume na njegovom Surteesu, udario je u barijeru, koja je u donjem dijelu bila "slabija", te je donji dio bolida prošao kroz barijeru, ali je gornji dio bolida zapeo što je nesretnog Helmutha obezglavilo.
[ link do slike ]

20.10.1978. preminuo je Gunnar Nilsson. S obzirom da je rođen 20.11.1948., nedostajalo mu je mjesec da napuni 30. S obzirom na godine, mnogi će pretpostaviti da je poginuo na stazi. Međutim, preminuo je od raka testisa, koji je, na njegovu žalost, kasno otkriven. Vozio je samo dvije sezone, i to za Lotus, u kojima je sakupio 31 start, 1 pobjedu (VN Belgije 1977.), 4 podijuma i 1 FL. Malo je bio izigran/iskorišten, jer kada Ickx i Peterson nisu htjeli potpisati za sezonu jer Lotus 77 (bolid za 1976.) nije obećavao, Chapman je potpisao Nilssona, ali kada je tokom 1977., nasljednik (Lotus 78) počeo pokazivati znakove napretka (razvoj ground-effecta), za 1978. je potpisan Peterson, umjesto Nilssona. Nedugo potom je otkrio da ima rak.

22.10.1993. preminuo je Robert McGregor Innes Ireland (rođen 12.06.1930.), jedan od prvih Chapmanovih vozača (sa Mossom i G.Hillom, Clark je stigao sezonu poslije). Najveći dio karijere proveo u Lotusu, a vozio je i BRP i BRM. U 50 startova ostvario jednu pobjedu, 4 podijuma, jedan FL i 47 bodova. Bio je poseban lik, pravi boem, u što se "uklapa" i uzrok smrti (rak).

24.10.1971. na "ne-prvenstvenoj" trci u Brands hatchu je poginuo Jo Siffert (rođen 07.07.1936.). Vozio za Lotus, Brabham, Cooper, BRM i March. U 96 startova ostvario 2 pobjede, 6 podijuma, 2 PP i 4 FLa, te 68 bodova, pri čemu je najbolje plasiran bio upravo, te, 1971. godine. Imai dvije pobjede u klasi na Le Mansu (sa Porscheom, 1966. i 1967.). Na toj trci je imao kontakt sa Petersonom, nakon čega je došlo do oštećenja (ali ne i puknuća) ovjesa, koji je puknuo kasnije, zbog čega je Siffert izletio, bolid se zapalio, a Švicarac se nije uspio izvući iz plamena.

Frantic je napisao/la: 24.10.2017., 15:44 24.10.1971. na "ne-prvenstvenoj" trci u Brands hatchu je poginuo Jo Siffert (rođen 07.07.1936.). Vozio za Lotus, Brabham, Cooper, BRM i March. U 96 startova ostvario 2 pobjede, 6 podijuma, 2 PP i 4 FLa, te 68 bodova, pri čemu je najbolje plasiran bio upravo, te, 1971. godine. Imai dvije pobjede u klasi na Le Mansu (sa Porscheom, 1966. i 1967.). Na toj trci je imao kontakt sa Petersonom, nakon čega je došlo do oštećenja (ali ne i puknuća) ovjesa, koji je puknuo kasnije, zbog čega je Siffert izletio, bolid se zapalio, a Švicarac se nije uspio izvući iz plamena.

Baksuzni uzrok ( oštećenje ovjesa ) i grozan način umiranja. Osim Marca Surera i Sebastiena Buemija, ne znam da li je bilo još švicarskih F1 vozača, Frantic?

pigmalion je napisao/la: 24.10.2017., 16:08 Baksuzni uzrok ( oštećenje ovjesa ) i grozan način umiranja. Osim Marca Surera i Sebastiena Buemija, ne znam da li je bilo još švicarskih F1 vozača, Frantic?

Ja još znam za Fischera, Graffenrieda (obojica vozili u 50-ima), Deletraza (90-te) i vjerojatno najpoznatijeg Švicarca - Regazzonia. Grosjean bi isto mogao proći kao polu Švicarac budući da je rođen u Genevi.

