Bok! F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. Stoga, kako bismo mogli preživjeti, molimo da za ovu stranicu onemogućite AdBlock. Hvala :)

Top 5 “slučajnih” prvaka

Antonio Lončarević

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

F1 je čudan sport. Jedan od rijetkih gdje “biti najbolji” ne znači nužno biti najbolji. I jedan od rijetkih gdje sportaši ne ovise toliko o vlastitim vještinama, koliko o vještinama svojih bolida. Dakako, neke razlike u kvaliteti su uočljive i u lošijim bolidima, ali da biste osvojili krunu, jednostavno morate posjedovati najbolji bolid, ili u najmanju ruku konkurentan bolid. Vjerujem da postoje mnogobrojni vozači šampionskog kova koji, nažalost, nikada nisu dobili priliku u nekoj top momčadi. Neki od njih su već zaboravljeni, nekih se sjetno prisjećamo – ali činjenica je da ono što se vječno pamti – to su titule. Nitko me ne može uvjeriti da Dan Gurney ili Ronnie Peterson nisu posjedovali pedigre za najveće domete – veće i od nekih višestrukih šampiona. Ali opet, tko to može sa sigurnošću ustvrditi, jer kao i u svakom sportu, pamti se ono što je bilo, a ne ono što je moglo biti.

Naći se u dominantnom bolidu sasvim je legitimno. Neki vozači su to maksimalno iskoristili, drugi nešto slabije, ali definitivno nema smisla omalovažavati nečiju titulu zbog činjenice da je osvojena u dominantnom bolidu. Jer podsjećam, na prste jedne ruke možemo nabrojati one koji su je osvojili u inferiornijem. Fanovi često znaju kao slučajne prvake navoditi Damona Hilla, Jacquesa Villeneuvea, Nicu Rosberga itd. Istina je da, vjerojatno, tu titulu nikada ne bi vidjeli da nisu imali izrazito najbolji bolid na gridu. Ali isto tako istina je da se taj bolid nije vozio sam – te da su na putu do titule morali poraziti timske kolege. Stoga ih nisam uvrstio u izbor “slučajnih” prvaka.

A što uopće znači “slučajan” prvak? Primijetit ćete da tu riječ pišem pod navodnicima, s razlogom. Jer niti sam ne vjerujem u koncept slučajnog prvaka. Svaki od njih je svoju titulu zaslužio na svoj način, jer da nije, ne bi uopće bili u situaciji da se bore za titulu. Međutim, činjenica je da postoje vozači koji su imali više sreće od drugih  – te da je njihova titula rezultat nekih čudnih okolnosti. Nažalost, većinom su to nesreće (i u najgorem slučaju smrt) njihovih izravnih konkurenata. Vjerujem kako niti jedan vozač ne želi titulu osvojiti profitirajući na tuđoj nesreći. Ali takve stvari se događaju u ovom opasnom sportu, a najmanje su za to krivi konkurenti. Ovom listom nipošto ne želim reći da dotični vozači nisu zaslužili titulu ili da nisu materijal za prvaka – naprotiv, sve su to velika imena i vrhunski vozači – nego da su njihovoj tituli ponajviše kumovale čudne okolnosti i sreća.

5. Jenson Button (2009)

Imao je Britanac uspone i padove u karijeri, ali njegov kvalitet ne bi smio biti pod upitnikom. Da je češće imao dominantan bolid u svojim rukama, vjerujem da bi kraj svog imena imao i još poneku titulu. Ali isto tako, nije teško zamisliti niti scenarij u kojem bi se Button umirovio bez ijedne titule. Jer ta njegova jedna  jedina titula osvojena je one čudne 2009. u dosta kontroverznoj i nesvakidašnjoj sezoni.

Te se godine puno toga poklopilo Buttonu. Prvenstveno zbog činjenice da prije početka sezone nije uopće znao da li za njega ima mjesta na gridu. U posljednji trenutak, tek 23 dana pred početak sezone, Ross Brawn je oformio svoju momčad Brawn GP, koja je nastala na ostacima Honde. Kriza koja je ranije zahvatila cijeli svijet, nije poštedila niti Formulu 1. Stoga je FIA bila izrazito popustljiva kada je dopustila Brawnu ulazak u F1, uz sve njihove zakašnjele prijave i manjak sredstava. Ali uz sve te nedostatke, Brawn je imao asa u rukavu. Brawnovi mehaničari su iskoristili nove promjene u pravilniku, koje su se najviše ticale aerodinamike. Nadmudrili su čelnike saveza i pronašli rupu u zakoniku, koja im je dozvolila da ugrade dvostruki difuzor, koji je njihov bolid činio znatno bržim u odnosu na konkurenciju.

