Puls forum

02.09. su rođena dva Oliviera.
Grouillard je rođen 1958. a i manje je uspješan od Panisa. Počeo je u Ligieru u kojem je i osvojio 1 bod, kasnine je vozio nekonkuretne Osellu, Fondmetal, AGS, te Tyrrell koji je 1992 bio krš. Sakupio 41 start.
Imenjak Panis je bio ipak uspješnij. Poznat je po onoj senzacionalnoj pobjedi na VN Monaca 1996., što je bila i zadnja za Ligier, te po tome što je polomio obje noge na VN Kanade 1997., dok je bio treći u poretku (vozio bolid Prosta). Nakon povratka nikad nije bio više na nivou kao prije nesreće. 157 startova, 1 pobjeda i 5 podijuma.

Na današnji dan su održane i 3 trke.
1956. se vozila VN Italije na kombinovanoj stazi (ova slična dnašnjoj + oval) u dužino od tačno 10km.

Ta konfiguracija se koristila 1955-56 i 1960-61. Bila je to zadnja trka sezone. Pobijedio je Moss (Maserati), usput postavivši FL, drugo mjesto su podijelili Collins i Fangio u Ferrariju, dok je trći bio Flockhart u Connaughtu. Fangio je startao sa PPa, odustao, a potom je naređeno Mussu da mu preda auto da osigura titulu jer su prijetila 2 Maseratija (Behra i Moss). Musso je to odbio iako mu je trka bila nebitna, a Fangiu je auto predao Collins koji je takođe imao šanse za titulu, te se tako definitivno oprostio od iste!! Behra je nakon toga odustao, a Fangio je samo trebao završiti u bodovima, te ga Moss ni s pobjedom nije mogao prestići. Moss je postavio i PP. Fangio je došao do 4 titule što je kasnije uspjelo još samo Prostu, MSu i Vettelu. Ferrariju je to bila 25. PP, Flockhartu i ekipi Connaughta i Alta motorima jedini podijum. Debi za Bonniera i Von Tripsa, a zadnja za Villoresija, Taruffija, Manzona i De Graffenrieda. Trka vožena po kiši.

02.09.2001., vožena je jedna haotična VN Belgije. Williamsi su hladno lockali prvi red na kvalama, Montoya je bio na PPu, ali smo vidjeli dva starta. Na prvom krugu za zagrijavanje je zayebao HHF, a na drugom Montoya pa su startali odzada. Nakon 4 kruga Burti se strašno zakucao u Blanchimontu, sa preko 300km/h. Trka je prekinuta i restartovana (na 36 krugova), a prije kruga za zagrijavanje mlađem Schumacheru je ostala dizalica sa zadnje strane, tako da je i on bačen nazad. Elem, nakon svega toga, MS je odjurio do pobjede, vodeći sve krugove i ubilježivši FL. Iza su završili DC i Fisico. Time je MS oborio 2 rekorda. Pretekao je Prosta po broju pobjeda (stigao do 52.), a sa tih 10 bodova je sakupio pola boda više od Profesora. Sve je to bilo na 650. Ferrarijevu trku. Fisico je za Benetton ostvario 102. i posljednji podijum, dok je Alesi šestim mjestom osvojio posljednji bod u karijeri. Ujedno i 100. podijum Mercedesove motore i 300. trka za Renaultove. Burti više nije vozio.
[youtube]https://m.youtube.com/watch?v=1Lc_9wCEs7o[/youtube]

Prije 5 godina na Spa se desio Grosjean. Ustvari, prvo Maldonadov maaaaaasiiivaaan jump start, zatim Lewis i Grosjean, pa se potom Grosjean ukazao Alonsu pred očima.
[youtube]https://m.youtube.com/watch?v=k-EX9qKolHk[/youtube]
[youtube]https://m.youtube.com/watch?v=rwqONPjxya0[/youtube]
Uglavnom, Button je startavši sa svoje 8. i zadnje PP došao do pobjede, ispred Vettela (40. podijum), te Raikkonena. Bruno Senna je postavio svoj jedini FL. A to je bio i MSov 300. vikend.

03.09.1950. smo dobili prvog svjetskog prvaka F1. Fangio je prije trke imao 26 bodova, Fagioli 24, Farina 22. Fangio je dio posla odradio u kvalifikacijama, osvojivši PP. Međutim, loše je startao i pao na treće mjesto, dao se u potjeru, postavio FL, ali jednostavno ga nije išlo. Prvo je rasuo mjenjač u svojoj Alfi, zatim je preuzeo Taruffijevu Alfu kojoj je 11 krugova poslije crko motor. Ascari (Ferrari) je imao više sreće. Nakon što je i njemu crko motor, uskočio je u Serafinijev Ferrari i stigao do drugog mjesta. Farinu su zaobišli problemi, te je nakon odličnog starta, vodio sve do kraja, izuzev 2 kruga boxova, te pobijedio sa minut i 20sec prednosti. Fagioli je završio treći ali to mu nije ništa značilo jer je imao 4 druga mjesta, a bodovalo se 4 najbolja plasmana od ukupno 6 trka (dakle, i 1950. smo imali glupih pravila). Ekipa Alfa Romea je imala 100% učinak sa svih 6 pobjeda (izuzimajući Indy 500), Serafiniiju je to bio jedini podijum, u jedinoj trci koju je vozio a Taruffiju prva trka. Phillippe Etancelin je postao (i ostao, dan danas) najstariji vozač koji je osvojio bodove.

04.09. - 4 trke u Monzi, od toga jedna na kombinaciji klasična staza - oval.

Ta je održana 1960. Trostruko slavlje Ferrarija. P.Hill - Ginther - Mairese. Von Trips u četvrtom Ferrariju je završio kao petoplasirani. Amerikanac je ostvario triple, a ta pobjeda i PP su mu bile prve. Izmjenivao se jednom sa Gintherom u vodstvu, ali na polovni trke je zasjeo na prvo mjesto i odjurio do pobjede. Gintheru je to takođe bio prvi podijum, a maireseu jedini. Bila je to i prva pobjeda nekog Amera u F1 (ako izuzmemo Indy 500 trke), te zadnja pobjeda nekog auta sa naprijed smještenim motorom, a ujedno i 30. za Ferrari.

6 godina poslije, iako je odustao Jack Brabham je ovjerio titulu, te tako postao prvi čovjek koji je sa vlastitim bolidom postao svjetski prvak. Međutim, sve je opet bilo u znaku Ferrarija i broja "1" (donekle i broja "2"). Mike Parkes je startao sa PPa (prva i jedina), završio kao drugi (drugi i zadnji podijum), a pobjednik je bio ludovico Scarfiotti (prva i jedina i pobjeda , te podijum uopšte), usput ostvarivši FL (opet prvi i jedini). Ginther je (ovaj put u Hondi) imao jubilarni 50. start ali je imao strašnu nesreću (završio je u drveću), ali se izvukao i dobro prošao. Gurney je u svoje bolide ugradio Weslake motore, kojima je to bio debi, a G.Hill je vozio BRMa sa H16 motorom, a Clark takođe Lotusa sa istim BRM motorm (16 cilindara - pisali smo o tome). Gore pomenuti P.Hill je imao zadnji "enty" na gP vikend ali se nije kvalifikovao u drugom Eagleu (taj je imao Climaxov motor). Scarfiotti je postao prvi Talijan koji je pobijedio u Monzi nakon Ascarija (1952.).

Prelazimo u ovaj vijek.
04.09.2005. Kimi je je postavio najbolje vrijeme u kvalama, ali (klasika) je mijenjao motor i startao 11. Uspio se dovući do 4. mjesta. Ispred su završili njegov timski kolega Montoya (6. i predzadnja pobjeda, nakon što je "pomjeren" na PP), ali ono štoje najbitnije i 2 Renaulta, od kojih je Alonso bio drugi, a Fisico treći. Kimi je u svom probijanju postavio i FL, i imao je šansu i da pobijedi ali ga je puknuće gume primoralo na box.. Za razliku od gore navedenih trka, Ferrari očajan, oba izvan bodova (MS 10., Rubens 12.). 50. pobjeda i PP za Mercedesove motore.

11 godina poslije (dakle, prošle godine), Mercedesov motor opet dominira, ali ovaj puta u istoimenom bolidu. Lewis je bio na PPu, ali je očajno startao, te je Nico imao lak zadatak. Naravno, Lewis je ipak završio kao drugi, a Vettel treći. Rosbergu je to bio 50. podijum (od toga 21. pobjeda), a jubileje su imali Kvyat (50. trka) i Button (300. GP vikand). Alonso je sa Hondom postavio FL dva kruga prije kraja trke, dok je imao krug zaostatka.