Siguran sam da ih Frantic zna još barem desetak koje mi nismo spomenuli

DaveGilmour je napisao/la: 24.10.2017., 16:16

pigmalion je napisao/la: 24.10.2017., 16:08 Baksuzni uzrok ( oštećenje ovjesa ) i grozan način umiranja. Osim Marca Surera i Sebastiena Buemija, ne znam da li je bilo još švicarskih F1 vozača, Frantic?

Ja još znam za Fischera, Graffenrieda (obojica vozili u 50-ima), Deletraza (90-te) i vjerojatno najpoznatijeg Švicarca - Regazzonia. Grosjean bi isto mogao proći kao polu Švicarac budući da je rođen u Genevi.

Siguran sam da ih Frantic zna još barem desetak koje mi nismo spomenuli

Svaka čast. Za ekipu iz 50-tih nisam čuo, ali kako sam mogao zaboraviti Clay Regazzonia??!

Zaboravio sam i na Deletraza. A upravo se sjetih i Gregor Foiteka, naturalizirani ( ispravite me ako griješim ) Švicarac vozio za Brabham.

Ma pobrojali ste ih sve manje/više
Moš' dodat Chiesu (za kojeg sam mislio da je Italijan), Mosera, deTerru.....

@pigmalion
Đeš' najjače brkove F1 zaboravit?
Svaka čast G.Hillu i Mansellu i još nekim likovima, ali Gianclaudio Giuseppe (Clayevo pravo ime) je imao najjače.
Malo me podsjećao na Boycieja iz Mućki (glumac John Challis).

grozni je rođen u ženevi i ima dvojno državljanstvo. odabrao je da će vozit za francusku, tako da ga ne mogu stavit na vaš popis.
kad smo kod velikog sifferta...i dalje tražim titlove za njegov dokumentarac. godina i po prošla.

Frantic je napisao/la: 24.10.2017., 18:47 Ma pobrojali ste ih sve manje/više
Moš' dodat Chiesu (za kojeg sam mislio da je Italijan), Mosera, deTerru.....

@pigmalion
Đeš' najjače brkove F1 zaboravit?

Svaka čast G.Hillu i Mansellu i još nekim likovima, ali Gianclaudio Giuseppe (Clayevo pravo ime) je imao najjače.
Malo me podsjećao na Boycieja iz Mućki (glumac John Challis).

Znam da ću se pravdati..... ali, bio sam u uredu - kraj radnog vremena, i..... i ispao sam brzoplet - nisam razmišljao.
Dobri stari Clay - nastradao u F1, a poslije nastupao na rallyiju Paris-Dakar....... nije baš kao Alessandro Zanardi... ali on i njegovi brkovi, Niki Lauda i Enzo Ferrari 70-tih....... NEPONOVLJIVO.

Svaka čast Regazzoniju, ali u konkurenciji najboljeg brka F1 uvjerljivo vodi Harald Ertl


Btw. i meni Regazzoni baca na Boyciea

Ertl je kompletan paket.
On je u drugoj kategoriji od Claya, odnosno van svih kategorija.
Neozbiljan je (bio).
Pominjao sam ga par puta u ovim temama.

Na današnji dan 1958. preminuo Stewart Lewis-Evans. Rođen 20.04.1930., vozio na 14 trka F1 prvenstva za Connaught-Altu (svoju prvu trku, na kojoj je završio kao 4.), a ostale za Tony Vandervella, odnosno ekipu Vanwall, čijoj konstruktorskoj tituli je da solidan doprinos sa 2 podijuma (jedina dva) u sezoni 1958. Na zadnjoj trci sezone, na VN Maroka, je izletio, udario u barijere, nakon čega se bolid zapalio. Nakon nesreće je prebačen u bolnicu u VB, ali je podlegao povredama i opekotinama 6 dana poslije. VN Maroka se više nije vozila, a Vanwall se povukao iz takmičenja, jer Lewis-Evansova smrt teško pogodila vlasnika ekipe Vandervella.

29.10.1956. od povreda zadobijenih na stazi Montlhery (južno od Pariza), 07.10.1956., preminuo Louis Rosier (rođen 05.11.1905.). Vozio za Talbot-Lago, Ferrari i Maserati. U 38. startova ostvario 2 podijuma i 18 bodova, većinu njih (13), u prvoj F1 sezoni.