Button se pokazao spretnijim i boljim na početku sezone od Barrichella i relativno lagano nanizao šest pobjeda. Kada su i druge momčadi ugradile isti takav difuzor, Buttonova se prednost počela lagano topiti. Nije ostvario niti jednu pobjedu u drugoj polovini sezone, ali je opreznom vožnjom i konzistencijom prikupljao važne bodove. Brawn se jednostavno bolje snašao uslijed velikih promjena pravila, za razliku od McLarena, Red Bulla i Ferrarija. A Button se u pravo vrijeme našao na pravom mjestu i ugrabio svoju priliku. Kasnijim sezonama u McLarenu, Button je dokazao da se radi o jednom od najboljih vozača na gridu, ali ta njegova titula iz 2009. je uistinu čudnovata, te u velikoj mjeri – sretna.

Jenson Button, Brawn GP. Mark McArdle
Jenson Button, Brawn GP, 2009.

4. James Hunt (1976)

Još jedan Britanac i još jedan izrazito brz vozač. Osim po svojoj brzini, poznat je i po raskalašenom stilu života, nešto poput Georgea Besta u nogometu. Život James Hunta bio je turbulentan i ispunjen kontroverzama – alkoholom, cigaretama i ženama. Pravi pravcati plejboj formule. Njegovom kultnom statusu među fanovima znatno doprinosi i film “Rush”. Karizmatičan, duhovit, hrabar i šarmantan – nije teško uočiti zašto je tako omiljena ličnost. Ali čini se kako su fanovi zbog tih osobina često skloni preuveličati i njegovo vozačko umijeće. Da je bio brz i dobar vozač – to nitko ne može osporiti. Ali isto tako, stoji činjenica da Hunt u F1 i nije ostavio neki dublji trag, barem kada je utrkivanje u pitanju. Jedina sezona kada se borio za titulu bila je ta čuvena 1976. kada je titulu i osvojio, vozeći za McLaren. No također uz puno sreće, ili bolje rečeno, Laudine nesreće.

Vjerojatno i ptice na grani već znaju priču o Laudi i Huntu. Nakon teške nesreće na Nurburgringu, Lauda je propustio dvije iduće utrke. Hunt je Laudino odsustvo iskoristio na najbolji mogući način i nadoknadio veliki zaostatak koji je ranije imao. Tvrdoglavi Lauda, unatoč povredama, vratio se na utrku u Monzi, jer nije mogao gledati Hunta kako pobjeđuje, dok on bespomoćno leži u bolničkoj postelji. Odluka je pala na zadnju utrku u Japanu, a Lauda je imao tri boda prednosti. Međutim, uvjeti na stazi su bili nehumani – mokri i magloviti. Lauda je predlagao kako bi se utrka trebala otkazati, s čim se Hunt naravno nije složio, obzirom da bi otkazivanje utrke značilo titulu za Laudu. Utrka je ipak održana, a Lauda je vrlo brzo istupio iz utrke, prepustivši titulu Huntu. Smatrao je kako su njegovi principi i njegov život bitniji od titule. Hunt je utrku završio na trećem mjestu, dostatnom da osigura naslov, sa samo jednim bodom prednosti ispred Laude. Huntu svakako treba odati počast zbog “velikih muda”, jer je odvozio sjajnu utrku u užasnim uvjetima. Ali svima je jasno da bi Lauda bez većih poteškoća osvojio titulu te godine, da se nije desio taj nesretni Nurburgring.

Gillfoto from Juneau, Alaska, United States
James Hunt, Hesketh, 1974.

3. Mike Hawthorn (1958)

Prvi britanski F1 prvak titulom se okitio davne 1958. godine u Ferrariju. Nažalost, Hawthornovo ime je poznatije zbog tužnog i tragičnog događaja iz 1955. godine, kada je na utrci 24 sata Le Mansa prouzročio nesreću koja je rezultirala smrću 84 ljudi. Naravno, u Britanca ne treba upirati prst, jer taj događaj je prije svega splet tužnih okolnosti i slabe sigurnosti staze. Ali njegovo iznenadno kočenje prouzročilo je sudar Macklina i Levegha, koji je Leveghov Mercedes lansirao među publiku. Utrka je unatoč tome nastavljena, a upravo Hawthorn je završio kao pobjednik. Britanac u F1 ipak nije ostavio neki veći trag, a na toj jednoj tituli može prvenstveno zahvaliti izravnom konkurentu, nedavno preminulom Stirlingu Mossu. Hawthorn je titulu mogao izgubiti još u Portugalu, kada je opravdano diskvalificiran sa utrke. Ali Moss se osobno pobrinuo da mu vrate bodove, jer nije želio profitirati na takav način. Treba naglasiti i činjenicu da je Moss imao puno više mehaničkih kvarova te godine. Završio je samo pet utrka – četiri pobjede i jedno drugo mjesto. Hawthorn je završio osam utrka, ali odnio samo jednu pobjedu u čitavoj sezoni. Ipak, zahvaljujući pouzdanosti bolida i Mossovoj nesebičnosti, osvojio je titulu s jednim bodom prednosti ispred Mossa.

