E da...gledajući slike koje bi mogao staviti, podsjetio sam se na školovanje za hoist operatora. Koja je to bila ludnica. Znači priča kreće ovako, kojih mjesec ili dva nakon što sam dobio dozvolu, dobio sam i posao u novo otvorenoj firmi ovdje u Hr koja je htjela raditi HEMS i SAR (Helicopter Emergency Medical Service i Search And Rescue). Na razgovoru za posao nisam baš bio previše zainteresiran jer sam u to vrijeme bio sav u avionima i nisam smatrao helikoptere nešto napetim. I tako malo pomalo dođe razgovor na temu školovanja, u sebi si mislim 'ma hajde, pregrist ćeš ti sve to, ako ništa drugo barem ćeš upisati tipove pa se vratiš na avione', a onda - šok terapija!! Plan za mene i kolegu je da nas školuju i za hoist operatore. Odjednom mi je došlo iz guzice u glavu što mi se sve sprema - u 2 mjeseca 3 školovanja....prvo školovanje je hoist.
I ništa...ide vrijeme, prođe rok i eto Vraga skok na skok

. Prvi dan školovanja, sve ok...sjedimo u učioni, učimo nove stvari, pitanja milion, objašnjavanja od strane instruktora na svakom koraku da bi on odjednom ničim izazvan (barem se meni tako činilo) odjedno rekao - ok, bilo je dosta, oblačite kombinezone i idemo letjeti. Alo momak?!? O čemu ti, kakvo letenje?!? Pa nismo niti 3 sata sjedili u učioni

. Tu nije bilo diskusije, on ima raspored kojeg se drži i odosmo na letenje.
Dan 1.
Zločinački helikopter i utjelovljenje zla koje me snašlo
Zamjena za winchmana, vreća od 75kg (nisu nam odmah dali ekipu iz GSS-a na sajlu, pitam se zašto

) U unutrašnjosti možete vidjeti hrabrog junaka ove priče - koncentracija 0% ; strah 100%
I tako...nakon kratkog nagovaranja, par prijetnji i puno psovki konačno na 'radnom' mjestu. Molim obratiti pažnju na tu eleganciju potpuno opuštenog tijela
Dan 2.
Nema vremena za zajebanciju, zlotvor i dalje radi besprijekorno
Pomak je očit. Koncentracija raste, strah polako nestaje, život ponovo počinje biti lijep, a i nije ovo tako loše i polako mi se počinje sviđati
Vježba otkaza komunikacije

, po skiji treba prošetat do pilota, pokucat na prozor i pokazat da je komunikacija umrla. Pa onda ostat tako u tom položaju, desnom rukom se držati za gurtnu i ujedno držati kontroler od hoista i upravljati njime, lijevom navoditi helikopter i sve to raditi dok gledaš preko ramena gdje ti je kuka. Multi tasking deluxe...*ebem te živote, pa kud baš ja?
Dan 3.
Mučitelj je spreman, i dalje radi bez da bi imalo štucnuo
Drill, drill i samo drill...osjećaj je već prilično ok, pravilno rukovanje kablom
Pa onda i nepravilno rukovanje kablom

(tako izgleda kad hoćeš sam pogoditi metu na zemlji, a ne navesti helikopter da to napravi umjesto tebe). Pa si onda složiš sranje sa njišućim teretom, pa ti onda pilot *ebe mater, pa ti njemu vratiš i tako se zabavljate da nije dosadno
Dan 4.
Moja beba

je spremna za let, skeniranje okoliša u tijeku da ne bi bilo kakvih iznenađenja. Dres je tu da se istaknem od ostalih amatera i istaknem tu harmoniju između mene i moje bebe
Strah 0%, nezaiteresirani pogled u daljinu iskusnog prekaljenog hoist operatera koji to već radi stoljećima...ok, let's do this!!
A eto i malo živog tereta. Konačno
Uglavnom, za dečke iz GSS-a prošlo je bez slomljenih kostiju. Možda tu i tamo koja ogrebotina ili masnica, živi su pa znači da je bilo dobro.