Ricardo Valentín Rodríguez de la Vega (dijete ljubavi, rođen 14.02.1942.), poginuo je na današnji dan na treningu za "ne-šampionsku" trku za VN Meksika 1962. (prvu u Meksiku, naredne godine je već ušla u kalendar F1). Mlađi, i po mnogima talentovaniji Pedrov brat. Predviđali su mu šampionske titule. Na žalost, karijera mu je trajala prekratko. U 5 startova za Ferrari je ostvario 2 plasmana i 4 boda. Kako Ferrari nije htio da učestvuje na toj VN Meksika, on je potpisao za privatnu ekipu Roba Walkera (vozili bolide Lotusa), ali je na treningu izletio u Peraltadi i udario u barijeru, te na mjestu preminuo. Nepunih 9 godina poslije njega (11.07.1971.) je na nekoj sporednoj trci u Norisringu poginuo i stariji brat Pedro (imao kontakt, izletio, udario u ogradu, bolid se zapalio, preminuo nedugo nakon što su ga izvukli). F1 se u međuvremnu povukla iz Meksika (1970.), a kada se vratila (1986.), staza Magdalena Mixhuca je preimenovana u Autódromo Hermanos Rodríguez.

ne znam u koju ovo kategoriju stavit, pa eto ovdje...par isječaka o uzrocima sennine smrti iz nove neweyove autobiografije. zapravo, ništa pretjerano novoga, ali eto.
https://www.f1fanatic.co.uk/2017/11/03/ ... his-death/

21.11.1953. poginuo Felice Bonetto (rođen 09.06.1903.). Desilo se to na Carrera trci kroz Maksiko (trajala je 6 dana). U F1 vozio za Maserati i Alfu, osvojio, u 15 startova, 2 podijuma i 17,5 bodova. Ima 2. i 3. mjesto sa Mille Miglia, a najveći uspjeh mu je pobjeda na Targa Florio 1952.

27.11.1995. od raka preminuo Giancarlo Baghetti, rođen na katolički Božić 1934. 21 nastup, 1 pobjeda, 1 podij, 1 FL, 3 plasmana u bodove. Sve bitno je uradio za volanom Ferrarija, poslije je vozio za ATS, Cooper, BRM i Lotus. ostaće upamćen kao jedini (ako ne računamo Farinu, koji je pobijedio u prvoj F1 trci, ikad održanoj), koji je pobijedio u svom debiju u F1 (VN Francuske 1961.). Izmjenjivao se u vodstvu zadnjih par krugova sa Gurneyem, a pretekao ga je doslovce u zadnjih 100m. Kako je prije toga pobijedio na dvije "nebodovane" F1 trke, ostaće definitivno vozač koji je u svoje prvi trke za volanom F1 bolida i pobijedio. Sve što je odradio, odradio je 1961.-1962. Poslije toga ga "nije bilo ni na mapi" što se tiče rezultata.

29.11.1975. u avionskoj nesreći su poginuli Graham Hill, tada vlasnik ekipe (i do nedugo prije toga vozač) Embassy Hill, njegov protege Tony Brise, team manager Ray Brimble, dizajner Andy Smallman, i mehaničari Tony Alcock i Terry Richards. Vraćali su se iz Francuske, sa testiranja na Paul Ricard stazi, a Piper Aztec 2-motorcem je pilotirao Hill. Trebali su sletjeti na Elstree aerodrom blizu Londona, međutim kako je bila noć, a još i magla, avion je pri slijetanju zakačio drveće i pao na obližnje golf terene, pri čemu se zapalio, te su na žalost sva šestorica poginula.
Hill (rođen 15.02.1929.) je karijeru završio kao dvostruki svjetski prvak (1962., 1968.), upisavši 14 pobjeda, 36 podijuma, 13 PPa i 10 FLa, pri čemu je osvojio 289 bodova, a nekih 10 godina je držao rekord po broju nastupa, kojeg je izjednačio Laffite. Jedini je vozač koji je ostvario "Trostruku krunu motosporta", dakle pobijedio je na Indy 500, 24h Le Mansa i VN Monaca (čak 5. puta). Takođe, sa sinom Damonom (uz Keka i Nicu Rosberga) čini jedini par otac-sin, koji su bili F1 prvaci.
Brise (rođen 28.03.1952.) je bio velika nada i Hillov štićenik. Međutim, pogibija ga je zaustavila na 10 nastupa i 1 osvojenom bodu.