05.09.1939. rođen je @Heatov omiljeni brko Gianclaudio Giuseppe "Clay" Regazzoni. Najpoznatiji je po vožnjama u Ferrariju, gdje je sa Laudom dva puta osvajao konstruktorsku titulu, a 1974. je bio viceprvak. U svojoj debitantskoj sezoni je pobijedio na VN Italije (1970., dan prije poginuo Rindt na treningu), te završava kao treći u poretku. Poznat je i po tome što je ostvario prvu pobjedu za Williams (VN VB 1979.). NA VN SADa zapad (Long beach) je izletio i udario (vozio je Ensign) u parkirani Brabham Ricarda Zunina, te se prvrnuo i završio u ogradi. Ta nesreća ga je učinila paralizovanim. Poginuo je 15.12.2006. vozeći Chrysler Voyager na auto-putu pored Parme. U 132 starta sakupio 5 pobjeda, 28 podijuma, 5 PPa i 15 FLa. Jody Schecketr ga je opisao kao " if he'd been a cowboy he'd have been the one in the black hat."

Na današnji dan su rođeni i Taki Inoue (1963.), 18 startova, bez uspjeha, najpoznatiji po tome što ga udario safety car (Tarta 623 ), na VN Mađarske 1995., te David Brabham (1965.), poznatiji kao sin Jacka Brabhama, 24 starta, takođe bez uspjeha, ali barem ima pobjedu na 24 h Le Mansa (Peugeot 2009.), te još nekoliko podijuma na toj trci, kao i na 12h Sebringa, a pobjednik je American Le Mans serije 2009. i 2010., a 2014. pokrenuo "Project Brabham", koji nam možda priušti da ponovo vidimo ekipu koju je osnovao njegov otac, a uspješno vodio i Bernard Ecclestone.

05.09.1954. vožena je VN Italije. Pobjeđuje Fangio u Benzu W196, a iza su završili Hawthorn (Ferrari), te Umberto maglioli i JF Gonzalez, koji su dijelili takođe, Ferrari. Fangio je startao sa PPa, dok je FL (6. i posljednji u karijeri) postavio Gonzalez. Maglioli je prvi put bio na podijumu (i uopšte u bodovima), a bila je to i prva trka u kojoj se vodstvu našao i Stirling Moss. Bilo je prilično zanimljivo (čak 8 promjena u vodstvu), ali je ipak igrom slučaja Fangio završio ispred Hawthorna za čitav krug, a ovaj ispred Gonzaleza (koji je preuzeo bolid od Magliolija) za čitav krug, a sve to zbog odustajanja Ascarija, Mossa, te Gonzaleza (u bolidu u kojem je startao). Musso je prvi put startao čitavu trku (godinu dana ranije je dijelio bolid). Jedna lijepa fotografija dvojice debeljuca.
[ link do slike ]

05.09.1971. takođe se vozilo na Monzi. Godinu dan nakon Rindtove pogibije, odvežena je najneizvjesnija trka ikada, a držala je rekord najbrže (242,615 kkm/h) sve do 2003. godine (takođe Monza, Barrichello). Ovo je bila i zadnja trka na Monzi bez šikane nakon startno-ciljne ravnine. Uglavnom, pobijedio je Peter Gethin (BRM), ispred Petersona (March), zaostatak 0,01sec; Ceverta (Tyrrell) - 0,09sec; Hailwooda (Surtees) -0,18sec, te Ganleya (BRM) - 0,61sec. Amon koji je završio kao 6. (pola minute iza) je bio na PP, dok je Pescarolo u Marchu postavio svoj jedini FL. Gethin je došao do svije jedine pobjede (i podijuma). Fittipaldi je nastupio u Lotusu 56B 4WD (Gasna turbina + 4x4 pogon), dok je Tyrrell osigurao titulu konstruktorskog prvaka 2 trke prije kraja. Jarier imao debi, a Silvio Moser završio karijeru.
[ link do slike ]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=bY_sHKRnaeo[/youtube]

Na današnji dan održane su 4 VN Italije.

06.09.1964., pobjedu je odnio Surtees u Ferrariju. Kada uzmemo u obzir činjenicu da je postavio hattrick, neko bi rekao daje pobjeda bila lagana i dominantna. Međutim, izmijenio se u vodstvu sa Gurneyem (Brabham) čak 27 puta!! Kada je Gurney zapao u probleme (završio 3 kruga iza), Surtees je napokon mogao odahnuti, jer je drugoplasirani Mclaren (Cooper) zaostao preko minute, a Surteesov timski kolega Bandini čitav krug. To je Surteesu bio 10 podijum (3. pobjeda), 50. trka za Mclarena, te 81. i zadnja za Maureicea Trintignanta. Na toj trci se jedini puta pojavio bolid Derrington-Francis-ATS, kojeg je u svom zadnjem nastupu vozio Mario Araujo de Cabral.

6 godina poslije, F1 svijet je bio ožalošćen zbog tragedije koja dogodila dan ranije na treningu, u kojoj je život izgubio Jochen Rindt. U takođe jednoj sjajnoj trci (s obzirom na atmosferu), bilo je čak i više izmjena u vodstvu nego na gore pomenutoj trci (čak 28.), ali su u tome učešća uzeli Regazzoni (Ferrari) i Stewart (March), završili kao prvi i drugi, te Ickx, Oliver, Hulme i P. Rodriguez, od kojih je samo Hulme osvojio bodove (kao 4.). Trećeplasirani je bio Belltoise u Matri. Ickx je startao sa PPa, a Regazzoni je u pohodu na svoju prvu pobjedu u krijeri, ostvario FL, što je bio ujedno i 50. FL za Ferrari. To je zadnja trka u Monzi koja se vozila 68 krugova. Od Naredne godine je skraćena na 55. Ekipa Lotusa se, zbog Rindtove pogibije povukla sa trke, a Rindtov timski kolega John Miles je prekinuo sa F1 trkama.

06.09.1987., najbrži je na Monzi bio Piquet (Williams), nakon osvojenog PPa. I ostala dvojica na podiju su u svojim bolidima imali motor Honde, Senna kao drugoplasirani (postavio FL), te Piquetov timski kolega Mansell. To je bila Piquetova 20. pobjeda, Hondina 25., Williamsov 70. FL a Alboreto je upisao 100. start. Nicola Larini se prvi pojavio na nekom GP vikendu, ali se nije kvalifikovao. Piquet je naganjao Sennu i pretekao ga 8 krugova prije kraja, jer se mlađi Brazilac kockao sa gumama u smislu da je htio odvoziti čitavu trku na jednom setu, što mu se na kraju odbilo od glavu. Piquet je vozio bolid sa aktivnim ovjesom (Mansell nije), a sennin Lotus je takođe imao aktivni ovjes. Piquet je postavio najveću brzinu sezone od preko 352 km/h.

Prije dvije godine Hamsta je rutinski sa W06 odradio jedan Grand Slam, a Vettel se čitavo vrijeme držao na drugom mjestu. Iza su završila 2 Williamsa (Massa, pa Bottas), dok je peti bio Kimi. Nedostaje Rosberg. On nije ni završio trku. Prvo je na startu naletio na "nepokretnog Raikkonena", te izgubio mjesta od oba Williamsa (a loš je bio i u kvalama, jer su oba Ferrarija završila između njega i Hamiltona). Na kraju se ipak probio do trećeg mjesta i počeo pritiskati Vettela, nakon čega mu je crko motor (bilo je to 3 kruga prije kraja). Trku je "propratila" afera oko pritisaka u gumama. Hamiltonove gume (naročito zadnja lijeva) su imale pritisak ispod dozvoljenog (dotična, za oko 0,3 Psi ispod). Lewisu nije bilo jasno zašto su mu par krugova prije kraja rekli da pojača tempo iako je imao preko 20sec prednosti na d Vettelom. a razlog je bio što su se bojali vremenske kazne od 25sec (razlika na kraju bila 25,042sec). Iz Williamsa su pozivali na DSQ Lewisa, međutim, tresla se brda, rodio se miš. Zato je Lewisu ostala upisana, jubilarna 40. pobjeda, Mercedes je naglo izgubio performanse na narednoj trci u Singapuru. Za motore Mercedesa su pobjeda i PP u Italiji 2015. bili 125. pobjeda i 130. PP. Ujedno i Bottasova 50. trka, kao i Massin 40. (i zadnji) podijum.

