Politička korektnost, upakirana s lošim i selektivnim primjerima demokracije koja se često zlorabi u prigodne i podobne svrhe je problem današnjeg svijeta u globalu. Ako je deklarirano da su svi ljudi jednako vrijedni, da su svi rođeni jednaki čemu onda manjine unutar državljana kao prva podjela, a onda rasne i sve ostale? Iz razloga da neka zajednica (namjerno ne pišem manjina) bez puno truda i dobro usmjerenog zalaganja izvuče nešto za sebe. Klasično lobiranje. Prikazati ćemo jednu stranu, naći utjecajne pripadnike "zajednice" i onda preko njih izvuvči korist za sebe.
Ovo klečanje je uvreda inteligenciji svakog razumnog i dobronamjernog čovjeka. Pred kim da klečim? Pred nasiljem se ne kleči već se na njega odgovara snažnim, drakontskim kaznama, protumjerama koje donose rezultate. Da se uvedu teške zatvorske i novčane kazne za svako nasilno ponašanje koje nije samoobrana, više edukacije kroz školu i život općenito - nasilja bi bilo manje, a civilizacijski iskorak veći, snažniji, bolji i u pravom smjeru.
Mnoge slavne osobe, sportaši pa i pojedini F1 vozači su osnovali razne zaklade za djecu, žrtve nasilja i druge izložene skupine i time napravili divne stvari u svijetu. S druge strane ovo klečanje, hashtagovi, instagram storyji i laprdanje služe jedino medijskoj pažnji, a ne zahtjevaju trud, rad, promišljanje i novac pa su time ti jeftini spinovi za masu dovoljna stvar, ali od toga rezultata nema niti će biti.
To vam je identično se dvije situacije kojima svi svjedočimo od rođenja. Otkad znam za sebe, skuplja se novac za Afriku. E pa ja im više nedam lipe, zvao me tko govnom ili čime god hoće. Mojih 30 plus godina, taj novac skupljaju isti ljudi, iste organizacije, političari koji govore od toga su dobro plaćeni, dali smo puste milijarde, a Afrika i dalje gladna. Jasno je kud to sve ide i kakva je to kampanja. Afrika će što se više novca skupi, biti sve gladnija.
Teroristički napadi po Europi. Široka tema, ali par bitnih crtica. Desi se napad, stradaju nedužni civili, slučajni prolaznici u nekoj metropoli. Dolaze na red političari. Obračaju se preko svih vrsta ekrana, društvenih mreža znanih nam i ne znanih. Šalju iste, osuđujuće poruke, protive se, kunu u europske vrijednosti, odlučnu borbu protiv terorizma. Što naprave nakon tog obračanja? A ništa, odu na fini ručak na teret svojih građana, a po noći šalju oružje na Bliski Istok jer dok je tamo nereda i tragedija, njihovo mjesto, situiran život njih i uže i šire obitelji bez puno rada i realnog truda je osiguran.
Naravno, ima iznimaka ali načelno, uz ove stvari vidim to klečanje, plakanje po društvenim mrežama i sve obmanjujuće, nametljive i na kraju neučinkovite modele "borbe" protiv lošega u svijetu.
Sorry za duži post.
"What a little star." May 26, 2012.