Tema za sve iz naslova, kao i bilo sta vezano za slicno. Npr. omiljeni putopisi drugih koje pratite npr. Hrvoje. Sve sto ima veze direktno ili indirektno sa vama. Kao slike, video uradci od bilo koga, dokumentarci... Sta god. Dokle je god vezano za nesto van okvira regularnog zivota.

sad ce dayana upasti da ko ce sa njon na vikend

Odlična tema Vlado, bravo!

U nedostatku slike i tona budem vam sročiooo;

Jednog lijepog i ugodnog nedjeljnog daaana..

..nakon nedjeljne mise na kojoj mi već drugi put ministrira sin, došao sam doma i ubio se u teškoj, ali zasitnoj nedjeljnoj hrani.. nakon toga mi mozak kaže "baj, baj.. sve dok se nevidimooo". Kad sam se ponovo upoznao sa svojim postojanjem sa frendom sam pošao u gljive.. i otišli smo u šumu koju nas je uputila njegova mila majčica.. nakon prvog uspona (koji nema kraja) na oogromno brdo skužili smo kako je brdo načinjeno od ilovače i da je drugom riječju teška "banana".. naravno gljive ni za ljeka, ni onih za sušit pa odvalit.

Znači od današnjeg branja gljiva dobili smo.. što? Šipak!
Naime, pošto znamo da je šipak vrlo zdrav plod (divlje ruže za neupućene) odlučili smo se investirat svoj propali plan branja gljiva i nadasve izmučen povratak kući u zdravlje i pripremu nadolazećeg perijoda hunjavice i gripe... pa smo uz put ugledali hrpu šipka.. izašli smo van i pomahnitalo nabrali vrećicu šipka kako bi donijeli svojim ženama ili mamama i učinili im dodatnog posla oko toga ( to treba još mljeti i sušiti).

Eto tako sam ja potrošio svoj dan u ne uludo. Druženju i uživanju u prirodi (ps. pala je i koja pivica).

hajmo dosta spama

Biciklom na pivo.

Igrom slucaja dobijem staro biciklo na pokon. Biciklo koje je bilo parkirano godinama napolju... Potpuno zahrdjalo, unisteno od vanjskih uticaja. Posto volim sve sto mogu sam uraditi, krenem u restauraciju. A moje iskustvo sa njima je slabo. U zadjnih 20-ak godina presao mozda 100 km. Uz jedino znanje kako skinuti gumu.
Danima sam radio na njemu i pocela se radjati ideja da krenem na duzi put. Smatram da sam avanturistickog duha, ali nikada nisam razmisljao o takvom nacinu putovanja. Nije proslo dugo kako mi je samo ta ideja bila na umu. Krenulo je istrazivanje online, tutoriali, putopisi. Haos u glavi. Jer da bih tako nesto ucinio moram mnogo zrtvovati i riskirati. Plan je bio provedem na putu oko 2 mjeseca. Trenutak kada sam najblizim ljudima iznio ideju je bio pravi pocetak. Naravno, ta ideja nije bas docekana sa entuzijazmom kojeg sam ja imao.

Oprema. Kupovina iste je bila poprilicno zaznuta, jer sam imao ograniceno vrijeme sa ogranicenim budzetom. Plus, kao amater u toj vrsti putovanja bilo je jako tesko donjeti najbolju odluku iz savjeta koje sam pokupio.
Krenuo sam od torbe ili pannier-a (http://bdcyclists.com/qa/?qa=blob&qa_bl ... 4910646942). Logicno je bilo da ih kupim. Medjutim cijene su bile izuzetno visoke (jeftinije varijante nisu zadovoljavale kvalitetom), a sezona jos nije ni pocela, pa je i izbor bio slab. Zatim, nije mi odgovaralo sto nisu prakticne kada nisu na biciklu. Tako da odlucim da svoj cjenjeni vaude ranac pretvorim u torbu koja ce po potrebi opet biti backpack. Rucno sam sivao nekih 20 sati da bih napravio sto mi treba. Naravno, zatim kupovina satora, vrece, podloge, alata, djelova za biciklo, opreme za kuvanje, odjece, obuce, aplikacije, solarni punjac, kaciga, naocare, ekstra opreme za biciklo...

