Nakon izrazito dominantne 1992. godine za Williams, momčad se našla u dilemi pred iduću sezonu. Ime prvog vozača već je bilo poznato; nakon godinu dana pauze, u Formulu 1 se vratio Alain Prost. Ali javnost je bila nemalo iznenađena kada su u Williamsu za drugog vozača odabrali Damona Hilla, 32-godišnjaka koji iza sebe nije imao nikakve zapažene rezultate. Nije postojao baš niti jedan legitiman razlog zašto bi mjesto u dominantnoj momčadi dobio netko tko je u F1 debitirao u četvrtoj deceniji svoga života. Ali, Frank Williams nije izgledao niti malo zabrinut zbog toga. Naprotiv, isticao je Hillovu upornost i odlučnost kao glavni razlog zašto ga je potpisao. I doista, upravo će te dvije osobine isplivati kao njegove najveće kvalitete.

Damon Hill je sin velikog prvaka iz 60-ih godina i ponosa Velike Britanije – Grahama Hilla. Moguće je da je ta činjenica malo pogurala Damona u Williamsovim očima. No, ako ste pomislili da je Damonov život bio med i mlijeko i da je imao lagano djetinjstvo uz bogatog oca – o kako biste se samo prevarili. Slavna povijest njegovog oca nije Damonu donijela nikakve beneficije. Umjesto toga, na leđa mu je natovarila ogromno breme i puno zlih jezika, koji su svaku priliku koristili da omalovaže Damona i istaknu njegovu inferiornost u usporedbama s ocem. Ali unatoč teškim počecima i mnogobrojnim nedaćama s kojima se susreo, ova filmska priča ima sretan završetak. Ovo je priča o jednom od glavnih aktera devedesetih i svjetskom prvaku iz 1996. godine.

Rođen je 1960. godine u Londonu, dvije godine prije nego je njegov otac Graham osvojio svoj prvi naslov. Damonovo najranije djetinjstvo je bilo sretno – obitelj Hill je živjela u velikoj vili u Londonu i često su ugošćavali velika imena iz svijeta motosporta, kao što su Jim Clark, Jackie Stewart i Stirling Moss. Iako je Damon bio jako vezan za svog oca, preferirao je motocikle više nego automobile. Prvi motor je dobio kada je imao 11 godina. No, idiličan život obitelji Hill preko noći je postao noćna mora, kada je veliki Graham Hill poginuo u avionskoj nesreći 1975. godine. Da stvar bude gora, osiguranje oduzima svu Grahamovu ušteđevinu. Njegova supruga Bette ostaje sama i podiže 15-godišnjeg Damona i njegove dvije sestre u znatno težim financijskim okolnostima.

Očeva smrt za Damona je značila rano sazrijevanje. Radio je teške fizičke poslove, a uz to vikendima još i kao kurir na moto utrkama, te je na taj način financirao svoje školovanje (pohađao je studij engleskog jezika, povijesti, ekonomije i marketinga). A negdje oko 1981. godine i sam je počeo sudjelovati na utrkama, pripremajući vlastite motocikle i spavajući u šatoru noć pred utrku. Ali, možda upravo zbog uspomene na svoga oca, kod Damona se u međuvremenu javila želja i za automobilskim utrkama. Nakon nekoliko minornih uspjeha u motociklizmu, uspio je 1985. pronaći sponzore za jednu sezonu u Formuli Ford – ne pretjerano uspješnu sezonu. Niti sezone u Formuli 3 nisu urodile velikim plodom – u tri sezone uspio je skupiti isto toliko pobjeda. A  potom još tri sezone u Formuli 3000, bez ijedne pobjede. Nije slovio za bogzna kakav talent, ali zbog svoje radne etike zaradio je mjesto testnog vozača u Williamsu 1991. godine.

