[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]
[ link do slike ]


Sent from my SM-N910F using Tapatalk

Hm, ne znam kako su neke slike rotirane. U albumu su ok. Kako da ovo sredim?

Jednog dana...na motoru...ako Bog da.
Svaka čast prelaziti sve to na biciklu!
Imam pitanje - fotke su odlične, kakav fotić koristiš vlado?

Hvala!

Sve je slikano mobitelom. Note 4. Plus sto je odlican za navigaciju.

Bome ne bih inače rekao da je to slikano mobitelom, jako me iznenadilo, makar nisam ja neki poznavatelj tog područja.

bravo vlado, daj malo teksta!

Hocu, zeko. Hvala ti.

Odlične fotke, svaka čast za bicikl . Ja sam prelijen za tako nešto, čak ni motorom mi se neda . A što se tiče avantura, prije mjesec dana sam počeo novu poslovnu - Afrika vol.2: Congo edition (prva je bila kombinacija Somalija-Tanzanija ). Ako vas zanimaju slikice helikoptera i Republike Kongo samo recite pa kad uhvatim vremena nabacim tu i tamo koju koliko mi bude posao dozvoljavao.

samo stavljaj!

Svaka čast na avanturizmu, volji, slikama. Inače bicikliram kad god imam vremena ali ovo je nešto čemu se mogu samo diviti.

zekohonda je napisao/la:samo stavljaj!

I ti si 100smislen, kao i @hatt tamo na na IT temi

Od Trsta do Piancence je bilo prilicno dosadno, odluka za tu rutu je bila zbog moje lose forme. Prvobitno sam zelio do Asti zatim Savona da bih izbjegao uspone. Zbog jednolicnog terena se odlucim Piacenca Bobbio. Prvi dio je bio relativno lagan, ocekivao sam opasne vozace ali na moje iznenadjenje talijani su pokazali suprotno. Najveci problem je bio naci free mjesto za spavanje od Trsta do Piacence. Mahom privatna zemljista, ogradjena, ili ne bas skrivena mjesta. Bolje receno, mozda i nije problem naci mjesto, ali jeste problem na kraju dana, unutra odredjenog vremena.
Otkrio sam da je najbolje iza benzinskih stanica, mnoge imaju veci komad zemljista iza, kao i vodu. Mozda ne najsigurnije, ali...

Zanimljiva noc je bila na terasi kafica. Kisa je pocela oko 18h. Sklonim se na tu terasu, taj dan kafic nije radio. Cekam da kisa stane... To se nije desilo. I to uz put, naseljeni dio manjeg mjesta. Kasnije tokom veceri je dosao vlasnik, malo smo popricali,, ponudio me vodom, krosanima i dozvolio da prespavam. Izbacio sam samo vrecu za spavanje i legao. Oko 3 ujutro je dosla policija, samo su me provjerili minut iz auta i nastavili dalje. Ovo kazem jer mi je ranije bio problem spavati na tako otvorenom mjestu. Valjda kada vide biciklo, ljudi su vise tolerantni.

Nakon Piacence se krojolik mjenja, koja poslastica nakon dosta magistralnih puteva, uzasne vrucine i generalno dosade. Sve do Bobbia je bilo relativno laku, cisto uzivanje. Nakon toga Odmaranje na obalama rijeke Trebbia. Sve je bilo savrseno nekih pola dana nakon Bobbia. Onda strasno nevrjeme, grad, enormna kolicina kise, vjetar. Cudno je iskusiti takvu promjenu kada si samo sat vremena ranije izlezavao na pjesku i kupao.
Jedino sto sam mogao je stati na krivudavoj cesti i cekati da stane. Pokrio sam sebe i biciklo sa podlogom za spavanje. Nakon 10 min sam bio u vodi do gleznjeva, cesta se pretvorila u bujicu. U takvim trenutcima se javi glas "sta ti ovo treba" Kako se vrjeme smirilo nastavio sam dalje, mokar i pomalo promrzao. Odroni kamenja na sve strane, u jednom momentu se na 20 metara ispred mene desavao odron, prilicno zeznut osjecaj. Tu noc sam prespavao na losem terenu, sve je bilo vlazno, hladno...

Sutra predivan dan, usponi zajebani, neke sam morao odraditi guranjem. U pitanju je cesta SS45, preporuka za bilo koga sa bilo kojim vidom prevoza. Dosta motorista, klasicnih auta itd. Pravi gust.
Ne mogu da se sjetim precizno ali mislim da sam taj dan pokusao naci mjesto za spavanje nekih 20 km od Genove, cilj mi izbjeci velike gradove a ako vec moram da sam u njima ujutro. Citav dan sam pedalirao, prilicno umoran. Imao sam problem za naci mjesto, onda na oko 20 km od Genove je sljedio spust, kojeg nisam ocekivao. Spust i samo spust, ogromna guzva, nema govora o povoljnom mjestu za spavanjem. To me dovelo do Genove. Na ulazu u grada ludinca od saobracaja, oko 19h, jos jedan drastican prelaz iz prirode, mira... Tu sam u modu za prezivljavanjem.