Na rubu suza.

Samo 10-tak dana pred putovanje sljedi sok. Biciklo u koje sam ulozio toliko truda je ukradeno. Taj dogadja me dosta zeznuo jer sam sve pripremio, budzet je bio spreman samo za putovanje a ne za kupovinu drugog bicikla. Oglasi... Prava touring bicikla su skupa, tako da je nalazak alternative bio poprilicno tezak. Srecom, nadjem povoljan bicikl u odlicnom stanju, bez ulaganja uz minus da je ram 62 cm a meni odgovara 58. Sa druge strane napravljen je za visoke i teze ljude tako da je teret nije bio problem. Inace, biciklo sa opremom i vodom je tezilo preko 50 kg.

Touring. VN Norway

Napokon krecem iz mjesta kraj Osla. Biciklo naravno sa opremom nisam ni testirao ranije, toliko o ozbiljnosti . Prvo primjecujem da se jedva uspjevam popeti na njega, zbog visine i opreme nazad. Zatim, nakon prvih 10 metara pucam pomalo od ocaja u smjeh jer tu spravu nije moguce voziti, sve se trese, tesko je, ne mogu drzati pravac, kocenje je zastrasujuce, uzasan osjecaj. Imajte na umu koliko sam do tada proveo na biciklu. Ali nema odustajanja, kako kilometri prolaze tako se navikavam i pocinjem osjecati ponos. Ali nece ni to dugo trajati. Krenuo sam ka granici svedske...koja je relativno blizu.

Nista me nije moglo pripremiti na napor pod takvim teretom. Osim da sam se fizicki ranije spremao za to, a nisam. Sreca pa su norvezani izuzetno tolerantni i postuju bicikliste (jer su i sami ludi za time), tako da se iza mene znala stvoriti kolona od stotinu metara bez i jedne sirene ili sl. Uzvratio bih stajanjem sa strane, koje je i meni bilo neophodno da prodju, ali ne bi proslo dugo do iste situacije. E sada, uz mnoge uspone sam gurao biciklo, sto je takodje zajebano. Jos kada se tome doda vjetar, koji je stalno udarao u lice, pitao sam se da li uopste postoji vjetar u ledja, jer ja ga nisam osjetio. Planirao sam prvi dan preci oko 40 km. Ali sam uspio ok 70 km. Sto je imalo za cijenu: ispucale usne koje krvare, isusene zanoktice koje takodje krvare, oci koje su upaljene i suze bez obzira na naocare. Kamp mjesto sam trazio nakon gradica Moss (http://www.visitnorway.com/en/where-to-go/east/moss/) u kojem sam se poveza sa poznatom north sea rutom (http://www.northsea-cycle.com ) . Kampovanje je bilo divlje (u norveskoj i svedskoj je poptpuno legalno kampovati na drzavnom zemljistu). Moje prvo u zivotu ako se izuzmu ona za prvi maj. U borovoj sumi, koja izgleda zastrasujuce, sa 10-tak jelena koji trce oko mene. Ono sto takodje nisam znao je kako se te zivotinje glasaju kada je sezona parenja ili sta vec, kako komuniciraju. Nisam bio spreman ni za tako nesto. Njihovo vristanje me istraumiralo toliko da citavu noc nisam spavao. Uz to sto sam razapeo sator na korjenu drveta tako da i bez jelena ne bih bolje prosao. Pred jutro ako bih i krenuo da zaspim tu su bile ptice koje kreste kao da ih neko cerupa, lome granje a granje pada na sator... Nije divlji zivot ni blizu onga sto je na tv-u