07.09.1936. rođen Brian Hart (preminuo 05.014.2014.). Kao vozač imao samo jedan nastup, na Ringu 1967., i to u F2, pa nije bio klasifikovan. Puno je poznatiji po svojim motorima, a vrhunac je bio Sennino naganjanje Prosta po kiši u Monacu, u bolidu Tolemana sa Hartovim 1,5lL turbo 4-cilindrašem. Ra dio u de havillandu, a potom prešao u Cosworth. Nakon napuštanja Coswortha onsiva Brian Hart Limited, te tunira Cosworth FVA i BDA motore za evropsko prvenstvo F2, te su sa njegovimk motorima to prvenstvo osvajali Peterson i Hailwood. 1978. uspostavlja saradnju sa Tolemanom, a Brian Henton i Derek Warwick završavaju na prva dva mjesta u evropskoj F2. Ulazak Tolemana u F1 je omogućio Hartu razvoj turbo motora koji je najbolje rezulatet imao u sezonama 1983.-1984. Motori su mu bili među slabijim po snazi a nije ih baš krasila ni pouzdanost. 1992. je konstruisao prvi atmosferski motor, s kojima je najbolje rezultate imao 1994. (Barrichello-Irvine). Hartovi motori nikada nisu ostvarili pobjedu a osvojili su 2 PPa i 2 FLa. Na kraju je snabdijevao Footwork, Minardi Arrows ali su rezulatati bili veoma loši.

07.09.1952., Monza. Dominacija talijanskih bolida. 8 prvih mjesta zauzimaju Ferrariji i Maseratiji. Pobijedio je Ascari (Ferrari), ispred Gonzaleza (Maserati), te Villoresija (Ferrari). Ascari je startao sa PPa, ali ga je Gonzalez pretekao i vodio pola trke sve dok, zbog podužeg zaustavljanja u boxu nije moraoprepustiti prvu poziciju Ascariju, koji ju je zadržao do kraja. Ta pobjeda i PP su bili 10. za Ferrari. Gonzalez je postavio prvi FL u karijeri, ujedno i prvi za Maserati. Tačnije, Gonzalez je (zbog mjerne tehnike) postavio 2x najbrži krug krug, a identično vrijeme je imao i Ascari (ali jednom).

6 godina poslije, na Monzi pobjeđuje Brooks u Vanwallu, ispred 2 Ferrarija (Hawthorn i P.Hill). Moss je u Vanwallu startao sa prve pozicije (7. i zadnja za ekipu), izgubio je, vratio se na istu i potom odustao zbog mjenjača. P. Hill je postavio FL trke, što mu je bio i prvi, kao i podijum. Bez obzira na Mossovo odustajanje, Brooksova pobjeda je bila dovoljna da ekipa Vanwalla postane prva koja je osvojila titulu konstruktoskog prvaka u F1, iako je Ferrari imao više bodova (zbog pravila o bodovanju, gdje se nisu brojali svi rezultati, već samo 6 najboljih).

07.09.1969., opet Monza. Jackie Stewart pobjeđuje 11. puta u karijeri, sa samo 0,08sec isped Rindta, te tako osvaja svoju prvu titulu prvaka, a i ekipi Matre (kojoj je to bila 9. i zadnja pobjeda) donosi konstruktorsku. Rindt je startao sa PPa, Stewart je postavio FL (10. Matrin). Rindtovo drugo mjesto je bilo 60 pobjedničko postolje za Lotus. Znimljivo je da su trećeplasirani Beltoise (takođe Matra) te Mclaren u svom bolidu, zaostali 0,17, odnosno 0,19sec, što ovu trku čini drugom "najgušćom" (nakon one na istoj stazi iz 1971. godine).
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=cQURylYN13w[/youtube]

6 godina poslije, veliko slavlje tifoza. Lauda trećim mjestom (iako je bio najbrži u kvalifikacijama) osvaja svoju prvu titulu, na koju je Ferrari čekao čitavih 11 godina (poslije su imali i duže razdoblje ), a Regazzoni koji je bio sa njim u prvom stratnom redu i odmah ga pretekao, te vodio čitavu trku (i postavio usput 10. Fl) ovjerava i konstruktorsku, na koju se čekao isti period. Između se smjestio aktuelni prvak Fittiapldi u Mcalrenu. Osim domaćih navijača bila je tu i masa Austrijanaca, da bodre Laudu.

Ponovo Monza, 07.09.1986. Prije trke smo vidjeli probijanje granice od 350km/h od strane Bergera u Benettonu sa BMW monstrumom od 1400ks (351,22 km/h). Prvih 6 bolida na speed trapu je bilo pogonjeno BMW motorom. Mansell je bio 7. sa max. brzinom 10 km/h manjom. I pored toga Berger se kvalifikovao se kao četvrti, ali je PP uzeo Teo Fabi u svom 50. GP vikendu (takođe bio iznad 350, ali manje od Bergera). Fabiju je to bila 3. i zadnja PP, a postavio je i prvi FL u trci, međutim zbog problema u krugu za zagrijavanje je morao startati zadnji, a Prost (sa 16 km/h manjom brzinom, bio prvom startnom redu) iz istog razloga čak i iz boxa, u rezervnom bolidu. Fabi se probijao kroz poredak, dok mu nije pukla guma, Prost takođe, s tim što je on diskvalifikovan, ali mu je istovremeno i explodiro motor. Stvari su se u trci brzo postavile na mjesto. Mansell i Piquet su odmaglili naprijed (Senna je takođe odustao na samom startu zbog mjenjača), s tim što je Piquet vratio Mansellu milo za drago za Silverstone. Ovaj puta je on stizao i stizao, te i prestigao Mansella u direktnoj borbi (Curva Grande), ostavivši ga nekih 10 sekundi. Treći je završio Johansson u Ferrariju. Alex Caffi debitovao u AGSu (takođe debitovali) pogonjenom Motori Moderni motorima. 30. pobjeda Williamsa, te 15. Hondina.

11 godina poslije, pobjedu u Monzi, DC posvećuje Princezi Diani, a iza njega su završili Alesi (Benetton) i HHF (Williams). Bila je to druga i zadnja PP za Alesija, kao i 30. podijum. Hakkinen postavlja prvi FL u karijeri. Glavnih konkurenata za titulu nije "niđe bilo", te završavaju 5. (JV) i 6. (MS). DC se malo osvetio Alesiju zbog guranja na VN Francuske te godine.

Opet 11 godina poslije, ali napokon mijenjamo lokaciju. Spa. Ona "čuvena" iz 2008., sa kišom, naganjenjem Lewisa i Kimija, kaznom, itd..... Uglavnom, pobijedio je Massa, ispred Heidfelda (otišao po interice 2 kruga prije kraja, pa se probio sa 9. mjesta na drugo), te Hamiltona (nakon kazne, zbog sječenja zadnje krivine prije starno ciljnog pravca, po nekima proštre, po drugima opravdane). E da, Kimi je izletio, na žalost, 2 kruga prije kraja, a prije toga je postavio Fl, dok se Lewis, koji je imao PP izvrtio već u drugom krugu. Treće mjesto na kraju mu je značilo 20. podijum. Massina pobjeda je bila 10. u njegovom 100. nastupu. Trebalo bi ovo naći sa Blažičkom.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=5K9P9z_Lwa0[/youtube]

Prije 3 godine, u Monzi, triple Hamiltona, ali uz dva vrlo čudna kočenja Rosberga, nakon što je uzeo Lewisa na startu i vodio pola trke. Odmah su počele teorije zavjere. Uglavnom, Nico je završio drugi, Massa treći. na trci ništa zanimljivo osim ta 2 Rosbergova kočenja.

Evo malo Blažička s VN Belgije 2008.