Peter Coltrin
Mike Hawthorn, 1958. Ferrari.

2. Phil Hill (1961)

Jedini prvak rođen u Americi, Phil Hill je veliko ime u svijetu automobilizma. U tri navrata je osvajao Le Mans, četiri puta Sebring, a okušao se i u F1 te osvojio titulu 1961. godine. Ali i njegovoj tituli kumovao je jedan tragični događaj, smrt mnogobrojnih gledatelja i smrt njegovog momčadskog kolege i izravnog konkurenta. Borba za titulu se odvijala između dva Ferrarija – Hilla i von Tripsa. Odluka je pala na zadnju utrku sezone, na Monzu. Mladi njemački grof Wolfgang von Trips se nalazio u puno boljoj situaciji. Imao je četiri boda prednosti u odnosu na timskog kolegu Hilla. Ali u ranoj fazi utrke, Nijemac je izgubio kontrolu nad svojim bolidom, usmrtivši tako 15 gledatelja i sebe. Utrka je nastavljena da bi se izbjegla panika, a pobjedu odnosi Hill, koji je tako prestigao von Tripsa za jedan bod i osigurao titulu na utrci u kojoj je njegov izravni konkurent smrtno nastradao. To je bila Hillova treća i posljednja pobjeda u karijeri.

	C5813
Phil Hill, Ferrari.

1. Keke Rosberg (1982)

Premda je kod svih gore spomenutih vozača postojala određena doza sreće i slučajnosti, vjerojatno nitko nikada nije na čudniji način osvojio titulu nego Keke Rosberg. Njegov bolid je bio tek četvrti po kvalitetu. Ferrari, McLaren, Renault – svi oni su imali konkurentnije bolide od Rosberga, ali splet čudnih, ružnih i nesretnih okolnosti doveo je do potpuno neočekivanog prvaka. Rosberg čak ni u Williamsu nije imao ulogu prvog vozača, sve dok se Reutemann nije umirovio nakon dvije utrke. Ferrari je bio glavni konkurent za titulu, što potvrđuje i njihova konstruktorska titula iz te godine. Nažalost, tragedije koje su zadesile njihove vozače spriječile su Ferrari da uzme i vozački naslov. Prvo je u kvalifikacijama u Belgiji život izgubio veliki Gilles Villeneuve. To je Pironiju, drugom Ferrarijevom vozaču, otvorilo put do titule.

Išao je Pironi ka tituli sve do utrke u Hockenheimu, gdje je doživio tešku nesreću nakon koje nikada više nije sjeo u F1 bolid. Skupa s njegovom karijerom, otišli su i snovi o tituli. Watson, Prost i Lauda nisu imali sreće sa pouzdanošću njihovih bolida, a to je otvorilo mogućnost za brkatog Finca. Iako je ostvario samo jednu pobjedu te sezone, redovno je završavao u bodovima. Ta konzistencija donijela mu je titulu koju nitko nije očekivao, pa vjerojatno ni on sam. Sezonu je završio je pet bodova ispred Pironija, ali podsjećamo, Pironija koji nije uopće nastupao na zadnjih pet utrka. Nema nikakve sumnje da bi Pironi te godine osvojio titulu da nije bilo tih nesretnih okolnosti. Ali koliko god ta Rosbergova titula došla slučajno i neočekivano, ne treba zanemariti činjenicu da je Finac bio “best of the rest” u poprilično zavidnoj konkurenciji vozača. Međutim, izvjesno je kako titulu ne bi nikada osvojio da nije bilo tih tragičnih događaja.

Martin Lee
Keke Rosberg, Williams, 1982.

Podrži nas

Naš zadnji donator je:   Jester.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Antonio Lončarević
Pulsmedia autor
26 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

30 komentara

  1. Sebastian Vettel 5 Crash Donator Prikaži

    Kako danas nestvarno izgledaju ove nesrece sa gledateljima medju zrtvama i onda jos nastavak utrke..



    7

    0
    • Mika Hakkinen stoka Prikaži

      Danas padne malo jaca kisa i eto prekida…



      4

      0
      • Formula1 f1zd Prikaži

        Bolje i to nego da mrtve skupljamo po stazi.



        5

        1
        • Mclaren AlkY Donator Prikaži

          Ma danas bas pretjeruju. Padne obicna kisa i cijela utrka se vozi pod SC. Nebi tu bilo mrtvih sigurno



          5

          0
        • Mika Hakkinen stoka Prikaži

          Zadnji poginuli je bia bianchi… Predzadnji senna… Izmedu njih 2 je poginulo vise redara al nijedan vozac… I niko po kisi… Kisa ne povecava stopu pogibelji



          4

          0
        • Mercedes Jester Donator Prikaži

          @stoka

          Kako to misliš nitko po kiši? Pa upravo je Bianchi kojeg si spomenuo poginuo zbog kiše i one nesretne dizalice.


