Pozdrav ljudi. Htio bih s vama podijeliti svoj dozivljaj i svoj prvi putopis. Kao sto sam naveo u osobnom predstavljanju, cesto sam poslovno u Milanu, ponekad i vikendom. Buduci da me zapao vikend (vise namjerno, manje slucajno), nisam mogao ne iskoristiti priliku za odlazak do Monze, gdje se odrzavao ACI racing weekend. Igrom slucaja, sa mnom je bio i prijatelj Denis. Nakon dolaska u Milano, imali smo prilike za kratki san, prije zvonjave budilice u 6. Pocetne probleme s pronalazenjem Ubera i njegovim slabim poznavanjem ulica smo smireno podnesli (nisam bio smiren kad sam vidio uvecan racun

) . Dolazak do metroa, voznja do jedne stanice, presjedanje, voznja do druge, gdje cemo dalje nadzemnim vlakom do Monze, pa gradskim busom do autodroma. I evo nas na tom kultnom mjestu. 97 godina tradicije, staze pune emocija, bogate povijesti i hrama za sve zaljubljenike u ovaj sport. Priblizavajuci se kroz sumu, cuje se topot jurilica. Taman se odrzava f2000 italian trophy, kojeg nismo bas pratili. Pozornost su nam oduzeli kamioni parkirani iza boxa, te sadrzaj njihovih prikolica

. Dozvoljeno je setanje i fotografiranje. Na Mini challenge smo zakasnili. Odlazimo na startno-ciljnu ravninu pratiti Touring car championship te Campionato Italiano sport prototipi. Kisno jutro donijelo nam je nekoliko izvrtanja, ali srecom bez ozbiljnijih posljedica. Pauzu smo iskoristili za setnju iza boxova. Pozornost nam je privukla grupa od desetak ljudi kod kamiona tima Baldini 27. Ubrzo smo shvatili i zasto, cekaju priliku za fotografiranje s njihovim vozacima, ikonama sporta JACQUESOM VILLENEUVEOM i GIANCARLOM FISICHELLOM. Danjasnjim favoritima utrke, buduci da su imali najbolje vrijeme u kvalifikacijama. Nisam se uspio slikat s njima. Steta. Porsche carrera cup pratimo na Prima variante zavoju, gdje pratimo i jedan dio od 3-satnog GT endurance-a. Odlazimo i na Ascari tribinu i na startno-ciljnu. Moji favoriti, Fisichella, Villeneuve i treci vozac Gai, nakon odlicne utrke gdje su bili u vrhu, odustaju 30 min prije kraja zbog problema s elektronikom i zavrsavaju na 9. Mjestu. Steta. Jak pljusak otjerao je vecinu gledatelja. Ostaju samo najizdrzljiviji ili u nasem slucaju- najludji. Drugu utrku Mini challenge-a pratio je Denis, kojeg sam ostavio na glavnoj tribini, a ja otisao u “potragu za srecom”. Parking osiromasen, nekoliko kamiona je vec otislo, ljudi spremaju boxeve, opremu, pakiraju stvari, odlaze. Polako poceo gubiti nadu, kad ugledah Fisichellu kako uzurbano ide prema Vip satoru. Prilika za mene. Dostigao sam ga, hodao za njim nekoliko metara, i jednostavno zanijemio. Trema je ucinila svoje. Zaboravih sto sam htio, sto sam dosao. Drhtavim glasom progovorih: Giancarlo! On nista, ide dalje. Trema na najjace, vec razmisljam, pa valjda nisam krivu osobu prozvao. U tom trenutku nisam znao ni kako se ja zovem. “Giancarlo!” rekoh jos jednom, ovaj puta glasnije. I on se okrene, pogleda me, a ja onako tresuci se i drhtavim glasicem : “can i get autograph? “ i pruzim mu poledjinu karte za vlak, jedini papir koji mi se nasao pri ruci, i penkalu. “thank you” sam prozborio, ovaj put s manje treme. Iako je bilo vremena i za fotografiranje, nisam ga htio gnjaviti, posto je bio losije volje. Razumijem ga, nije zadovoljan rezultatom i zahvalan sam na autogramu. Odlazim do tribine po prijatelja i odlazimo puni euforije i s autogramom u dzepu. Nisam pretjerano fotografirao, vise sam uzivao u trenucima. Mislim da me razumijete

. Slike su na linku.
Hvala, Marko
P. S. Nedavno sam kupio fotic, ispricavam se ako su mutne, ne znam ga jos koristiti.