01.06.1986. poginuo je Joseph Gartner. Brz, talentovan, obećavao. U F1 se nije iskazao. A kako bi i mogao u Oselli. Nakon kratktrajne F1 epizode seli se u Endurance trke, za volan Porschea. 1985. završava 4. na Le Mansu. 1986. pobjeđuje (sa Stuckom) na 12h Sebringa. Ciljao je na fabričkog Rothmans Porschea za 1987.
Međutim, 1986. na Le Mansu, u 03:00 !!, je imao oštećenje na autu usljed čega je došlo do izlijetanja na Maulsaneu pri 260 km/h. Preko 60m barijera je uništeno, auto je odletio na telefonski stub, a zatim na drveće, pri čemu je nesretni Gartner poginuo na licu mjesta.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=70Nse_v05cY[/youtube]

02.06.1970., u 33. godini, poginuo je Bruce Mclaren, osinivač ekipe Mclaren i 4 godine vozač ssvojih bolida, te dugo vremena najmlađi pobjednik neke F1 trke (ako izuzmemo Troya Rutmanna koji je kao još mlađi pobijedio na Idy 500, 1952. godine). Mclyren je poginuo na Goodvodu testirajući M8D.
[ link do slike ]
Što se tiče karijere odradio je 100 startova, uz 27 podijuma, od čega 4 pobjede. Nikada nije startao sa PPa, a uspio je napraviti 3 najbrža kruga.
Najbolji plasmani su mu bili treća mjesta u poretku 1962. i 1969. Nije doživio da se njgovi bolidi bore za naslov, par godina poslije, u ubijeđen sam da bi vozio i da bi imao priliku uraditi samo ono što je pošlo za rukom Jacku Brabhamau. U karijeri vozio za Cooper i sopstvenu ekipu, uz 3 trke za Eagle. Prvak Tasman serije 1964., a viceprvak godinu poslije. Uglavnom, ekipa koja nosi ime po njemu je druga najtrofejnija, (u jednom momentu su imali i više pobjeda od Ferrarija), druga najslavnija,....., druga po broju navijača,...., itd. Ovo "druga" je veliki kompliment. Fabrika automobila, koja je "nastala" iz F1 ekipe i prerasla F1 okvire je u jednom periodu imala najbrži serijski auto na svijetu, a i dan danas proizvodi cestovna sportska auta koja mogu pod ruku sa Konjićima, Bikovima, Zmijama i ostalim divljim životinjama. Obavezno pogledati film "Mclaren" (ni ja ga nisam gledao).
[ link do slike ]

Zanimljivo, na isti datum, ali 39 godina poslije (2009.), od raka preminuo Tony Maggs, Južnoafrikanac (bilo je njih i prije Schecktera), koji je bio Mclarenov timski kolega u Cooperu, tokom sezona 1962. - 1963., i koji je utom periodu ostvatio svoja jedina 3 podijuma.
Zanimljivo je i da su oba rođena 1937., s tim što je Maggs bio stariji pola godine od Mclarena.

08.06.1968., u 354. godini, poginuo je Ludovico Scarfiotti. Vozač ferrarija, Eaglea i Coopera. Na 12 GPa ostvario je jednu pobjedu (u Ferrariju, za VN Italije, 1966.). Ta pobjeda mu je bila i jedino penja na podijum, a toj trci je napravio i jedini FL. PP nije osvajao. Prije nego je počeo voziti F1, pobijedio je na Le mansu 1963., vozeći Ferrari 250P, u paru sa Bandinijem (preminuo godinu ranije, nakon nesreće na VN Monaca). To jer bio treći vozač koji je poginuo 1968. godine, nakon Jima Clarka i Mikea Spencea. Poginuo je na nekom nebitnom Hillclimbing takmičenju, vozeći Porsche 910. Sletio je sa staze na liticu sa dosta drveća. Auto je zaglavio na granama, dok je nesretni Scarfiotti je ispao iz auta, te je pronađen sa teškim ozljedama nekih 50-ak metara dalje, od kojih, nakon toga i preminuo.

Na današnji dan smo ostali bez trojice vozača F1. Nijedan nije poginuo na trci. Doduše, jedan je poginuo na testiranju, drugi od srčanog udara, nakon završetka karijere, a treći je doživio lijepih 90 godina.