Iduće 1992. je debitirao u F1 za Brabham – nekada slavnu momčad, koja se nalazila pred kolapsom. Sezona je bila katastrofalna; Damon se uspio kvalificirati na samo dvije utrke od osam pokušaja. No, istovremeno je i dalje testirao za Williams i odigrao je bitnu ulogu u razvoju njihovog bolida, u kojem Mansell osvaja uvjerljivu titulu, nakon koje odlazi u IndyCar. Tako je Hill dobio priliku u Williamsu za 1993. godinu, nakon samo dvije utrke u karijeri. A tamo ga je čekao novi timski kolega – Alain Prost. Naravno, Francuz je bez većih poteškoća osvojio svoj četvrti naslov, nakon kojeg odlazi u mirovinu. No, Hillova prva godina u Williamsu protekla je bolje od očekivanog. Sezonu završava na trećem mjestu, uz tri osvojene utrke. Usporedimo li Prostovu reputaciju sa Hillovom, onda se tih 30 bodova zaostatka i ne čine tako velikima.

Niti iduća 1994. nije trebala biti godina za velike stvari, obzirom da je u Williams stigao još jedan velikan – Ayrton Senna, što je za Hilla predstavljalo još jednu godinu u sjeni. Međutim, uslijed tragičnih događaja u Imoli, gdje Brazilac gubi život, ulogu Williamsovog prvog vozača nasljeđuje Hill. Tako se 34-godišnji Englez, ni kriv ni dužan, opet počeo susretati s mnoštvom kritika i zlih komentara, ponajviše zbog činjenice da je ”profitirao” na Senninoj smrti. Broj ”0” na Hillovom bolidu najbolje je oslikavao mišljenje koje je o njemu prevladavalo u javnosti, ali sin legendarnog prvaka je kasnije ušutkao kritičare i pokazao da se zna nositi sa teretom koji mu je, iznenadno, pao na pleća. Međutim, treba ipak naglasiti da prvi dio sezone nije izgledao obećavajuće za Engleza. Sve do utrke u Silverstoneu, Schumacher je bio izrazit favorit za naslov, uz veliku bodovnu prednost.

U Silverstoneu je Schumacher zaradio pet sekundi stop-go kazne zbog pretjecanja Hilla tijekom formacijskog kruga. Međutim, u Benettonu su ignorirali kaznu, zbog čega Nijemac biva diskvalificiran s utrke. To je Hillu omogućilo da uhvati priključak u borbi za naslov. No, prava drama počinje tek u Belgiji. Iako je Schumacher na kišnom Spa Francorchampsu ostvario uvjerljivu pobjedu, ponovno je diskvalificiran, ovaj put zbog ilegalnosti na bolidu. Problematičan je bio drveni klizni blok ispod Benettona 194. Takav klizni blok imali su svi bolidi i služio je za limitiranje downforcea. Problem je bio u činjenici da je Benetton na svom bloku imao prorez duži od dopuštenih 1mm, a to im je donosilo aerodinamičku prednost. Vadili su se da je takav prorez nastao kao rezultat ranijeg Schumacherovog izvrtanja, ali FIA to nije uvažila i Nijemac opet ostaje bez bodova. Naravno, pobjedu opet odnosi Hill. A još je dvije utrke Schumacher propustio, kao rezultat kazne u Silverstoneu. Na obje utrke pobjedu odnosi Hill.

Hill je na najbolji mogući način iskoristio Schumacherovo odsustvo i uključio se u igru za naslov. Možda i najbolju utrku karijere odvozio je u Japanu, pobijedivši u teškim kišnim uvjetima, ispred Schumachera. Utrka odluke pala je na zadnju u kalendaru – Adelaide. Nijemac je imao samo bod prednosti u odnosu na Hilla, no u Adelaideu smo gledali jednu od najkontroverznijih utrka Schumacherove karijere. U 36. krugu Schumacher se zabija u Hilla i izbacuje oba vozača iz utrke. Puno se prašine diglo, jer je izgledalo kao da se Nijemac namjerno zabio u Engleza. Slučaj je ipak okarakteriziran kao trkaći incident, a to je značilo samo jedno – Schumacher je prvak. Premda vidno razočaran, Hill je nakon utrke ostao smiren i nije radio nikakve drame oko spornog incidenta.

