Foto: Martin Lee

Arrows je u Formuli 1 uvijek bila momčad pri dnu. U više od dva desetljeća samo jednu sezonu završili su među šest najboljih konstruktora. Za sezonu 1997. pribavili su Yamahine motore i nadali se nečemu boljem. Ali to bolje nikako nije dolazilo. Nakon prvih 10 utrka sezone na kontu je bio samo jedan bod, a onda se najbrži cirkus okrenuo prema VN Mađarske. Staza pokraj Budimpešte poznata je kao „gotovo ulična“, uska i bez previše mogućnosti za pretjecanje. Iznenađenje se dogodilo već u kvalifikacijama, bolid Arrowsa zauzeo je treću startnu poziciju. Bio je to bolid Damona Hilla, čovjeka koji je samo godinu ranije osvojio svjetski naslov vozeći za Williams. Utrka je dobro prolazila za Hilla, probio se ispred Jacquesa Villeneuvea i Michaela Schumachera te vodio utrku sa čak 35 sekundi prednosti. Sve je izgledalo u redu, fešta je bila spremna. Prošlo je čak 74 od 77 krugova, a tad se Hillu pokvarila hidraulična pumpa i zarobila ga u trećoj brzini. Prednost ispred Villeneuvea se ubrzano topila te je Villeneuve u zadnjem krugu ugrabio pobjedu, a Hillu ostavio drugo mjesto na podiju.

Damon Hill rodio se 37 godina prije te utrke u Mađarskoj. Otac mu je Graham Hill. Graham je bio sjajan vozač u 60-tima te je tada osvojio dva naslova svjetskog prvaka u Formuli 1 i bio iznimno popularan u Velikoj Britaniji. Majka Bette također je bila sportašica, europska prvakinja u veslanju.

Graham je poginuo u avionskoj nesreći kada je Damonu bilo 15 godina. Da bi zaradio za školovanje, radio je razne poslove. Tek s 21 godinu započeo je s pravim utrkivanjem. Napredovao je kroz razne serije i vrste trkaćih automobila, bez nekih spektakularnih dosega. Najviše se vrtio u Formuli 3000 gdje je zabilježio dva postolja u 28 utrka. Novca za Formulu 3 nije imao.

Sa već 32 godine na leđima Damon se konačno priključio Formuli 1, i to kao testni vozač moćnog Williamsa, istovremeno planirajući nastupe u Formuli 3000. Već nedugo nakon početka nove sezone u Formuli 1 ukazala se prilika. Slavna momčad Brabhama bila je na izdisaju, a sponzorski novci njihove vozačice Giovanne Amati jednostavno nisu stizali do blagajne. Stoga su odlučili na rez, a njezin bolid su prepustili Damonu koji se tako mogao okušati u najvišem razredu automobilizma. Uspio se kvalificirati na samo dvije od osam utrka prije nego je momčad konačno krahirala prije kraja sezone. U bajkovitom raspletu situacije, Damon je iznenada dobio priliku naredne sezone voziti za Williams. Naime, aktualni svjetski prvak Nigel Mansell napustio je Williams i otišao utrkivati se u SAD nakon što nije uspio dogovoriti nastavak angažmana. Damon je dobio priliku voziti uz legendarnog „profesora“ Alaina Prosta.

U jakom Williamsu je Damon već u prvoj sezoni ostvario tri pobjede i još sedam postolja. Prvi put je pobijedio upravo na VN Mađarske, stazi koju smo spominjali na početku teksta. Postao je prvi sin nekog pobjednika utrke Formule 1 koji je i sam uspio pobijediti. Tom prilikom spojio je tri pobjede za redom. Nakon što je posve opravdao očekivanja, Hill je ostao u Williamsu, ali umjesto Prosta stigla je zvijezda Formule 1 Ayrton Senna. Skroman početak sezone donio je Williamsu oštru konkurenciju u vidu Schumachera i Benettona. Ubrzo je stigla tragična VN San Marina i nesretna Sennina pogibija. Tragično dobivenu neočekivanu priliku Hill je izvrsno iskoristio: zabilježio je šest pobjeda i još pet postolja prije zadnje utrke sezone koju je dočekao samo bod iza Schumachera (na koju je zapravo stigao s nizom od četiri pobjede i dva postolja). Da sezona 1994. bude dugo dobro zapamćena pobrinuo se i Schumacher u toj zadnjoj utrci. Dok je vodio ispred Hilla zabio se u zid, ali uspio je nastaviti. Tek toliko da nadolazećem Hillu blokira putanju u narednom zavoju i izazove sudar. Oštećenja na bolidima bila su takva da su obojica odustali od utrke, Schumacher je zadržao bod prednosti i osvojio prvi naslov svjetskog prvaka. Od tada, pa sve do današnjih dana vuče se debata je li Schumacher to učinio namjerno, ali je svakako Damon ostao bez naslova koji je bio na dohvat ruke. Iduće sezone Damon je opet bio viceprvak, ali ovaj put daleko od Schumachera. Schumacher je postao prvi vozač u povijesti Formule 1 koji je osvojio dva naslova za redom vozeći za istu momčad, ali s različitim motorima pošto je Benetton te sezone s Fordovih prešao na bolje Renaultove motore. Četiri pobjede i pet postolja Damonova su „zarada“ te sezone.