Prvi je bio Giulio Cabianca. U 3 starta je ostvario isto toliko bodova. Možda bi bio uspješnjij, da se nije desila jedna od najbizarnijih nesreća ikad vezanih za F1. Datum je 15.06.1961. Mjesto radnje je Autodrom Modena i grad Modena. Cabianca je testirao Cooper-Ferrari. Pedala gasa mu se zaglavila, izletio je sa staze, pri čemu je udario jednog gledaoca. Nastavio je dalje i izašao van kruga staze kroz glavnu kapiju koja je bila otvorena zbog nekih radova. Glavna (najveća) ulica koja je prolazila kroz Modenu je prolazila i pored staze (naravno, imala je više traka). Cabianca je prošao kroz sve trake, udario jednog motoristu, biciklistu i jedan pick-up koji je vukao neke betonske blokove, 3 parkirana auta (u kojima nije bilo nikoga), te završio na suprotnoj strani od staze u zide neke radionice. Cabianca je usmrtio motoristu i vozača pick-upa, dok su biciklistu usmrtili betonski blokovi koji su pali sa pick-upa. Sam Cabainca je bio u svjesnom stanju neposredno nakon nesreće, ali je od zadobijenih povreda podlegao u bolnici nakon nekoliko sati. Onaj gledalac sa početka kacije je jedini preživio, sa višestrukim prelomima nogu.

Drugi je bio James Hunt. Šta reći? Statistike nećemo pominjati, jer kod njeg nisu ni bitne. Ipak, okitio se titulom svjetskog prvaka, 1976. godine, u jednoj ludoj sezoni, ovjekovječenoj i na filmskom platnu. Mislim da nema F1 fana koji nije pogledao "Rush". Pošio ko Turčin, pio ko Rus, živio "punim plućima". Najveći jebač u F1 ikad. Podlegao od srčanog udara, 15.06.1993., sa nepunih 46 godina, samo 2 dana nakon što je sa Murrayom odradio VN Kanade. Navodno je za samo jedan GP vikend (priča se da je to bila VN Japana 1977., na kojoj je BTW i pobijedio) "opslužio" 13 ili 14 (ima i verzija sa 16) stjuardesa, hostesa, .... i raznih drugih sponzoruša.
Jedna koja dočarava njegov stil života
[ link do slike ]
Druga, koja dočarava duh 70-tih.


Treći je Jose Froilan Gonzalez. Jedan od boljih Južnoamerikanaca (Argentinaca), pionira, sa početka 50-ih. U 26 nastupa ostvario je samo 2 pobjede, ali čak 15 podijuma, a bio je 3. u poretku 1951. godine. Ono po čemu će zauvijek ostati upamćen je činjenica da je ostvario PRVU F1 pobjedu za ekipu Enza Ferrarija i prekinuo dominaciju Alfi, koje su do tada pobijedile sve F1 trke (izuzev Indy 500).

Ovakve sudare kakav je Cabianca imao ni u filmovima ne režiraju... stvarno koje su šanse, još ajde ne bih se čudio za ovo da je među gledaoce otišao s obzirom na sve svinjarije koje su se onda znale događati. ali ovo da je proletio kroz glavnu ulicu drito sa staze mi je...

šta se desilo revsonu jeli to bilo na f1 utrci?1974 je poginuo samo 1 vozač onbaj u watkis glenu austrijanac ,,koji je zavoj na kyalami ovo bio?

jim clark šteta veliki vozač hokenheim nije tada imao grade stabla su bila tik do staze ali eto onda su vozači f1 mogli voziti idruge aute non champions race,,

19.06.1960. na VN Belgije se desila velika tragedija. Tačnije dvije. Za početak recimo da je u subotu u krivini Burneville izletio Moss, ali na njegovu sreću samo sa povredama koje su ga odvojile na neko vrijeme od staza i trka.
Moss. (Sir Stirling lično i njegov Lotus na kontra strani staze)
[ link do slike ]
Međutim ono što će se desiti u nedjelju na trci biće upamćeno kao najtragičniji GP vikend, barem za naredne 34 godine (do Imole 1994.). Na skoro pa istom mjestu gdje i Moss, nesreće su doživjeli Chris Bristow (23. godina), u borbi sa Willyjem Maireseom, koji je preletio preko ograde na bodljikavu žicu udaljenu 10-ak metara, koja mu je odsjekla glavu. Krug je bio 20., Maierese je ostao ispred. Inače, kroz tu Burneville krivinu, tadašnji bolidi su prolazili sa cca. 200km/h. Bristow je vozio Cooper, a imao je samo 4 starta (bez uspjeha), uključujući i taj, kobni u Spa. Godišnja Mclaren Autosport BRDC nagrada nosi ime Chris Bristow.
Bristow

[ link do slike ]

5 krugova poslije, ni 100 metara dalje, nastradao je Alan Stacey (27. godina) u Lotusu. Njega je, po riječima gledalaca u glavu udarila ptica, koja ga je možda onesvijestila ili mu čak i slomila vrat (nikad nećemo saznati), što je prouzrokovalo izlijetanje, probijanje ograde, prevrtanje i završetak na livadi desetke metera od staze. Takođe, preminuo na licu mjesta. Startao samo na 7 trka, takođe bez uspjeha i bez bodova.
Stacey