          0

          0
        • Formula1 f1zd Prikaži

          A Huberta ne računaš?..
          Slažem se da se nekad malo previše čeka kad padne kiša, ali baš sam nedavno vidio kakvo se sranje moglo dogoditi u Brazilu 2016. kad se Kimi razbio na startno ciljnoj ravnici, a nitko ga nije vidio.



          2

          0
        • Mika Hakkinen stoka Prikaži

          Bianchi je poginua pod sc tj vsc… I poginua je u ajmo rec nekorektnom incidentu… U sudaru f1 i viljuskara… da nije bilo viljuskara, iseta bi iz bolida i opalia nogom u gumu jer bi bia ljut zasto je izletia… Stoga njega nebi pripisa pogibelji radi kise… Pogledaj kroz povijest f1 koliko je smrtno stradalih po suhom i po kisi



          4

          0
        • Mika Hakkinen stoka Prikaži

          F1zd mislia san samo na f1 vozace… i da, hubert je poginua po suhom. Da je bila kisa vjerojatno nebi jer bi kroz eau rouge vozia 180kmh umisto 280kmh i nebi bia tako jak udes



          3

          0
        • Sebastian Vettel 5 Crash Donator Prikaži

          @stoka
          Kakav VSC i SC kod nesrece Bianchija.. Nemoj bit smijesan.. Bar se o tome pricalo i tipkalo duuugo..



          1

          1
        • Mika Hakkinen stoka Prikaži

          @crash.. sorry, greska zute zastave / dvostruke zute… Ugl kazem poginua je radi udesa s viljuskarom tj dizalicom… Da nije bilo dizalice diga bi se i iseta iz bolida to sam tia rec… Smatram da su danasnji bolidi dovoljno sigurni da mogu pustit utrkivanje ouno prije nego to naprave po kisi… A uvik se moze desit nesto tipa amortizer u madarskoj massi il sl. Na to se ne moze utjecat, tj moze, da vozu virtualnu formulu ko sad



          4

          0
        • Sebastian Vettel 5 Crash Donator Prikaži

          Ma jasno.. Zato i jesu NEsrece.. Nikad ne znas sta se moze dogodit..
          A za kisu nas se slaze 99%.. Rade smijuriju od toga..



          3

          1
  2. Ayrton Senna LR7 Prikaži

    Članak: …. ilitiga kad te ‘posere’ ;)



    1

    8
  3. Kamui Kobayashi Multi 21 Prikaži

    Osobno ne bih imao Buttona na listi, ostali manje više zasluženo.
    EDIT- manje više zasluženo na listi :D



    8

    1
  4. “Nijemac je izgubio kontrolu nad svojim bolidom, usmrtivši tako 15 gledatelja i sebe. Utrka je nastavljena da bi se izbjegla panika, a pobjedu odnosi Hill”

    Ne mogu ni zamisliti kako je to izgledalo onda. I djeluje nestvsrno da je nakon toga utrka nastavljena.



    3

    0
  5. Slažem se sa autorom da slučajni prvak ne postoji. Samo mi nije jasno zašto je J. Button na listi. Čovjek je odradio vrhunsku sezonu u timu koji je imao proračun manji od NK Kustošije. A i zanimaju me ti neki fanovi kako je autor naveo, koji tu stavljaju N. Rosberga, čovjeka koji je odnio titulu pored jednog od najboljih u povjesti.



    8

    2
    • Charles Leclerc 16 senna66 Donator Prikaži

      Nico je propišao krv da osvoji naslov od vozača koji je osjetno veći talent. Pobjediti vozača poput Hamiltona zahtijeva 110% posvećenosti. Nico je pazio na mnogo detalja i žrtvovao sve u toj sezoni, što je dovelo do nama šokantne, ali s njegovog stajališta logične mirovine. Nije lud da daje opet toliko žrtve jer zna tko je i što je Hamilton, uostalom Hamilton je nakon 2016. podignuo svoj nivo na novu razinu, ne vjerujem da bi Nico uspio ponoviti isto uz još veće napore. Fanovi koji osporavaju Nicu ne shvaćaju da je ono što je Nico poduzimao da bi ga porazio, samo jedan veliki pokazatelj kolika je Hamilton vozačina. Zapravo to su fanboysi, fanovi Hamiltona itekako priznaju Nicin naslov .



      15

      4
  6. Kimi Raikkonen zoka Prikaži

    Ja bi dodao i Raikonena, da se Ham i Alonso nisu zakacili, Kimi naslov ne bi vidio



    6

    4
HrvatskiEnglish