I eto tako, dok strasti gore, tenzije ne posustaju i prvaci sezone 2021. “kradu” paznju, Fernando Alonso je upotpunio svoju povratnicku sezonu u Formuli 1. Nakon 22 utrke na kontu se nalazi 81 bod, jedno veliko, prije svega, zasluzeno postolje i osvojena srca mnogih pratitelja ovoga sporta, no da bi neka rasprava/recenzija sezone bila upotpunjena vratimo se malo unazad. Prije, sada vec, tri godine Fernando Alonso je odvezao svoju tada posljednju utrku u Formuli 1. Velicina kao on, dvostruki svjetski prvak i covjek koji ulazi u rasprave za najboljeg vozaca svih vremena sport je napustio nakon 4 tragicne sezone za njega i jedan od najvecih timova u F1 - Mclaren. U 4 godine te suradnje ostvario je 132 boda. Konteksta radi, u bodovno najlosijoj sezoni za Ferrari (2014.) ostvario je 161 bod ili racunica kada bi tih 132 boda pribrojili ovogodisnjih 81, to bi bilo cak 29 bodova manje nego u posljednjoj sezoni nehibridne ere (2013.) kada je ostvario 242 boda za Ferrari. Naucili smo, kao fanovi, zadovoljavati se malim stvarima, smanjili smo ocekivanja, veselili se ulaskom u Q3 i ostvarenim 6.-7. mjestima nakon sto bi nesreca zadesila pola grida, no premostili smo i to. Alonso je unatoc losem bodovnom stanju i nocnim morama od sezona ostao na glasu i dalje kao jedan od najboljih i covjek koji je i dalje sposoban boriti se na najvisoj razini ovoga sporta kao sto je to cinio godinama ranije. Tako je vec od srpnja 2020. godine Alonsov povratak ocekivan kao dolazak nekoga tko ce demolirati momcadske kolege tko god mu oni budu bili, a s vremena na vrijeme i zapapriti utrke “velikim igracima”. Pocela je 2021. i docekala nas je jedna izrazito turbulentna sezona. Nakon zesceg petka probudio sam se na sam Q3 VN Bahreina i vidjevsi ALO na tablicama gotovo sam zaplakao misleci da je posao nastavio tamo gdje je i stao jos 2018. godine. Malotko me je mogao pripremiti za ono sto je uslijedilo do VN Azerbajdana. Unatoc pracenju F1 od malih nogu, vjerovao sam da ce Alonso uistinu uci bez potrebe za privikavanjem stoga mi je pocetak sezone pao izrazito tesko. VN Bakua uslijedio je preokret u timu i Alonso je preuzeo komandu tima i opet vratio navijacima ono sto su tako dugo iscekivali. Ipak, zavrsetak sezone malo kisel s dvije slabije ili bolje receno “tihe” performanse na posljednje dvije utrke opet je probudio onaj mali upitnik u glavi. Bilo je kroz 22 trkaca vikenda poprilicno puno uspona i padova, srece i nesrece, trenutaka koji ce se pamtiti i onih koje cemo sto prije htjeti zaboraviti te na kraju opet ono staro kao i na kraju svake sezone u njegovoj prelijepoj karijeri ona nada, onaj plamen koji neprestano gori da ce se iduce sezone upravo Fernando Alonso vratiti u vrh poretka kojem i pripada. Kako ocijeniti ovakvu sezonu punu svega i svacega. Dvije i pol godine pauze, potpuno nepoznati bolid i u njemu vec iskusni momcadski kolega, predstave poput Madarske, Katara, Austrije, Rusije i onda opet predstave poput Jeddaha, Monte Carla ili Spanjolske. Tesko je zadovoljiti se malim stvarima kada navijas za Alonsa, no jedna sasvim solidna sezona s ponekim bljeskom onog starog vatrenog Alonsa. Hoce li iduce godine “El plan” ici kako treba, hocu li ja kao i svake godine u Mclarenu nasjesti na onu pricu da se nagodinu vraca na vrh i vjerovati da je Alpine sposoban preko noci (do kasne veljace) stvoriti nesto nalik R25 i R26, vidjet cemo. Na mojoj je listi ova sezona, kako i sam Alonso kaze, priprema za promjenu pravila. Za ovaj Bozic zelim da se nagodinu probudi onaj zestoki Alonso i stari Renault koji ce s trona skinuti momcad (sada momcadi) koje vec godinama ne silaze s vrha sporta. Hoce li to biti moguce u ovakvo novcano vrijeme i pored “mladih lavova” poput Maxa, Sainza, Leclerca, Russella…cije vrijeme tek dolazi, vidjet cemo za koji mjesec. Ocjena 2021. s moje strane je cvrsta 6/10.
Svaki aktualni F1 vozač i momčad zaslužuju ovdje svoju temu.