Probio sam se do obale, prilicno ponosan sto sam ziv . Ne znam kako se zove ali je u pitanju luka. I ogroman kompleks zgrada koje su zatvorene, sve sa skelama. Vidi se da je to mjesto za okupljane sumnjive ekipa i mene Reko, nije najpametnije ali ne mogu sada po noci traziti izlaz iz grada, pa bolje da tu presjedim noc i krenem sa prvim svjetlom dalje. Spustio sam se niz stepenice jednog djela kompleksa i sjeo uz zid...
Nije proslo pola sata, a dvojica su dosla, ocigledno da konzumiraju nesto. Kako je vec skoro pa mrak nisu me odmah vidjeli, na moje hi su bukvalno pobjegli.
Mislim se da sam sada imao srece sa ovom dvojicom a citava noc je otvorena za ko zna kakve likove koji se mozda nece tako uplasiti, i mozda je najbolje riskirati na drugi nacin i sjesti na biciklo u pokusaju napustanja grada. To sam i uradio. Prilicno tupa odluka.

20 min kasnije oko 22h sam neznajuci na auto putu koji prolazi kroz grad, na svakih 15 sekundi neko svira, psuje sa motora itd. Reko, mozda me ne vide dobro jer je lose svjetlo nazad, stanem i stavim lampu nazad sa jakim bjelim svjetlom koje treperi. Taj potez je jos vise razljutio bilo koga iza mene. Zvuci cudno sto nisam znao gdje se nalazim odmah, ali mentalno sam se fokusirao na "bjezanje" umoran od pedaliranja citav dan mozak radi drugacije. Napokon shvatim sta radim, i nadjem prvi izlaz sa auto puta koje me doveo u sumnjiv dio grada.

Tu nastavljam sa glupavim ponasanjem. Problem mi je naci izlaz na magistralni put koji vodi obalom ka Savoni. Zato "mudro" guram biciklo i gledam mapu na mob. koji se nalazi na volanu. Ja sam u svome svjetu, kao da sam negdje u prirodi siguran i ne moram paziti da li me neko gleda. Nakon nekog vremena pocenem obracati paznju na okolinu. Izuzetno sumnjive grupe ljudi oko mene, prilicno ili potpuno mracne ulice. Prolazim tako pored jedne grupe, i preko ramena vidim kako pricaju, gledaju u mene i kako se jedan odvaja da me prati. Reko, majmune jedan, u roku od 10 sec. ces ostati bez svega. Sjedaj na biciklo "turisto". To sam i uradio, adrenalin radi, promasio par ulica, stao i pitao policajce za rutu, objasnili mi. Napustajuci grad vidim mnogo prostitutki, bukvalno na svakom koraku. Prilicno iznenadjen sa time.

Napokon izlazim iz naseljenog djela, cesta prakticno prazna, noc ali predivno. Zatim zatvoren tunel zbog odrona. Razloga zasto je taj dio ceste bio sa tako malo saobracaja. Samo poneka zalutala dusa. Vratim se nekih 1 km nazad da prespavam u nekom sumarku.

Jutro nakon Genove, budim se pozitivan i ponosan na svoju odluku koja je na kraju ispala dobra. Spakujem sve i krenem da napustim taj mali dio sa niskim i gustim drvecem. Kada sam izasao na cestu vidim da sam stao u govno, ne sa jednom nogom nego sa obije, i da sam presao preko toga sa obije gume. Lijevo stoplalo je potpuno prekrivena govnima, jer sam se okliznu i izvrnuo zglob. Pokusavm da se ocistim, mjenjam carape jer je jedna takodje umazana... Vidim covjeka na biciklu, pitam kako da zaobidjem ovaj tunel. Kaze mi da ga pratim nazad oko 6 km gdje ce me odvesti na stanicu da uzmem voz na par stanica. Stanem pored neke vode sa njim, pokusavam se ocistit ali tesko, posebn iz guma.

Tako poluusran se spustam na stanicu, uzimam kafu iz automata. Neka djevojka je stajala pored mene i u jednom trenutnku je moja prisutnost izazvala refleks za pavracanje tako da je otisla dalje. Dobra strana je sto se klupa brzo oslobodila pa sam imao taj dio stanice samo za sebe.


Ostatak puta do Monaca je bio dobar, prilicno vjetrovito, gust saobracaj, sezona pocinje. Naglasio bih da je kafa u italiji bila 1 euro u svakom baru, kaficu, restoranu koje sam posjetio. A dnevno prosjek tri kafe.
Takodje, nastavio se problem sa kampiranjem, jer je tesko naci mjesto.

Jedan od razlog sto nisam spavao po kampovima (osim dvije noci u kopenhagenu i kao gost u jednom hostelu u francuskoj) je naravno novac. jednostavno, relativan komfor jednako krace putovanje. Sa druge strane, nakon perioda privikavanja, posebno kada okolis dozvoljava dobra kamp mjesta, takav vid spavanja prestaje predstavljati problem. Sto vise, uzivao sam u vecini tih slucajeva.





Ovo je dio o italiji, kasnije o francuskoj.

Vlado u paklu genove!!! Odlicno! Dobro je da si ziv, zdrav i neopljackan.

Evo, uhvatio malo vremena pa eto jedna poslovna fotka [WINKING FACE][ link do slike ]

Sent from my GT-I9515 using Tapatalk

je li ti upravljaš ovima, održavaš ih ili nešto treće?

Održavanje....upravljanje mi nije baš nešto napeto.