[ link do slike ]

20.06.1952. godine preminuo je Luigi Fagioli (11 dana nakon što je napunio 54 godine), jedan od pionira i trećeplasirani iz prvog prvenstva (a mogao je lako biti prvi F1 prvak, i to bez pobjede), iz 1950. godine (sa Alfom naravno). Drži rekord u uspješnosti osvajanja podijuma. U 7 trka 6 puta se penjao na podijum (85,71%). Ima jednu dijeljenu pobjedu sa Fangiom. jedan od rijetkih koji je rođen u 19. vijeku, a vozio je i između 2 svjetska rata. Doživio je nesreću na treningu sportskih auta za trku koja je trebala biti podrška VN Monaca 1952. Sudar nije bio strašan, ali je imao velike unutrašnje povrede i krvarenja, te je preminuo u bolnici nakon nekoh 20-ak dana. Nije imao niti PP niti FL.

06.07.1958. na VN Francuske, održanoj na stazi u Rheimsu, u 10. krugu tešku nesreću je doživio Luigi Musso, vozeći Ferrari Dino 246. Naganjajući timskog kolegu Hawthorna, otišao je široko, izletio u jarak, pa napravio salto. Prebačen je u bolnicu, ali je imao velike povrede glave, tze je preminuo isti dan (22 dana prije 34. rođendana).
Obećavao je, u 24 starta imao je 1 pobjedu (dijelo auto sa Fangiom na VN Argentine 1956.). S obzirom da od 24 trke nije završio njih 10, u preostalih 14 je ostvario 7 podijuma, što uopšte nije loše. Imao je i jedan najbrži krug trke.
Zanimljivo je da su mu sva trojica timskih kolega sa te trke (Hawthorn, Collins i Von Trips), poginuli. Hawthorn pola godine poslije u sobraćajki u Engleskoj (u tridesetoj), Collins (na VN Njemačke, na Ringu, samo 4 sedmice nakon Mussa, u 27. godini), te Von Trips na VN Italije 1961. (u 34.). Još dva učesnika te trke su poginula. Stewart Lewis-Evans (Vanwall) je poginuo na zadnjoj trci te sezone (VN Maroka; u 29. godini života), dok je Jean Behra (BRM) poginuo u pratećoj trci pred VN Njemačke 1959. na Avusu, kad ja imao 39.

Luigi Musso u Ferrari Dinu 246
[ link do slike ]

Hawthorn & Collins vs. Musso je bilo jedno od najžešćih rivalstava 50-ih godina prošlog stoljeća. Hawthorn i Collins, oboje Britanci, nisu pretjerano voljeli Mussa te su navodno čak i sklopili pakt u toj borbi protiv Mussa. Glavni cilj na utrkama nije bio pobijediti nego biti ispred Mussa, a čak su i međusobno dijelili sve novčane nagrade.

Što se tiče VN Francuske 1958. , priča je da je Musso bio u financijskim problemima jer u to doba vozači nisu živjeli kao kraljevi. Od Collinsa i Hawthorna nije mogao očekivati pomoć te mu je jedino riješenje bilo da počne pobjeđivati u utrkama. U to doba VN Francuske je imala jedan od najvećih nagradnih fondova (možda čak i najveći) te je Musso tu utrku vidio kao izlaz iz financijskih problema, no trebala mu je pobjeda. Na početku utrke se našao na obećavajućem drugom mjestu, a jedini vozač koji je bio ispred njega je bio okorjeli rival Hawthorn. U tom naganjanju Hawthorna prešao je limit i nažalost priča je završila tragično.

Dodatna tragedija je u tome što su i Collins i Hawthorn ubrzo poginuli. I tako su sudionici jednog od najvećih rivalstava u povijesti F1 skončali u roku godinu dana u odvojenim nesrećama.

07.07.1968. poginuo je Jo Schlesser, na VN Francuske, vozeći Hondu RA302, sa šasijom od magnezijuma. U trećem krugu je izletio, otišao na barijere, došlo je do vatre, a magnezijumska šasija je instantno planula. Schlesser nije imao šanse. Njegov nećak Jean Louis je takođe postao poznati vozač, a pobjeđivao je i na Pariz-Dakar rallyu. Njegov veliki prijatelj, Guj Ligier, je u pomen Schlesseru, svoje bolide označavao sa "JS".

11.07.1971. poginuo je Pedrp Rodriguez De La Vega (rođen 18.01.1940.), stariji brat, takođe nesretno preminulog Ricarda Rodrigueza. U karijeri je vozio za Lotus, ferrari, Cooper i BRM, ostvario 2 pobjede, 1 FL, 7 podijuma, a najbolji plasman u prvenstvu mu je bilo 6. mjesto 1967. i 1968., dok je najviše bodova skupio 1970. Pobjednik Le Mansa 1968, u paru sa, takođe nesretno preminulim Lucienom Bianchijem (Jules mu je bio pranećak) Poginuo je u nekoj bezveznoj Interseries trci, na Norisringu, vozeći Ferrari 512M, obilazeći nekog od zaostalih vozača za čitav krug.
Staza u Mexico Cityu nosi ime po njima dvojici "Autodromo Hermanos Rodriguez".