08.09.1956. rođen je Stefan "DeerHunter" Johansson. Debitovao u Shadowu, kasnije vozio sa Sennom u Tolemanu, a najbolje rezultate je imao u periodu 1985.-1987. vozeći Ferrari i Mclaren. Nije došao do pobjede, iako je par puta bio blizu, a nemi ni PP niti postavljen FL. Pred sezonu 1988. opet mu se putevi ukrštaju sa Sennom jer ga Dennis sackovao u korist Brazilca. Pored toga što je na treningu za VN austrije 1987. ubio (raskomadao) nedužnog jelena, poznat je i po tome što je VN Njemačke završio na tri točka, jer mu je u zadnjem krugu pukla guma, kao i po tome što je osvojio jedine bodove i jedini podijum za ekipu Onyxa, 1989. godine. Vozio je i Indycar (solidno kao i u F1), a na Le Mansu je bio najbolji gdje ima pobjedu iz 1997, te treće mjesto 2003. (uz 3 pobjede u klasi, 1992., 1997. i 2003.).

4 godine poslije rođen je Aguri Suzuki. Većinom je vozio lošije bolide, a najbolji rezultat u 88 trka (64 starta) mu je treće mjesto na domaćoj VN 1990. Ima jedno 3. mjesto na Le Mansu, a najpoznatiji je po činjenici da je bio vlasnik ekipe SuperAguri koja se takmičila u F1 u periodu 2006.-2008., koja je zlatni trenutak imala kada je Sato pretekao Alonsa na VN Kanade 2007., ali za koju su vozili Yiji Ide i Sakon Yamamooto.

08.09.1984. rođen je Vitaly Aleksandrovich Petrov, prvi Rus koji se takmičio u F1. U F1 se zadržao 3 sezone (Renault, Lotus, Caterham), ima jedno treće mjesto sa VN Australije 2011., 1 FL, a najpoznatiji je po tome što je Alonso ostao zaglavljen iza njega na VN Abu Dhabija drugu polovinu trke (dobro, ferdo je morao preći još i kubicu, te Rosberga, za titulu). Pored toga vozio je DTM (bezuspješno), Le Mans (jedno 3. mjesto u klasi), ..... Trenutno vozi Orecu-Gibson u LMP2 klasi.

Što se tiče trka, na današnji dan ih je održano čak 8. Sve za VN Italije, Monza.

Redom. 1957. Moss (Vanwall), Fangio (Maserati), Von Trips (Ferrari). Vanwall je polako postajao bitan faktor, a Mossova pobjeda je bila već treća za ekipu. Stewart Lewis-Evans je, takođe sa Vanwallom bio na PPu (prva), ali je odustao zbog kvara na motoru, dok je treći Vanwallov vozač, Brooks, postavio FL (njegov prvi), ali je zbog problema zaostao čitavih 5 krugova. Fangio je već ranije osigurao svoju 5., rekordnu titulu (rekord će biti izjednačen tek 45 godina poslije), a to drugo mjesto mu je bilo 35. (i zadnji podijum), a za ekipu Maseratija 37. (takođe zadnji). Nasuprot njima, Von Trips je prvi put bio na podijumu. Bila je to i zadnja sezona u kojoj se finalna trka vozila u Monzi.

6 godina poslije, Jimmy se okitio prvom titulom prvaka (ako je i bilo ikakve sumnje te sezone). Završio je ispred Ginthera (BRM), te Mclarena (Cooper). Zanimljivo da nije startao sa PPa (to je bio Surtees), čak nije bio ni drugi (G.Hill). Na kraju je ipak došao do svoje 8. pobjede usput postavivši 10. FL. Gintherom podijum je značio 20. za BRM. Pobjedom je i ekipa Colina Chapmana osvojila prvu konstruktorsku titulu (i vozačka im je bila prva). To se desilo 3 trke prije kraja, što do sada nije pošlo za rukom nijednoj ekipi, niti vozaču. Na trci je debitovao Mike Spence (Lotus). Bila je to i posljednja trka sa ukupnom dužinom većom od 300 milja.

Trku održanu 1968., podrobno je opisao Damir "Jimmy Clark" Abramović u članku na naslovnoj. Hulme (Mclaren), Servoz-Gavin (Matra) - jedini podijum, X (Ferrari). Sutrtees je startao sa PPa (8. i zadnja njegova, ali prva za ekipu Honde), a Jackie Oliver postavio svoj jedini FL. Xov podijum je bio 160 za Ferrari. Za G.Hilla je to bio 100. GP vikend, dok su se prvi puta pojavili Andretti i Unser, kao i Derek Bell (Ferrari), koji je za razliku od pomenutog dvojca, ipak vozio trku.

Ponovo 6 godina poslije, jedna zanimljiva trka. Pobijedio je Peterson u Lotusu, ali samo sa 0,8sec prednosti ispred drugoplasiranog Fittipaldija u Mclarenu. Treći je dopeljao Scheckter (Tyrrell), daleo iza. Lauda je bio najbolji u kvalama i vodio je više od pola trke dok mu nije crko motor. Na prvom mjestu ga je naslijedio Regazzoni (nakon odličnog starta se probio sa 5. na drugo mjesto), kojem je nakon 8 krugova takođe crko motor. Carlos Pace 8Brabham) je postavio FL. 70. PP za Ferrari, 40. i 100. podijum za Tyrrell, odnosno Lotus.

1985. Prost pobjeđuje dominantno ispred Piqueta i Senne (odvozio jedan strašno sexy krug u kvalifikacijama kojim je došao na PP), koji su ostali 50sec, odnosno minutu iza. FL je postavio Mansell u Williamsu, Sennin timski, De Angelis, je vozio 100. trku, a Tyrrell je učestvovao samo sa jednim bolidom, jer nije bilo Bellofa (poginuo 7 dana ranije u Spa, a sahrana je trebala biti dan poslije VN Italije), pa su smatrali da nije u redu da ga neko mijenja. Mlcaren došao do 120. podijuma, Williams do 20. FLa, Renault motori do 40. PPa, a BMWovi opet do 20. podijuma. Glavnom Prostovom konkurentu za titulu, Alobretu, je crko motor.

Naravno, 6 godina poslije ( ), Mansell pobjeđuje 20. puta u karijeri. Senna je imao i PP i FL, međutim podlegao je pod pritiskom Engleza koji ga je pretekao na ulazu u Ascari, te je nakon boxa morao da se probija sa 5., ponovo na drugo mjesto. Treći je na kraju bio Prost. Nakon Belgije, Briatore je "preoteo" mladog Schumachera iz Jordana, a ovaj mu se zahvalio 7. mjestom u kvalifikacijama (dobio u kvalama timskog kolegu i čovjeka kojem je to bila 200. trka u karijeri, trostrukog svjetskog prvaka Piqueta, koji se kvalifikovao kao 8.). Mclaren je ostvario 220. podijum, a Hondini motori 70. PP. S obzirom na to da je Benettonov dvojac završio 5. i 6., a Berger 4., to je bila najuspješnija "šestorka" (dok se bodovalo samo 6. prvih mjesta) koja je završila trku u bodovima (18 titula i 247 pobjeda; preko 25% od ukupnog broja titula i pobjeda). MSu su to bili i prvi bodovi.

1996. oduševljenje u Monzi. Slavio je MS (iako je i on, kao i Alesi, Villeneuve, Hill, HHF, Rosset, Panis, Irvine) zakačio barijeru od guma, ali je ipak završio trku. Hill je startao sa PPa (120. PPa za motore renaulta), ali je nakon 6 krugova udario u prvoj šikani u gume te slomio ovjes. Alesi je došao do drugog mjesta, a Hakkinen je bio treći. Tri kruga prije kraja, MS je postavio i FL. Ekipa Ligiera je ostvarila zadnje bodove, koje im je donio Diniz. Od naredne godine su se zvali Prost.

2013. Vettel, Alonso, Webber. Vettel je sa 32. pobjedom pretekao Mansella, a izjednačio se sa Alonsom (koji je i dan danas na te 32 pobjede). Startao je i sa PP (40), dok je FL postavio Hamdo. U svom 50. nastupu Hulk je (u normalnim uslovima) odvezao sjajne kvale i kvalifikovao Sauber-Ferrari na 3. mjesto (završio je 5.). Za Red Bull su to bile 40. pobjeda i 50. PP. Iz red Bulla objavljeno da Ricci mijenja Webbera za 2014. godinu. A iz Ferrarija da ih napušta Felipe Baby, a da ga mijenja Raikkonen.

