Jutros sam se rano probudio i vidio vijest s AMuS-a o odlasku Vettela iz Ferrarija, iznenađen da, ali nije da se o tome ne priča u zadnje vrijeme. Ali službena objava na F1 stranici je baš pobudila podijeljene osjećaje kod mene, jer koliko god se očekuje, tako nešto u tom momentu se čini nevjerojatnim, slagao bih kad bi negirao da me u par momenata skoro do suza nije ganula...
Privrženost koju imam prema ovom sportu velikim dijelom je zaslužna ova kombinacija iz mog nick-a, jer su se spojili u najboljem mogućem trenutku po mene. Crveni tim volim otkad znam za Formulu 1, ali nikad mi valjda neće biti svejedno tko ga vozi, jer navijačke afinitete u Formuli 1 kako za bolid isto tako vežem za vozača i njegov karakter, potonje možda čak i malo više. Tako da 2014-te kad sam počeo aktivno pratiti Formuli 1, nisam imao navijačke afinitete prema Ferrarijevim vozačima, a kako je sezona odmicala sve sam više postajao Vettelov navijač, iako je ta godine vjerojatno bilo najteže biti njegov navijač, ali eto desilo se... A nakon objave da prelazi u Ferrari, ni za kog drugog više nisam mogao navijati i jedva sam čekao da Vettel prvi put sjedne u Ferrarijev bolid, pa bilo to i u starom bolidu na stazi Fiorano, svejedno.
Prva sezona je krenula idilično, pogotovo druga utrka u Maleziji, meni osobno vjerojatno utrka proživljena s najvećom dozom emocija i kombinacija Vettel-Ferrari se uglavnom doimala kao idilična. Od sezone 2016-te ta idila popušta što zbog jedne što zbog druge, pa se opet poprilično popravlja do sezonu nakon, pa onda opet varijacije i konstanti pad do nikome neželjene 2019. sezone, uglavnom jako stresan period za Vettelove i Ferrarijeve navijače.
Bilo kako bilo, ova priča je imala svojih jako lijepih trenutaka, kroz punih 5 sezona i pored svih loših trenutaka, kojih je bilo možda i previše, vrijedila je da se desi, a nadam se da će u ovoj sezoni, ako prilike dozvole doživjeti sretni epilog, za obje strane
Vettela u Ferrariju sam katkad kudio i kritizirao više možda već što je trebalo, sve je to proizilazilo iz težnji i očekivanja najboljeg od njega, ali mi je isto tako priuštio jako sretnih, da ne kažem veličanstvenih trenutaka, koje nisam siguran da ću ikad više na isti način doživjeti, pa iako to bila konačni uspjeh za vozača i momčad koju navijam, a to je titula/titule.
No, još bitnije u svemu tome jest to da Vettel koliko god je vozački grešaka napravio kroz sve ove godine, malo kad je padao na ispitu ljudskosti i ponašanja prema drugima bilo ekipi ili kolegama na stazi, može mu se naravno prigovoriti par ispada koje je učinio vruće glave, ali je za sve njih priznao krivicu i na kraju krajeva je ostavilo nekog traga na njega. Naravno, ovo zadnje mnogima koji prema Vettelu nemaju navijačke preferencije neće ništa značiti, možda će mu uzeti i kao hendikep u postizanju još većih rezultata, ali meni kao navijaču znači i drago mi je da je tako, čak i ako su nekad zbog toga ispaštali rezultati, drugačije jednostavno nije moglo.
Na kraju, sve što želim Sebu jest da iz ove situacije i sezone izađe jači i nikad odlučniji u tome što želi postići u bližoj ili daljoj budućnosti, što god to bilo!