Iduća 1995. vidjela je neke tehničke promjene, s ciljem povećavanja sigurnosti vozača, nakon nesretnih događaja iz prethodne godine. Reduciran je kapacitet motora, kao i veličina aerodinamičkih krila, a više se pažnje počelo pridavati testiranju. Mnoge su ekipe promijenile dobavljača motora – između ostalog i Benetton, koji prelazi na Renaultove motore, koje Williams koristi godinama. Očekivala se neizvjesna bitka za naslov između Hilla u Williamsu i Schumachera u Benettonu. Iako je početak sezone nagovijestio neizvjesnost, Schumacher uspostavlja svoju nadmoć već nakon četvrte utrke – a Hillove početničke greške i izvrtanja, učinile su Schumacherov put do titule još lakšim.

Williams FW17 je bio brži od Benettona B195, što potvrđuje i omjer pole pozicija (12-4), ali isto tako i nepouzdaniji. Hill je tijekom sezone imao više mehaničkih kvarova od Schumachera, ali i kada bi bolid funkcionirao savršeno, Hill bi radio ”neforsirane pogreške” i tako gubio vrijedne bodove. Unatoč relativno laganoj tituli za Schumachera, ova sezona nam je ponudila puno uzbuđenja – nezaboravne dvoboje Hilla i Schumachera, koji su često završavali incidentima, čak sedam kišnih utrka te prve pobjede za Coultharda, Herberta i Alesija. No, Hillova karijera je nakon ove sezone doživjela veliki udarac – postao je predmet sprdnje, a sve manje ljudi je vjerovalo u njegove sposobnosti.

Unatoč prošlogodišnjem debaklu, 1996. godinu je Hill započeo kao izrazit favorit. Više nije bilo Schumachera u Benettonu da mu pomrsi planove, a Ferrari je tada još uvijek bio daleko od vrha. Jedini koji je mogao nauditi Hillovim ambicijama, bio je mladi ali talentirani Kanađanin – još jedan sin velikog vozača – naravno Jacques Villeneuve. Nakon naslova u IndyCaru, Villeneuve stiže u Williams i već u prvoj utrci sezone pokazuje od čega je satkan. Problemi s hidraulikom spriječili su Villeneuvea da odnese pobjedu na svom debiju, umjesto toga pobjedu odnosi Hill. Englez je podebljao dojam s još tri pobjede u iduće četiri utrke i nagovijestio da će 1996. konačno biti njegova godina.

U Monaku pri vodstvu Hillu otkazuje motor, a krive postavke setupa dovele su do nekoliko izvrtanja u kišnoj Barceloni, prije nego je odustao. Tu utrku osvaja Schumacher u Ferrariju, u jednoj od njegovih najimpresivnijih performanci. U drugom dijelu sezone je Villeneuve podigao formu i odluka o prvaku pala je na posljednju utrku sezone, u Japanu. Hill je imao 9 bodova prednosti u odnosu na Villeneuvea, a Kanađaninu je trebala pobjeda, a da Hill pritom ostane bez bodova. Međutim, pitanje prvaka riješeno je onoga trenutka kada je Kanađaninu otpao kotač. Hill je tako postao prvak, bez obzira kako utrka završila. Sezonu ipak završava sa stilom, ostvaruje svoju osmu pobjedu u sezoni – i konačno, nakon godina agonije – Damon Hill je postao svjetski prvak, u svojoj zadnjoj godini u Williamsu.