Frantic je napisao/la: 08.09.2017., 12:43 6 godina poslije, Jimmy se okitio prvom titulom prvaka (ako je i bilo ikakve sumnje te sezone). Završio je ispred Ginthera (BRM), te Mclarena (Cooper). Zanimljivo da nije startao sa PPa (to je bio Surtees), čak nije bio ni drugi (G.Hill). Na kraju je ipak došao do svoje 8. pobjede usput postavivši 10. FL. Gintherom podijum je značio 20. za BRM. Pobjedom je i ekipa Colina Chapmana osvojila prvu konstruktorsku titulu (i vozačka im je bila prva). To se desilo 3 trke prije kraja, što do sada nije pošlo za rukom nijednoj ekipi, niti vozaču. Na trci je debitovao Mike Spence (Lotus). Bila je to i posljednja trka sa ukupnom dužinom većom od 300 milja.

Vezano uz tu utrku, evo jedan tekst Petera Windsora -> LINK

09.09. se vozilo 6 trka u Monzi.

1973., Peterson i Fittipaldi u Lotusima ispred Revsona u Mclarenu. Lotuse je dijelilo 0,8 sec. Zanimljivo je da su i naredne godine prva dva mjesta osvojili Peterson i Fittipaldi, sa identičnom razlikom (0,8sec) , jedina je razlika što je Fittipaldi prešao u Mclaren (vidi pod jučerašnjim danom).
Petrson je startao sa PPa, dok je vodeći u prvanstvu, Stewart imao puknuće gume vrlo rano, izgubio čitavu minutu, pao na 20. mjesto i probio se na kraju do 4. mjesta, koje mu je osiguralo 3. titulu svjestskog prvaka (kao i Tyrrellu drugu titulu konstruktorskog prvaka), usput postaviviši svoj 15 i posljednji FL u karijeri (ujedno i Tyrrellov 10.). DFV8 motor je sakupio već 170 podijuma. Ickx je nakon ove trke napustio Ferrari.

6 godina poslije, gledaoci su mogli prisustvovati još jednom krunisanju šampiona. Ovaj put je to, na radost domaćih navijača, to bio Ferrarijev vozač, Scheckter, a usput je i Ferrari osvojio konstruktorsku titulu. Na žalost, tifozi nisu znali da će na narednu vozačku titulu čekati čitavu 21 godinu. Uglavnom, sve je to bilo zaokruženo duplom pobjedom Ferrarija, gdje je Scheckter ostvario svoju 10. i zadnju pobjedu, ispred Gillesa. Južnoafrikancu je to bio i 33. (takođe zadnji) podijum u karijeri. Treći je završio Regazzoni (Williams), koji je postavio svoj 15. i zadnji FL, te ostvario 10. podijum za Williams. Na kvalifikacijama su najbolji bili Renaulti sa turbo motorima, koji su lockali prvi red (naPPu je bio Jabouille), ali su loše startali, a poslije su im i pocrkali motori (prvo Arnouxu, a zatim i Jabouilleu).

1984. pobjeđuje Lauda, ispred Alboreta i Patresea. Piquet je bio najbolji u kvalama (te godine je sakupio 9 PPa, a ta je bila 10. za BMW motore), ali mu je po običaju crko motor dok je bio u vodstvu. Lauda je loše startao ali se polako probijao kroz poredak i na kraju pobijedio, a odlična stvar za njega je bila što je Prostu crko motor nakon samo 3 kruga. Bila je to 40. pobjeda za Mclaren (10. za TAG Porsche motore), Patreseov 10. podijum (26. i zadnji za ekipu Alfa Romea, te 40. i zadnji za njihove motore). Laffitte startao jubilarnu 150. trku. Pierluigi Martini je imao prvi entry ali se nije kvalifikovao za trku u Tolemanu. Senna nije vozio u Tolemanu, jer ga je ekipa suspendovala 14 trku zbog toga što je objavio bez njihove dozvole da prelazi u Lotus narednu sezonu.

6 godina poslije (klasika), Senna je bio na gridu, ali ovaj puta u Mclarenu, i pri tome napravio Grand Slam. Na podijumu su završili još Prost i Berger. Senna je stigao tik do Stewarta po broju pobjeda (sa 26 je pretekao Laudu i Clarka). Berger je ostvario 20. podijum, a gore pomenuti Martini upisao 50. start. Za Hondine motore je to bio 150. GP, u kojem su stigli do 60. PPa i 50. FLa. Warwick je imao strašno izlijetanje u Parabolici, ali je samo odšetao iz bolida. obratiti pažnju na suca iza ograde tačno mjestu na kojem je Warwick udario, kao se baca i izbjegava dijelove bolida (i sudac je dobro prošao, srećom).
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=A1VMhZ95XN0[/youtube]

Prije 10 godina, dominacija Mclarena u Ferrarijevom dvorištu. Dupla pobjeda. Ferdo u svom 100. nastupu osvaja 19. pobjedu (ostvario je i triple), ispred Hamiltona, a preko 20sec iza je završio Raikkonen. Pored Fernanda, bila je to i jubilarna 100. trka za ekipu Toyote, a Mercedes Benzovi motori su ostvarili 60. pobjedu i PP. odustala su samo 2 vozača a jedan od njih je bio i Massa (ovjes). 4 trke prije kraja Lewis je imao 18, a Fernando 15 bodova prednosti ispred Kimija.

Prije 5 godina, Hamilton je, startavši sa PPa (sa Buttonom lockao prvi startni red), stigao do svoje 20. pobjede, ispred Pereza, koji je izjednačio najbolji plasman u karijeri, te Alonsa (80. podijum). Vidjeli smo reprizu duela Vettel-Alonso od prije godinu dana, s tim što je vettel dobio kaznu, a kasnije odustao zbog alternatora (ništa neobično te godine). Petrov je vozio 50. trku, MS čak 300. (postavši tada tek drugi čovjek sa 300 trka), De La Rosa je imao 100. entry, a D`Ambrosio zadnju trku. Ma Qinghua je vozio Kartikheyanov HRT na prvom treningu u petak te tako postao prvi Kinez koji je učestvovao na nekom GP vikendu, u službenom dijelu (ne i takmičarskom). Inače 180. pobjeda Mclarena. Nakon toga su ostvarili samo još 2 pobjede (takođe 2012.).
Kombinacija duela Vettel - Alonso 2011-2012
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=6cWnM6c-prE[/youtube]

10.09.1952. rođen Bruno Giacomelli. 69 startova, 1 podijum, 1 PP, 14 bodova. Mclaren, Alfa Romeo, Toleman, Life. Vozio je još svašta nešto bez većih uspjeha.

10.09. se vozilo 8 VN Italije.

Onu iz 1961. sam pomenuo u temi RIP, jer ne toj trci poginuo Von Trips, do tada vodeći u poretku, startavši sa sa svoje jedini PP u karijeri. Drugi krug i kontakt sa Clarkom je bio koban za Nijemca i 14 (ili 15 gledalaca). Pobijedio je P.Hill, osiguravši titulu (taakođe i konstruktorsku), ispred Gurneya u Porscheu i Mclarena u Cooperu. Jedini koji je parirao Hillu je bio njegov timski kolega Ginther, dok mu nije otkazao motor. Baghetti u četvrtom Ferrariju je ostvario jedini FL. Ricardo Rodriguez (debi) je vozio petog Ferrarija (odustao kao i Baghetti).

1967., Surtees (Honda) osvaja zadnju pobjedu (6.), ispred Brabhama i Clarka, koji je startao sa PPa i postavio FL. Trka se vodi kao debi Ickxa. Tada je prvi puta nastupio u F1, iako je godinu ranije vozio na Ringu, ali bolid F2. Gore pomenuti Baghetti je vozio 21. i zadnju trku u karijeri. Takođe jedna od najneizvjesnijih trka, jer je razmak između dvojice prvoplasiranih iznosio 0,2sec. Hondina druga pobjeda (na narednu, kao ekipa, su čekali 39 godina), a 20. podij Repco motora. Izvedba Jima Clarka na toj trci ulazi u top 5 vožnji ikad. Poveo je, ali ga je puknuće gume nakon 12 krugova bacila nazad za čitav krug. Narednih 48 krugova se probijao naprijed u poretku i ponovo došao u vodstvo, te opet počeo stvarati prednost. Na žalost, u zadnjem krugu ga je usporio kvar pumpe goriva, što je omogućilo Surteesu i Brabhamu da ga preteknu i završe ispred.