Tako odmoran i pozitivam se pakujem i krecem ka fredrikstad-u (http://www.visitnorway.com/en/where-to- ... edrikstad/). Nastavljam dalje preko za mene loseg terena, tj. brdovito plus vjetar. Prolazim kroz neke sume gdje je navodno ruta bez ikakvih oznaka, zalutam tu i tamo. Tu sam vec poceo osjecati da mi se tjelo gasi. Kada sam dosao u fredrikstad shvatim da sam ozbiljno ugrozio zdravlje. Nakon par sati odmora i pokusaja da se oporavim, bezuspjesno. Odlucujem se za bijelu zastavu.... Uzimam autobus i nazad za oslo. Ovo mi je bilo jako tesko za uraditi.
Docekan sam uz najveca moguca podjebavanja bliznjih ali kada sam se pojavio prvo mi je bilo receno da idem u bolnicu. Naime, za samo 30 sati sam smrsao 5 kg, naravno voda, dehidrirao, oci koje stalno suze, potpuno razvaljene usne i izgorjelo lice, zanoktice koje krvare iz svih 10 prstiju. Uzasno sam izgledao. I to samo nakon nekih 100-ak km. Odmah prjedlog i da kao “normalan” covjek uzmem kartu za kopenhagen i da idem na odmor autobusom. Na prvu prihvatim tu mogucnost, jer sam stvarno bio u losem stanju. Medjutim, sutra ujutro ustajem i vidim perfektan dan napolju, odmah zalim sto nisam na biciklu, zarazen sam sa tournigom nakon tako malo vremena. Iznosim vijest da sutra idem nazad busom do fredrikstada pa dalje... Tu me pocinju moliti da to ne radim, predvidjaju smrt. Nudi se i kartu do kopenhagena na racun kuce itd. Taj dan provedem tako da skinem par kg sa bicikla. Ostavim kameru, zvucnik, nesto alata, odjece i u minusu oko 4 kg. Ogromna razlika. Takodje odradim i manji servis na biciklu.

Fredrikstad jos jednom, iz njega idem u svinesund (https://en.wikipedia.org/wiki/Svinesund) na samom ulazu u svedsku. Savrsen dan, predivna priroda, pucam od optimizma. Dolazak na satri most ka svinesundu me ostavlja bez daha. Sav umor nestaje nakon tok pogleda. Iako je vec bila kasno dan traje jako dugo to koristim da nastavim ka stromstadu (http://www.vastsverige.com/en/Stromstad-Koster/) alternativnim putem, rutom. Kampujem na predivnom mjestu relativno blizu navedenom gradu na udobnoj mahovini.

VN Sweden

Taj dan donosi nove izazive, bas kada sam poceo da racunam za koliko mogu biti u kopenhagenu poceli su problemi za zuljevima na guzici. I to kao dodatak na sve prije navedeno, osim ociju. U naredna dva dana ako se ne varam stiga sam do lysekil (https://sh.wikipedia.org/wiki/Lysekil ) gradica, predivno mjesto. Na putu do lysekil-a vjetar je jos vise pojacao, i strasno mi otezavao putovanje. Nekih 50 km na sat, uz jos jace udare. Uzasno. A zuljevi...dosao sam do toga da kada svaki put sjednem na biciklo osjetim bol za koji nisam znao da postoji. Prava agonija, bez preterivanja. Mozda sam trebao odmoriti dva-tri dana...iz ove perspektive se pitam. Ali ono sto sebi radim je da idem do kraja, bez opcije za tako nesto Na biciklu sam provodio po citav dan, nikada ispod 7 sati voznje do tada. Nakon dolaska u lysekil, ne bas lako donosim odluku da idem autobusom do geteborga pa iz geteborga u kopenhagen. A kasnije iz hopenhagena za belgiju kako je prvo i bio plan. Takodje ni ovaj potez mi ne ide na cast ali...
U geteborg stizem poslje podne, kupujem predposljednu kartu za kopenhagen u 2 ujutro. Umjesto odmora, citav dan i noc sam u glavnoj stanici. Tokom dana je bilo relativno lako, kasnije se samo skupljaju sumnjivi likovi koji nesto pitaju i traze. Rastavljam biciklo u ime pravila za transport i krecem. Bus pun. Neki par iza mene se citavu noc svadja, ali mislim stvarno se svadjaju. Raskidaju, mire se, prjete jedno drugom, niko se ziv nije bunio jer je bilo predobro za slusati sve moguce optuzbe i privatne detalje koje su bacali jedno drugome. Nevjerovatno.
Izmucen kao pas izvlacim biciklo, sve spremam da krenem ka kampu bellahoj (http://www.bellahoj-camping.dk/ukpladsen.htm) . Zbog zuljeva ne mogu da vozim pa guram biciklo kroz grad nekih 6-7 km do kampa. Tus, dorucak i spavanje do 17h.
Plan je bio ostati par dana. Medjutim ostao sam 15 dana, na pocetku se oteglo zbog uzasnog vremena a kasnije mojom voljom potrosim vecinu, ogromnu vecinu budzeta. Da ne bi bilo sve u ime cistog provoda, a bilo je i toga, najdraze mi je bilo ustati ujutro rano, sjesti na prazno biciklo, koje se tada cinilo kao da ima svoj pogon. I ukljucit se u jutarnju utrku sa lokalcima, jurnjava u grupama, stanje na semaforima cekajuci na zeleno, preticanja u kojima milimetri odlucuju o velikom krsu je mene kupilo za sva vremena. Svako jutro bih presao min 20 km, pa na obrok, dobro pivo, christiania... Pa opet oko 15h 16h isto. Tako da sam ustvari nabacio pravu formu za nastavak putvanja. Ili sam tako umislio.