Međutim, čak niti osvojena titula nije u potpunosti uvjerila kritičare da se radi o vrhunskom vozaču. Mnogi su smatrali da je ova titula više proizašla zbog manjka prave konkurencije, nego Hillovih impresivnih vožnji. Ali, Hill još jednom ušutkava kritičare i dokazuje za kakve stvari je bio sposoban. Unatoč osvojenoj tituli, Hillov ugovor sa Williamsom nije produžen, a na njegovo mjesto stigao je Heinz-Harald Frentzen. Nova destinacija za Hilla bio je Arrows, mala momčad bez velikih ambicija. Dok se 1997. vodila ljuta bitka za titulu između Villeneuvea i Schumachera, Hill je u Mađarskoj pružio jednu od najšokantnijih utrka iz novije povijesti Formule 1. Njegova slabašna Arrows-Yamaha se u Mađarskoj ponašala neuobičajeno dobro, zahvaljujući Bridgestone gumama. Hill prestiže Villeneuvea, a potom i Schumachera, te uspostavlja uvjerljivo vodstvo na utrci – sve do posljednjeg kruga, kada bolid usporava zbog problema s hidraulikom. Villeneuve ga na kraju prestiže i uzima pobjedu, a razočarani Hill se morao zadovoljiti drugim mjestom, što je za ovu malu momčad i dalje bio sjajan rezultat.

Na kraju sezone napušta Arrows, a nova destinacija bio je Jordan Mugen-Honda – još jedna momčad bez većih rezultata. No, najveći rezultat njihove dotadašnje povijesti, djelo je upravo Damona Hilla. Luda i nezaboravna kišna utrka u Belgiji 1998. godine počela je katastrofalno, kada je David Coulthard izazvao kaos na startu, u kojem je sudjelovalo 13 bolida. Teški uvjeti na stazi doveli su do još nekoliko incidenata i odustajanja, a ključni trenutak utrke dogodio se u 25. krugu, kada backmarker Coulthard još jednom radi pogrešku. Htio je propustiti Schumachera, ali zbog smanjene vidljivosti, Škot se nije dovoljno pomaknuo u stranu, što je rezultiralo kolizijom i Schumacherovim odustajanjem.

Dok se bijesni Schumacher u pitwallu verbalno sukobljavao sa Coulthardom, Hill je iskoristio priliku da preuzme vodstvo. Drugi Jordan Ralfa Schumachera se munjevito približavao Hillu, ali Englez ovaj puta pokazuje zube i jasno daje do znanja da neće propustiti Ralfa. Ukoliko Ralf želi pobjedu, morat će se boriti za nju, a to bi moglo rezultirati incidentom koji bi oba Jordana izbacio iz utrke. Stoga iz Jordanovog štaba Ralf dobiva naredbu da ne napada Hilla. Hill u Belgiji odnosi pobjedu – posljednju u svojoj karijeri – a prvu u povijesti Jordana. Iduće 1999. godine momčad Jordana se našla u neočekivanoj borbi za titulu, ponajviše zahvaljujući Heinz-Haraldu Frentzenu, dok je Hill u potpunosti podbacio i skupio skromnih 7 bodova. Bilo je jasno da u 39. godini života Damon Hill više nema što ponuditi ovom sportu, stoga se na kraju sezone povlači iz sporta. Na kontu, pored njegovog imena, nalaze se 22 pobjede. To je statistika koja ga na vječnoj listi svrstava na 14. mjesto – ispred Raikkonena, Hakkinena, Buttona i mnogih drugih prvaka.

U samo osam godina, koliko je trajala njegova profesionalna karijera, Damon Hill je prošao težak i trnovit put od nepoznanice, koja je služila kao predmet sprdnje, do svjetskog prvaka i jednog od najuspješnijih vozača decenije. Nakon svakog poraza i neuspjeha, vraćao bi se uzdignute glave, vjerujući u vlastite sposobnosti, makar nitko drugi nije. A kada je pobjeđivao, u pobjedama bi ostao skroman. Hill je u više navrata priznao da za sebe ne misli da je na razini onih najvećih – Schumachera, Senne ili Prosta – ali kada bi imao svoj dan, mogao je pobijediti svu trojicu. U ovaj sport je ušao prilično kasno, bez ikakve financijske potpore i bez zapaženih rezultata, a to njegove kasnije uspjehe čini još većima. Možda talentom i nije bio na onoj najvišoj razini, ali kao što je Frank Williams jednom rekao: njegova upornost, odlučnost – i nadasve, njegovo hrabro srce – to je ono što Damona Hilla čini istinskim prvakom.