1972. pobjeđuje Fittipaldi, čime i on i Lotus osvajaju titule. Fittipaldi je tako postao najmlađi šampion, a rekord je držao do 2005. i Fernanda Alonsa. John Surtees je vozio zadnju trku (u svom bolidu, zaustavio se na cifri od 111 trka), a veselje mu je donio njegov nasljednik iz Moto trka, Mike "The Bike" Hailwood, koji je završio drugi (što mu je bio prvi podijum, a i ekipi svjetskog prvaka iz 1964.), dok je na trećem mjestu bio Hulme (Mclaren). Ickx je startao sa PPa (13. i zadnja, 60. za Ferrari), postavio FL (14. i zadnji, takođe 60. za Ferrari), vodio, dok mu u 46. krugu nije crko motor. Lotus upisao 80. podijum, a proizvođač guma Firestone zadnju pobjedu.

6 godina poslije, još jedna titula, ali i još jedna nesreća sa smrtnim posljedicama. Nakon haotičnog starta, na kojem je nastradao Peterson (preminuo naredni dan u bolnici), a trka restartovana nakon 3 sata i skraćena na 40 krugova zbog "opasnosti" od sumraka, na prva dva mjesta su završili Andretti i Villeneuve (andretti je startao sa PPa i postavio FL - 10. i zadnji), ali su kažnjeni sa po minutu zbog jump starta, tako da je Brabham upisao dvostruku pobjedu (Lauda - Watson, 20. pobjeda Brabhama), ispred Reutemanna u Ferrariju. Alan Jones je upisao 50. start, a Peterson se zaustavio na cifri od 123 odvežene trke. Sve se zakuhalo zbog greške sa signaliziranjem zelenih svjetala prije nego se formirao startni grid, dok se dobar dio bolida bolako kretao prema svojim startnim pozicijama. Ta pobjeda je bila zadnja pobjeda za Alfu Romeo bilo kao ekipu ili kao dobavljača motora.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=wGq-fLNz7YA[/youtube]

1989. pobjeda Prosta, ispred Bergera i Boutsena (kojem je to bio 10. podijum). Senna je osvojio PP (sekund ispred drugoplasiranog Bergera i čak 1,7sec ispred Prosta) i vodio 44. kruga, dok ga motor nije izdao, a Prost se sa 4. mjesta, uz postavljeni FL, probio do pobjede. Berger je osvojio prve bodove te sezone. Ekipa Lole je imala 100. start. Pošto je Prost objavio da prelazi naredne godine u Ferrari, spustio je pobjednički pehar među tifoze, na veliko nezadovoljstvo Rona Dennisa. Unutar Mclarena je bila loša atmosfera. Prost je smatrao da je Senna dobijao jače motore od njega, što je uz zaostatak 1,7sec za Sennom, na tehnički nezahtjevnoj Monzi, bilo pa skoro nestvarno.

6 godina poslije, Johnna Herbert je opet profitirao od kontakta između Schumachera i Hilla. Završio je ispred Hakkinena i HHFa (prvi podijum za njega i za ekipu Saubera). DC je bio na PPu, ali je imao jedno od onih svojih izlijetanja u krugu za zagrijavanje. Međutim, zbog velike prašine koju je podigao pokušavajući se vratti na stazu, trka je prekinuta nakon prvog kruga, a njemu su dopustili da starta trku, ali je morao startati u rezervnom bolidu. Berger je postavio FL. Schumacher je bio ljut nakon kontakta i prišao je do Hilla koji je sjedio u bolidu, međutim kad je poslije Inoue izjavio da je on izazvao kontakt (Hill ga je preticao za čitav krug pa je pri kočenju lupio straga u MSa), MS se javno izvinuo. Ferrariji su imali komotnih 1-2, ali je Berger odustao kada je otpala kamera sa Alesijevog bolida i slomila mu ovjes, a sam Alesi je ostao bez svoje druge pobjede zbog glavčine točka.

2000. MS, Hakkinen, Ralf. MS je startao sa PPa i došao do 41. pobjede čime se izjednačio sa Sennom (i do 80. podijuma), pa se rasplakao na presici, pa i Hakkinen skoro, pa su prešli na Ralfa sa pitanjima. Mika je došao do svog 20. FLa. Usput, u prvom krugu na Variante della Roggia došlo je do masovnog sudara prilikom čega je poginuo jedan sudac (pogođen od letećih dijelova nekog od bolida). Ms započeo niz od 4 pobjede do kraja sezone kojima je donio dugo čekanu vozačku (21. godina) i konstruktorsku titulu (17 godina). Mika je još uvijek vodio (80-78).
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=7bXDfWhAUog[/youtube]
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=LRlQPr7LKV0[/youtube]

Opet 6 godina poslije, MS "objavio" povlačenje, a objavljeno je i da ga od naredne godine u ekipi mijenja Kimi. U tom poretku je i završena trka, dok je treći bio Kubica. Kimi je uzeo PP za 0,002sec, postavio je i FL, ali je MS došao do prvog mjesta i zadržao ga do kraja. MSu je to bila 90. (predzadnja) pobjeda, a Kubici prvi podijum, Ferrariju 190. pobjeda, Mclarenu 125. PP, a 50. trka za ekipu Honde. U Q3 su Alonsu brisali vrijeme jer je ometao Massu što je izazvalo velike kontroverze, dok mu je u trci riknuo motor. Zadnja trka Kliena u Red Bullu.

11.09. rođeni Tomas Enge (1976.) i Antonio Pizzonia (1980.). Vozili sve i svašta, Pizzonia ostavio malo dublji trag u F1 (ali i to je ništa), te vozio u Superleague za "ekipu" SC Corinthians, Enge najzapaženiji sa 3 podija (1 pobjeda) na Le Mansu u klasi.

11.09. se vozilo 7 trka, 6 u Monzi i 1 u Spa.

1955., Monza. Fangio ispred Taruffija (Mercedesi), a treći je bio Castellotti u Ferrariju. Fangio je startao sa PPa, Moss je dugo bio vrlo blizu, dok mu nije krepao motor, a postavio je i FL. Taruffi se zadnju puta popeo na pobjedničko postolje. To je bila zadnja pobjeda Mercedesa sve do VN Kine 2012., a narednu 1-2 pobjedu su čekali do VN Malezije 2014., jer su se na kraju sezone 1955., povukli iz F1 (zbog tragedije na Le Mansu). Zadnja trka Karla Klinga, a trebala je biti i zadnja za Nina Farinu, ali on nije ni startao. Zanimljivo je da su Fangio i Moss vozili streamliner W196, dok su Taruffi i Kling vozili open-wheel verzije. Jedna zanimljiva fotografija.
[ link do slike ]

1977., Monza. Slavlje. Ferrari je osigurao konstruktorsku titulu, koju im je donio Lauda drugim mjestom, plasiravši se iza Andrettija, dok je Jones u Shadowu završio treći, ostvarivši 7. i zadnji podijum za tu ekipu. Andretti je postavio i FL, dok je Hunt, koji je startao sa PPa, loše startao te se izvrtio polovinom trke. To je bio i zadnji entry za ekipu BRMa, ali se Teddy Pillete nije kvalifikovao za trku. Lauda je došao na korak do titule (falio mu je samo 1 bod). Jučer pomenuti Bruno Giacomelli je imao debi.

1983., Monza. Piquet, Arnoux, Cheever. Brazilac se odličnim startom probio sa 4 na drugo mjesto, a u trećem krugu pretekao svog timskog kolegu Patresea, koji je bio na PPu, te zatim uz postavljen FL, odjurio do pobjede (svoje 9. i Brabhamove 30.). Na trci su se desile dvije zanimljive situacije. Prva je bila kad je Lauda, nakon obavljenog boxa stao ispred Brabhamove garaže (ekipa se pripremala da dočeka Piqueta), zbog čega je odred Brabhamovih mehaničara, na čelu sa Ecclestoneom odradilo push start za Laudu (nedugo potom, odustao zbog kvara), a druga je se desila na kraju trke kad su tifozi izašli na stazu a pojedini vozači su još uvijek kompletirali svoj zadnji krug, pri čemu je Giacomelli pretekao Mansella, koji je usporio, pa je potom, iznerviran, ušao u box sa kontra strane, dakle "kroz" izlaz iz boxa. Bila je to i prva trka još od VN Francuske 1967. godine, u kojoj bolid pogonjen Ford-Cosworthovim motorom nije bio među osvajačima bodova.