Kada sam ostao na 10 % od budzeta pakujem sa za dalje Biciklistickom rutom 9 idem ka koge-u (http://www.visitkoege.com/ln-int/koege/ ... ge-tourist ), ruta iz grada ide kroz debelu hladovinu na stazama, kasnije vikendicama, kucama uz vodu, Ustvari, citava taj dio mi je vjerovatno najdrazi. Oko 30 km od grada dolazi do kvara. Taman kada sam bio apsolutno spreman... I to ni manje ni vise nego glavi pogon. Nije vise bilo moguce mjenjati brzine, sve se rasklimalo. Mislio sam da je polomljeno. Nazad za kopenhagen. U kampu zamolim jednog od odgovornih da pogleda sta je, jer servis vise nije u budzetu. Srecom, samo odsarafljen. Nista polomljeno. Ostanem jos dva dana cisto da sve bude u stilu neodgovorne osobe.
Idem dalje, od koge-a umjesto da nastavim biciklistickom rutom 9 uz obalu idem na cestu 151, pravac od nekih 50 km. Cisto uzivanje, uz duge uspone i spusteve. Tu se nekako sve zaokruzilo za moj pojam kada je rijec o dobrom osjecaju. Cilj je rodbyhavn (https://en.wikipedia.org/wiki/R%C3%B8dbyhavn) pa brodom za njemacku. Bas pred navedenim mjestom dolazi do prvog busenja prednje gume, koje ce me kasnije dovesti do ludila.
Na brodu za njemacku mjenjam plan i odlucujem da idem za prag. (sada se vec dobro moze primjetiti da kod mene plan nema neku vrijednost . Ali dobro, ovo je bilo i odluka i u ime privatnih razloga.
Cim sam sa broda krenuo dalje vrijeme se pogorsava, kisa. Prvo sto primjecujem je da su njemci auto nacija. Nema milosti, daleko da je biciklista ugrozen, ali odmah je jasno ko je glavni na putu...

Iiiii? Kad je nastavak???? Zanimljivo stivo vlado

odlično!!! ljudski duh je nesalomljiv!!! isto ko i bicikla.
jedno pitanje: kad je ovo bilo?

Mr. hvala. Ispisem uskoro drugi dio puta.

Zeko i tebi hvala. Prosle godine.

[ link do slike ]

Natovarena mazga.

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]
Prva noc bez satora i nagrada...
[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

Sent from my SM-N910F using Tapatalk

vlado

Haha vlado ima si avanturu zivota!!! Cool

Ciki

Jeste, Mr. odlican period. A sto je najopasnije, lako se navuci.