17.07.1995., u 85. godini nas je napustio velikan ovog sporta, petostruki prvak, čovjek koji nikad kad je bio u bodovima nije završio ispod 4. mjesta, najstariji 2-struki, 3-struki, 4-struki i 5-struki prvak, čovjek koji je preživio sve strahote trkanja u F1 tokom 50-ih godina prošlog vijeka, jedan i jedini, "El Maestro", Juan Manuel Fangio.


Dvadeset godina poslije, 17.07.2015. prestalo je kucati srce jednog velikog talenta, koji nije stigao pokazati svu svoju raskoš, te će ostati zauvijek neprežaljen. Nakon 9-mjesečne borbe, poslije jedne od najbizarnijih nesreća u F1 ikad, Jules Bianchi je izgubio borbu. Imao je tek nepunih 26.


RIP Juan
RIP Jules

RIP Jules i Juan

Postao je moj idol nakon one cudesne voznje u Monacu. A i jako mi se sviđao kao osoba....povucen, sramezljiv, za njega nisi znao. Totalno netipicno za F1 vozaca. I onda ta prokleta Suzuka....

Iako nisu prikazali sudar bas me nekako uhvatio osjecaj da nece biti dobro. Nazalost bio sam u pravu...cim sam vidio snimke na yt znao sam da se nikada nece izvuci. Neko vrijeme sam se tjesio da se mozda i dogodi cudo....no jbt kako prezivjeti udarac pri ogromnoj brzini....drito ispod traktora. Glavom u njega. Zna se tko je kriv i o tome ne zelim. Dan danas ne znam tko je pobjedio na toj utrci. Niti me zanima. Utrka se trebala prekinuti odavno. Da je takva kisa padala sada ove sezone utrka bi se odgodila/otkazala 10000%...sada se odjednom i za malu kišicu zove safety car. I gle čuda nema nigdje traktora odma do staze...pitam se zasto....

Bianchija nikada necu prezaliti. Na zalost sada znam kako je bilo navijacima Senne kada su gledali njegovu nesrecu.

Bianchi uvijek ces biti u mom srcu...

Idol mojeg djetinjstva se jos uvijek bori.
#KeepFightingMichael

ova slika sve govori....[ link do slike ]

RIP Jules da nije bilo onako lose organizacije nista se nebi dogodilo mslm mogli su bar safety car stavit,a ne samo zutu zastavu...

Možda nije sasvim primjereno o tome govoriti baš danas, ali kad je već otvorena tema, moram napisati. Nevjerojatno je koliko su navijači F1 licemjerni u slučaju Bianchija i sigurnosti. Koliko puta i danas čitamo komentare kako su vozači pizde, mlakonje i sl., čim padne malo jača kiša zaustavlja se utrka, pa kad nastane prekid ili SC izađe na stazu makar nije ogroman krš, svi se odmah žale i seru po sucima da radi svake sitnice prekidaju utrku, ne žele nikakve dodatne zaštite poput haloa ili shielda jer je opasnost u DNK F1, ali su u slučaju Bianchija svi za najveću sigurnost, pričaju kako se utrka morala prekinuti, kako dvostruke žute zastave nisu bile dovoljne, kako je traktor bio na opasnom mjestu, a da Bianchi nije poginuo, nitko ne bi ni pričao o sigurnosnim propustima, a svatko tko bi spomenuo prekid zbog kiše ili sudaca i traktora na stazi bio bi prozvan mlakonjom kao i svi današnji F1 vozači kao što je bio slučaj i s onima koji su na VN Njemačke te godine upozoravali na opasnu situaciju kod Sutilovog odustajanja.

Da se razumijemo, ovo nije poruka namijenjena nekome ponaosob, samo sam se želio osvrnuti na to licemjerje brojnih F1 fanova po pitanju sigurnosti.

Počivali u miru, Jules i Juan Manuel!

27.07.1969., u 34. godini, poginuo je Moises Solana, bivši vozač Coopera, Lotusa i BRMa. Jedno od najpoznatijih imena iz Meksika tih godina, zajedno sa braćom Rodriguez. Na žalost, sva trojica su poginuli. I nijedan na trci/kvalifikacijama/treningu F1. Svi na nekim manje bitnim trkama. Solana konkretno, na nekom brdskom takmičenju u Mekisku, vozeći Mclaren. Vozio je 8 trka, bodove nije osvajao.