1988., dupli DNF Mclarena, u sezoni u kojoj su pobijedili na 15 od 16 trka, se nije mogao desiti na boljem mjestu (Monzi). Prostu je riknuo motor, a Senna je imao kontakt sa Schlesserom (mijenjao Mansella u Williamsu), obilazeći ga za čitav krug, u jednom momentu nepažnje i Senne i Schlessera. To je omogućilo Ferrarijevu dvostruku pobjedu pred domaćom publikom, i to nepun mjesec nakon Enzove smrti (14.08.1988. koju sam, BTW, zaboravio pomenuti ). Treći je bio Cheever u Arrows Megatronu (jedini podijum za Megatron motore). PP je naravno, imao Senna, ali je Alboreto ostvario najbrži krug u trci (svoj 5. i posljednji). Berger je 4. pobjedom u karijeri, dostigao cifru od 10 podijuma. Nakon trke su mu 4 puta mjerili tank za gorivo (neka mjesrenja su pokazala kapacitet iznad 150l, a neka ispod), te su mu ipak priznali pobjedu, koju je ostvario sa samo 0,5sec prednosti ispred Alboreta. Ford Cosworthovi motori su proslavili 300. start. Ta trka je bila (sve do 2014. naravno), zadnja trka u kojoj su se svi bolidi pogonjeni sa turbo motorima ujedno i kvalifikovali za trku.

1994., Jean Alesi je ostvario prvu PP u karijeri. Mađutim, radost nije dugo trajala. Nakon starta (ponovljenog, prvi su zakuhali Harbert i Irvine) je poveo ali je odustao zbog mjenjača nakon 14 krugova. Do pobjede je došao Hill, ispred bergera i Hakkinena, a to su bile 75. pobjeda za Williams i 55. za Renault motore. Trka umalo nije otkazana jer je trebalo posjeći 123 stabla kod Lesmo krivina (ustvari bila je i otkazana), pa se ipak nekako našao zajednički jezik, pa su malo izmijenili oblik krivina. Lotus je dan nakon trke otišao u stečaj, ali su smogli snage i završili sezonu. MS nije vozio zbog kazne od 2 trke (mijenjao ga je JJ Lehto), a naredni vozač koji zbog kazne nije vozio trku je bio Grosjean (zbog haosa na startu VN Belgije).

2005. se vozilo u Belgiji. Pobijedio je Kimi, ispred Alonsa i Buttona. JPM je startao sa PPa, što mu je bila 13. i posljednja u karijeri, ali ga je Pizzonia skucao 2 kruga prije kraja dok je bio na drugom mjestu, što je omogućilo Alonsu pomjeranje na drugu poziciju (20. podijum). Button je sa BAR-Hondom ostvario zadnji podijum (15.) za tu ekipu (od naredne godine, ekipa je postala "ponovo" Honda), ali i 170. za Hondine motore. Ralf je postavio svoj zadnji FL (8.), ali i prvi za ekipu Toyote. Villeneuve je obilježio 150. entry na GP vikend. Jedna zanimljiva.
[ link do slike ]

2011. opet u Monzi smo vidjeli prvi dio "Vettel-Alonso-Curva Grande" (godinu kasnije obrnuta situacija), kao i dvoboj Hamilton-MS, u kojem je djed dobar dio trke bio pretežak zalogaj za Lewisa. Uglavnom, na kraju je pobijedio Vettel (koji je imao i PP, ali ga izgubio na startu od Alonsa) ispred Buttona (koji nije imao problema sa MSom), te Alonsa (stigao već do 70. podijuma). To je bio 250 entry za Trullog. Bruno Senna je osvojio prve poene, a Buemi svoje zadnje, tačnije zadnji.

12.09.1916. rođen Melvin Eugene "Tony" Bettenhausen, jedan od "Amera" koji su F1 vidjeli samo putem vožnje na Indy 500 gdje je 1955. završio kao drugi, a 1950. peti, 1958. i 1959. četvri, uz postavljeni FL 1958. Poginuo u testiranjima za Indy 500, 1961., godinu dana nakon što je trka izbačena iz F1 kalendara.

12.09.1948. rođen Jean-Louis Schlesser, poznatiji po rally vožnjama na Dakaru, te po jedinom nastupu u F1, kada je mijenjao Mansella na VN Italije 1988., te uzrokovao, većim dijelom svojom nepažnjom kontakt sa Sennom koji ga je obilazio za čitav krug (mada je i Senna bio malčice nepažljiv) dan prije svog 40. rođendana, zbog čega je Ferrari (Prost već bio odustao) došao do dvostruke pobjede pred domaćom publikom (vidi pod jučerašnjim datumom).

12.09.1965., Monza. Debi pobjeda Stewarta u BRM-u, a slavlje za ekipu je poduplao G.Hill sa drugim mjestom. Gurney u Brabhamu je bio treći. Jimmy je u svom 50. nastupu startao sa najbolje startne pozicije i postavio najbrži krug u trci, ali ga je pumpa za gorivo izdala 13 krugova prije kraja trke, što nije bilo strašno jer već prethodnu trku osigurao naslov. Inače, na trci bilo čak 39 promjena u vodstvu, u kojima su učestvovali BRMov, zajedno sa Clarkom i Surteesom u Ferrariju (koji je, doduše, samo jedan krug bio u vodstvu, ali eto i on je da skroman doprinos toj cifri). Masten Gregory (BRM) i Nino Vacarella (Ferrari) su vozili svoje zadnje trke.

12.09.1976., Lauda se u Monzi vratio na stazu, nakon nesreće na Ringu. Više/manje uspješno. Završio je na 4. mjestu Najbrži u kvalifikacijama, po prvi puta u karijeri, je bio Laffitte u Ligeir-Matri (bila je to i prva PP za bolide Guya Ligiera), međutim odmah je izgubio prvo mjesto od Schecktera, a kasnije je to preuzeo Peterson (March), koji je i pobijedio, uz postvaljen FL, ispred Regazzonija, a Laffitte se ipak popeo na najnižu stepenicu podijuma. Ickx je proslavio 100. nastup, a to je bila 3. i zadnja pobjeda za ekipu Marcha.

6 godina poslije, Andretti je prihvatio Enzov poziv da vozi u Monzi (tačnije na dvije zadnje trke) i odmah osvoji Pp (18. i zadnja). Ipak završio je kao treći, a ispred su bili Arnoux (koji se probio na sttartu sa 6 na prvo mjesto i vodio čitavu trku, uz postavljen najbrži krug) i Tambay. Andrettijev podijum mu je bio i zadnji u karijeri 819.), dok je budući prvak Rosberg vozio svoju 50. trku, a Lotus 300.

12.09.1993., opet u Monzi (inače, sve su na današnji dan vožene na toj stazi), pobjeda D.Hilla (iako je užasno startao i na kraju prvog kruga bio na 10. mjestu), ispred Alesija, a Mariov sin, Michael, osvaja jedini podijum u kratkoj F1 karijeri (znakovito je da mu je to bila zadnja trka za Mclaren, i uopšte u F1). Prost je (kao i većinu te godine) imao PP, povukao naprijed i vodio do 4 kruga prije kraja kada ga je izdao motor. Pored pobjede, Hill je upisao i FL. Pedro Lamy je debitovao, De Cesaris je imao 200. entry, dok je Patrese petim mjestom osvojio zadnja 2 boda u karijeri. Pored toga što je prvoj šikani odustalo 5 bolida, ja trku pamtim najviše po ovome na samom kraju trke (a radilo se o timskim kolegama, i to van bodova )
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=9m-S5Ov43b8[/youtube]

Opet 6 godina poslije, Hakkinen sa nakon greške (i odustajanja) u Rettifilu, rasplakao u grmlju pored staze. A bio je najbolji u kvalama, dobro startao i poveo trku. Greškom je omogućio Frentzenu preuzimanje vodstva i pobjedu (3. i zadnju u karijeri). Iza je završio Ralf uz postavljen prvi FL u karijeri, dok je drugi i zadnji podijum u karijeri, trećim mjestom osvojio drugi Mika (Salo, koji je mijenjao MSa). Ta pobjeda je bila zadnja i za motore Mugen-Hond, a još jedni "izvedeni" motori (Supertec u Ralfovom Williamsu) su došli do trećeg i zadnjeg podijuma i jedinog FLa. Zanimljivo je da je ovo bila jedina pobjeda (od ukupno 4) za bolide Eddieja Jordana u suhim uslovima. Hakkinen, Irvine, DC i HHF su bili 3 trke prije kraja u 12 bodova.