Odlična priča!

Ovako, vec neko vrijeme sam na putu biciklom. Ovaj put krenuo iz trsta ka genovi.

Za sada da podjelim najvaznije.

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]

[ link do slike ]
Laudina kapa.

Sent from my SM-N910F using Tapatalk

zamimljivo mi je vidit monaco u ranu zoru...
sretan put!

Opa sjajno, sretan put

Ali mi nije jasno, krenuo iz Trsta prema Genovi, a Monte Carlo je puno poslije Genove. Ili su ovo neke fotke od prije?

Nisam spavao citavu noc da bih mogao u svitanje po monacu. Kasnije guzva...

Pa trst, genova, pa obalom do monca itd. Sada jos neko vrijeme uz more pa cu krenuti u unutrasnost francuske.

Hvala!

tijekom sezone sam u kući minimalno, samo pogledam trke koje su recimo neophodne za zdrav duh, ali sam navečer onda mrtav, pogotovo po ljetu dok je dug dan, skupi se puno sati, evo ovih dana sam skidao plastične ploče sa grijanog zimskog vrta, prao ih i kompletnu drvenariju (rešetku od drvenih štafla) bojao lazurom, danas sam te panele vraćao natrag, hebo se sa lajsnama koje ih drže, pogotovo stropne.

sutra dok je još suho moram crnogorice što imam u posudama zatrapiti u zemlju da se ne smrzne korijen, jer je sad vrijeme za nju presađivati, a kad udari mraz i bjelogorica baci lišće, onda to treba ponoviti u puno većem broju, da ne pričam da na ribnjak trebam postaviti plastenik preko zime, nosači su tamo jer je ljeti gore geotekstil zbog sunca, ali čela su od drvenarije da se mogu skidati i da imaju vrata s obje strane, ta drvenarija ( pogotovo polukružni okviri od savinutih letvica u nekoliko slojeva - praktički lamelirani od nekoliko slojeva tanke jelovine da se mogu savinuti) se zbog razlike u temperaturi (kondenzacije) i utjecaja vremenskih prilika dok su stajale vani tokom sezone, raspao skroz, ostali su mi samo štokovi i vrata neditnuti, a to će doći na red tek prije zime i velikih minusa, znači u hladnoj garaži jebada s drvetom negdje u prosincu..

moram pod hitno i u šumu prije mraza pravog, skresati o obilježiti par zgodnih stabala koja sam našao, jer ih bez lišća teško mogu naći, da ih u proljeće konfisciram..

uglavnom da ti ne pričam, od planiranog ovo ljeto, stigao sam malo više od pola toga napraviti, doduše uglavnom veće i zahtjevnije zahvate, tj temelje za daljnje projekte

planirao sam i novi puno veći ribnjak, i više estetski od pravokutnog koji imam sad, to i bolje da nisam, imam više vremena isplanirati i oblik i odlučiti se za lokaciju, dali okućnica gdje već ima svega ali je bliže, ili iza na gruntu gdje mogu birati mjesto i materijale, samo onda tamo moram seliti neko dobro drveće vanjsko, veliko, uglavnom nikada kraja poslu kad imaš "žive" hobije, moram taj grijani vrt namjestiti sa policama i ostalim priborom, i preseliti iz negrijanog tropsko drveće, da u njega mogu staviti mediteransko i kontinentalno koje ostaje u posudama..

bilo bi zgodno da stignem napraviti betonske posude (kaširani papir za povezivanje, čvrstoću i smanjenje težine upola, kombiniran sa bijelim cementom), već sam napravio kalupe zimus, jer keramika se ne može zakopati, pošto bi se napila vode i zbog leda raspala, a ovako bez posuda (veće i bolje primjerke, jer manje mogu u plastičnim posudama zakopati), moram svako proljeće trimati korijen drastično, rasčešljavati itd. i drvo gubi na vitalnosti, onaj glog veliki mi 2 godine (do ove konačno) nije cvao uopće, pa ni ploda nije bilo, no ništa od toga vjerojatno ove godine, ne stigne se sve nikada, a ja sam zagazio u to duboko i imam puno toga, pa..