Sve to kao da je bila uvertira u bajkoviti klimaks. Godine 1996. Schumacher je prešao u tad osrednji Ferrari, Benetton je potonuo, a Williams je dominirao. Iako mu je momčadski kolega bio tvrdokorni debitant Jacques Villeneuve, Damon je dobro kontrolirao sezonu i svaku potencijalnu opasnost otklonio drugim mjestom na predzadnjoj utrci u Portugalu i potom pobjedom u zadnjoj u Japanu. Tako je s osam pobjeda i dva postolja na kraju ugrabio naslov svjetskog prvaka, postavši prvi sin nekog svjetskog prvaka koji se i sam popeo na Panteon. Nakon njega to je uspjelo još Nici Rosbergu. Damonu je tada već bilo 36 godina.

Ako je ta sezona bila klimaks, ono što je bilo nakon toga završilo je kao antiklimaks. Hill i Williams nisu dogovorili nastavak suradnje te je postao četvrti Williamsov prvak u devet godina koji nije ostao u momčadi. Na kraju je za nastavak karijere izabrao nesretni Arrows gdje je zabilježio jedno postolje te osim toga još samo jedan bod. Uslijediti će još jedan bljesak, labuđi pjev. Hill je prešao u Jordan koji se mučio s bolidom, pa ni Hill, ni Ralf Schumacher nisu dobili ni boda u prvih osam utrka. Bolid je tijekom sezone ipak dovoljno razvijen, pa su zaredale utrke u bodovima. Stigla je VN Belgije, jedna od utrka koje se najviše pamte u svijetu Formule 1. Kišom okupana staza bila je poprište ogromnog sudara nakon starta s više od 10 oštećenih bolida. Utrka je odmah prekinuta i organiziran je restart. Četiri vozača nisu mogla krenuti iznova u utrku zbog previše oštećenog bolida (neke momčadi imale su po dva vozača s oštećenim bolidima pa su rezervni bolid morali namijeniti jednom vozaču, a drugog poslati „na kavu“). Kako bilo, utrka je krenula iznova, Hill je odmah izborio vodstvo, neki od vozača su ponovno bili uključeni u sudare (primjerice, Mika Hakkinen i David Coulthard), a Schumacher je tek u osmom krugu prestigao Hilla. Ogromna kontroverza uslijedila je nešto kasnije. Schumacher je bio u uvjerljivom vodstvu kad je za cijeli krug obilazio Coultharda i u vodenoj magli pogodio ga u stražnji kraj bolida. Obojica su odustala, u boksu su se i porječkali, a na stazi se scena pripremila za žute Jordanove bolide. Hill je vodio, a Ralf dogurao do druge pozicije i polako je dostigao momčadskog kolegu. Za mali Jordan borba između svoja dva vozača bila bi preveliki rizik te je Ralf dobio instrukcije da ne napada Damona. Tako je Damon ubilježio svoju posljednju, 22. pobjedu u Formuli 1. Iduće je godine Jordan bio konkurentan, novi Hillov momčadski kolega Heinz-Harald Frentzen ubilježio je dvije pobjede i matematički bio u borbi za naslov gotovo do samog kraja sezone. I bio bi da je vodstvo na kaotičnoj VN Europe pretvorio u pobjedu umjesto što je zbog vlastite greške bio prisiljen odustati iz utrke. Za to vrijeme Hill je osvojio samo sedam bodova, čak 47 manje od Frentzena. Bio je to neminovan kraj jedne zanimljive karijere koja je itekako ostala upamćena u vrtlogu 90-tih kada je Formula 1 bila možda i na svom vrhuncu.

Piše: Lari Zahtila