12.09.2004., kada je već uveliko sve bilo gotovo (vozačka, konstrktorska titula), u jednoj "opuštenoj" atmosferi , Ferrari pred domaćim navijačima slavi dvostruku pobjedu, u kojoj je pobijedio Rubens (napravio je hattrick), sa 1,5sec ispred MSa, a treći je bio Button. Ferrari upisao 175. PP i 180. pobjedu. U prvom dijelu kvalifikacija Montoya postavio rekord (i dan danas) sa prosječnom brzinom kruga od 262,242 km/h. Pizzonia (koji je mijenjao Ralfa) postigao topspeed od 369,9 km/h (što je Montoya prešišao naredne godine). Brunija (Minardi) zahvatio plamen prilikom boxa.

Još jedna dobra trka za Ferrari pred domaćom publikom je viđena prije 7 godina. Doduše nije bilo 1-2, ali jeste 1-3. Pobijedio je Alonso, a između njega i Masse, smestio se Button (sa svojim 30. podijumom). Alonso je takođe upisao hattrick, a iako je na strartu izgubio poziciju od Buttona, vratio ju je overcutom (!!). Vettel se nakon užasnog početka dobro probio, ali nije mogao bolje od 4. mjesta.

koji je najteži udes bio na stazi estoril?

nigel7 je napisao/la: 14.09.2017., 15:03 koji je najteži udes bio na stazi estoril?

Katayama, 1995. ??
Usput, danas nadoknadim jučerašnji, posao, teren.... pa

tako je sad sam pronašao na startnoj ciljnoj ravnini zadnji put se vozilo na estorilu 1996,,sumnjam da će se vratiti više f1 tamo

Jučer je Kobayashi san napunio 31. Meni je nekako iskreno žao što ga nema više na gridu, a zaslužuje mjesto za razliku od nekih.....

Na 13.09. voženo je 6 trka za VN Italije.

1953. Fangio (Maserati) ispred 2 Ferrarija (Farina i Villoresi, kojemu je to bio 8. i zadnji podijum). Ascari je startao sa PPa, a odustao je u zadnjem krugu nakon što se izvrtio, dok je bio u vodstvu. Fangio je isoristio priliku i pobijedio, a postavio je i svoj 10. FL. Bila je to i prva pobjeda za Maserati (a 10. podijum). Musso je debitovao, ali nije vozio kvalifikacije, već je samo u trci zamijenio Sergia Mantovanija. Umberto Maglioli je vozio svoju prvu trku, a Hans Stuck zadnju.

1959. Pobjeda Mossa vozeći Cooper-Climax, a startao je sa PPa (10.). Iza je završio P.Hill (Ferrari), koji je postavio FL, a treći je kroz cilj prošao Brabham, takođe u Cooperu. To je bilo dovoljno da Cooper osvoji konstruktorsku titulu. Još 3 Ferrarija su završila 4-5-6 (Gurney, Allison, Gendebien), a Caroll Shelby je odvezao zadnju trku u F1 karijeri.

Tek 22 godine poslije vozila se ponovo trka u Monzi. Pobijedio je Prost, što je bila njegova treća pobjeda te sezone, ispred Jonesa, a Reutemann je završio kao treći (uz postavljen FL, 6. i posljednji u karijeri) nakon što je u zadnjem kruugu Piquetu eksplodirao motor (ipak uzeo jedan bod za 6. mjesto), te su se stvari 2 trke prije kraja okrenule u njegovu korist (49-46 spram Piqueta, na Reutemannovu žalost više nije osvojio ni boda). Arnoux je bio na PPu, ali je loše startao, a poslije je i izletio.Na toj trci se prvi puta kvalifikovao i bolid Toleman-Harta, za čijim volanom je bio Brian Henton. Watson je imao strašnu nesreću, ali i on, i Alboreto koji je naletio su prošli bez ozbiljnijih povreda.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=kWeEgbmwa8A[/youtube]

1992. Pobjeda Senne, ali tek nakon što su Williamsi zapali u probleme (Mansell mjenjač, Patrese hidraulika). Brko je imao i PP i FL, a uredno je (pošto je već osvojio titulu) propustio Patresea u vodstvo. Na kraju su od 1-2, ostali samo sa petim mjestom Patresea. Na podijumu su pored senne bila i 2 Benettona, Brundle i MS (prvi puta te sezone). Brnudleu je to i najbolji plasman u karijeri (ima još jedno drugo mjesto). Boutsen je vozio 150. trku, a bila je to 70. Pp za Renault motore, te 70. pobjeda za Hondine motore. Mansell najavio povlačenje, a već je u "pripremi" kod Williamsa bio Prost.

1998. Zadnja pobjeda Goodyearovih guma u F1. Pobijedio je MS, a slavlje je bilo potpuno jer je drugoplasirani bio Irvine, a kao treći je završio mlađi brat, u Jordanu. MS je startao sa PPa, ali mu je start bio odron pa je zaglavio na 4. mjestu. Mclareni su poveli trku, ali su u samo par stotina metara ostali bez vodstva (DC - motor - odustao, Mika - DCijev dim i prašina - pa ga MS pretekao). Prvi puta da su braća Schu (i bilo koja 2 brata) dijelila postolje. Mika je postavio FL, kasnije malo problema sa kočnicama, te završava kao 4.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=BzvwDZjAFRA[/youtube]

2009. Dupla pobjeda Brawna i zadnja (11.) Rubensa. Iza Buttona, na trećem mjestu je završio Kimi. Rubensu je to bio i zadnji (68.) podijum. Takođe, zadnja pobjeda za ekipu Browna (osma), prvi FL za Force indiu, a jedini za Adriana Sutila. Sa PPa je startao Lewis. Nakon što je izgubio vodstvo i zaglavio iza oba Brawna, Lewis je u Lesmu izletio jureći za Buttonom, što je prouzrkovalo izlazak Safeta i završetak trke pod "njim".

Prelazimo na današnji dan. Vožene su 3 VN Italije.

14.09.1980. se vozila jedina VN Italije na Imoli. Na Monzi se nije vozilo zbog rekonstrukcije. Staza je dobro prihvaćena, tako da je od 1981. uvedena VN san marina, koja se održavala na toj stazi. Pobjedu je odnio Piquet, ispred Williamsovog dvojca (Jones, Reutemann). Arnoux je startao sa PPa, dok je Jones postavio FL (10. Williamsov). Vittorio Brambilla je vozio svoju zadnju trku. Ferrari je predstavio svoj prvi turbo bolid (126C), ali Villeneuve startao u "klasičnom" 312T5. Scheckter najavio povlačenje. Piquet prešao u vostvo u poretku ispred Jonesa, ali ni on do kraja (kao ni Reutemann godinu poslije) nije više osvojio ni boda. Williams osvojio prvu konstruktorsku titulu.

2003. je jedan krug zbog boxa, koštao MSa Grand Slama. Taj krug je vodio Montoya, koji je završio drugi, a trećeplasirani je bio Barrichello. Montoyi je to bio 20. podijum. Marc Gene je mijenjao Ralfa u Williamsu i ostvario najbolji plasman. Trka i dan danas drži rekord kao trka sa najvećom prosječnom brzinom 247,585 km/h, te najkraća koja nije skraćena i/ili prekinuta (1:14:19,838).

5 godina poslije po kiši smo vidjeli prvu pobjedu Vettela (jedinu za Toro Rosso), nakon što je startao sa PPa (opet jedina za male bikove). To je Vettelu bio i prvi podijum (opet, i Toro Rossu). Držao je rekord kao najmlađi pobjednik sve do Maxa i Španije prošle godine. Drugi je bio Kovalainen, što mu je bio 4. i posljednji podijum u karijeri, a treći Kubica. Buttonov 150. entray, a glavnih konkurenata za tiulu nije bilo niđe po kiši (Massa 6., Lewis 7.). FL je postavio Kimi. Stanje 4 trke prije kraja (Lewis 78 - Felipe 77).

frantic tko je kriv za sudar hil i šumaher u monzi 1995

Jel to ozbiljno pitanje?

nigel7 je napisao/la: 15.09.2017., 11:30 frantic tko je kriv za sudar hil i šumaher u monzi 1995

Neki dan sam to napisao (10.09.)
Inoue je omeo Hilla, kada su ga obojica obilazili za čitav krug, ali je i Hill bio vrlo nepažljiv, pa je lupio MSa s guza.
Za divno čudo, ni najokorijeliji hejteri MSa za ovo ne mogu reći da ima njegove krivice.
[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=9mWw78WrJpc[/youtube]