to je i glavni razlog što tu nisam aktivniji, u smislu nekih sadržaja, slika, linkova, ili nekog ozbiljnijeg pisanja - ovo mi dođe kao rasterećenje psihičko, kad sam fizički i psihički potrošen dođem tu i malo se družim sa istomišljenicima, ali nemam vremena za neki ozbiljniji pristup, douše na forumima vezanim uz te hobije, sam 10 puta manje prisutan nego ovdje, jer nemam vremena za raditi virtuale i pitati ekipu za mišljenje u kojem bi oni pravcu, većina onih koji to rade imaju nekoliko primjeraka i to im nije problem, kada imaš desetke ili stotine komada, ne stigneš ništa takvo, ne stigneš ni polovicu obrezati a kamoli nešto više, već biraš prioritete i posvetiš vrijeme samo onome što ti je najvažnije i u što si već ulupao dosta godina, jer to su još uvijek hobiji, i pokraj njih ima i posla drugog i na gruntu i kući uvijek, a kad se desi i posla za lovu koje nikada dosta, milion puta me stari probudio ujutro i napr: : "ajde požuri, moramo u bukovicu izmjerit radijus i nagib zavoja", ili "moramo u garešnicu poslikat strojeve (i uzet teh. podatke) u jednoj hali", to obično tako bude, jedino za neke velike poslove, dok ih je bilo, je znao unaprijed reći i upozoriti me, zadnja je bila šećerana u županji, ima bar 2 godine od tada, tako da mi je ovo rasterećenje uglavnom i zato se nisam niti javljao za neke stvari na forumu npr. jer nikad nebih znao, hoću li stići ili ne, ako dobijem stalni posao ikada ovdje (šansa kao i da ferrari bude prvak slijedeće 3 godine uzastopno), onda bih mogao, ako se budem morao nastavljati sve više angažirati u tome što radim iz gušta, da bih to pretvorio u neki posao, biti će me i manje tu, bar što se tiče foruma, da ću posjećivati sajt dok postoji to je ziher, i tu sam skroz, samo ljeti sam obično smlavljen, pa mi se neda tri slova napisati, nisam bio na moru godinama, a volim more i morske sportove, što da ti kažem više..

Ovako. Kao sto sam u prijasnjem postu spomenuo. Krenuo sam is Trsta ka Oslu. Put je trajao okruglo 70 dana. Kilometrazu ne znam, prepostavka je oko 6.000 km.

Ruta: Triest, Padova, Piancenca, Boobio, Genova, obalom Savona, Imperia, Sanremo, naravno Monaco francuska, Nice, Cannes, zatim ka unutrasnjosti Frejus, Arles, Vauvert, Sete, Agde, Beizers, pa oko 20 km istocno od Tuluza, Montauban, Lauzerte, Bergerc sa zapadne strane, Angoulme, Poitiers, Tours, Le mans, Everux, Amines, Lille, kroz Belgiju ka Ostend, zatim preko tri poluostrva kroz holandiju ka Roterdamu, Amersfoort, Hardenberg pa u njemacku, sjeverno od Bremena i Hamburga ka ostrvu za dansku i mjestu Rodby od Rodbya poznatom rutom ka Kopenhagenu, zatim dio koji prosli put nisam zavrsio sto me solidno proganjalo Od Kopenhagena ka Helinborgu, svedska zatim obalom do Geteborga, ka Uddavella, pa Halden norveska, Sarpsborg, Moss, Nesset, i cilj Oslo.

Ovo nije najpreciznije, ali je jako blizu, kroz vecinu navedenih gradova sam prosao, druge sam zaobisao zbog velikih guzvi i teske navigacije. Posebno kroz unutrasnjosti francuske.


Za ovo putovanje sam se spremao 6 mjeseci, pola godine maksimalne stednje i maksimalnog rada. Biciklo i sva oprema je zamjenjena, poceo sam od starog Kuwahara bicikla, od kojeg je iskoristio okvir i jednu felgu.