Piše: Pulsmedia portal

Prije 8 godina, 16 komentara

Procijenjeno vrijeme čitanja: 11 minuta

Le mans  – kratki info

Prije putopisa par osnovnih podataka o samoj utrci i Le Mansu. 24 sata le mansa se održava od 1923. i najstarija je  aktivna utrka izdržljivosti na svijetu. 200 km jugozapadno  od Pariza nalazi se grad Le Mans koji ima  nešto manje od 150 000 stanovnika. Utrka se održava na rubu južnog dijela grada, većinom se koriste javne ceste i  trenutna dužina Le Sarthe staze je  13,6 km. Staza je dosta brza s četiri velike ravnice i par brzih zavoja, tako da p1 voze prosječnom brzinom većom od 240 km/h.  Natjecalo se 56 posada podijeljenih u 4 klase:

lm p1 (tvorničke ekipe sa hibridima  i privatne bez), lm p2 – jefitniji i sporiji prototipovi (samo privatnici), a gte klasa je podijeljena na  gt pro i  gt am kategoriju (am su godinu dana stari gte auti s barem jednim amaterskim vozačem).  Ekipe  dolaze iz različitih natjecanja: wec, elms, uscc, asia lms, a vozači su  sa svih strana svijeta iz raznoraznih kategorija.  Ove godine nažalost  nije bilo  eksperimentalnog garage 56 predstavnika. Utrku je posjetilo rekordnih 263 500 posjetitelja.

Priprema:

Najveću utrku na svijetu planiram posjetit od 2012., ali nikako da skupim kvorum. Tako da sam ovo ljeto planiro poć i vidit wrc u Trieru, te Spa u istom tjednu. Ali taj termin nije odgovaro potencijalnim putnicima, dok (začudo) Le Mans je. U prvom mjesecu je bila akcija Crotia airlinesa i kupili smo Vlaho (uglavnom on putuje sa mnom na utrke) i ja povratne karte za Pariz po 950 kn (petak-ponedjeljak). Drugi dio ekipe (Pavo i Ivo) je odlučio krenuti autom iz Zagreba (preko Monze J ) , pa se nađemo južno od Pariza. Prava petrolhead ekipa se skupila, zajedno imamo preko 20 velikih motorsport događaja, od kojih izdvajam Ivovo prisustvovanje zadnjoj F1 utrci u Adelaideu sad već daleke 1995.

Što se tiče karata za utrku, nismo imali nikakvih dvojbi: uzeli smo general admission karte po 75 € i jednu kamping kartu za tričavih 55 €. Pošto su sve druge kamping karte (lokacije) odavno razgrabljene, ostala nam je samo ta, lokacija Beausejour (najveći kamp, žuta boja) , unutar staze, po sredini – najdalje od bokseva i villagea, po komentarima totalni divljaluk od kampa, s najgorim sigurnosnim i higijenskim standardima.J O hotelima i privatnom smještaju nema govora, jer bi nas to došlo minimalno 200 € po noći po glavi, a i to treba godinu dana unaprijed rezervirat. Informacije o samoj utrci smo prikupljali iz svih mogućih internet izvora: službeni sajt, mejlovi službenom sajtu, fb grupe posvećene le mansu i endurance utrkama, raznorazni sajtovi, youtube clipovi posjetioca, forumi (beermountain) i tako to… + za nabrijavanje sam pogledo 5-6 dokumentaraca.

Mi smo međusobno koliko-toliko komunicirali i planirali preko trello.com – koristan sajt za ovakve prilike. ZG ekipa je putovala Citroenom C4 grand Picasso, tako da smo uspjeli (jedva) potrpat sve stvari u njega – 100 stvari treba za kampiranje. Eh da, konačno sam posudio i DSLR aparat tako da su slike uglavnom solidne. Pošto dolazimo (tek) u petak na ovom linku možete vidjet što sve propuštamo: http://www.24h-lemans.com/en/program/program_2_2_1736/20150607.html . Pravi ‘luđaci’ su u Le Mans počeli pristizat 10ak dana prije same utrke.

Petak:

U petak oko 11 slijećemo u Pariz, oko 1 smo u mjestu Orsay-Ville, tu je meeting point, ZG ekipa kasni pa smo se malo prošetali gradom i objedovali. Konačno i oni stižu pa krećemo do Le Mansa. Zbog navigacijskih problema, gustog prometa i dugog shoppinga ne stižemo na paradu , pit walk, classic brithish welcome, a ni kukastu tekmu Hrvatska – Italija nismo pogledali. Nakon kratke vožnje po prvoj Mulsanne ravnici idemo unutar staze , ulazimo u kamp i smještamo do Ivove Project CARS ekipe. Sastavljamo šatore, večeramo, pijemo, i roštiljamo s PC ekipom. Pavo drži prigodnu zdravicu i tjera sve prisutne da piju pelin. Poslije idemo u đir vidit što se sve događa i zašto taj dan zovu Mad Friday.Po kampu ravnopravno parkirani najnoviji Porschei, Ferrariji, Jaguari, sa starim kantama i pravim oldtimerima.  Treba nam barem 15 minuta samo za izać iz kampa, svuđe ludilo, glasna muzika, lihgt show, dim, privatni partiji, ponegdje i live svirka. Ispred kampa je glavni kružni tok, tu je totalna razluda, masu ljudi, paljenje guma, ljuljanje auta, bengalke, ljudi maškarani u sve i svašta (većinom englezi), sirene , rotacije, razbijeno staklo po putu, bizarna prometala na dva i 4 kotača….Mad Friday!!! Stižemo do lunaparka sa onim ogromnim kotačem. Do njega je i bina đe neki dj miksa popularne hitove, nastavljamo dalje do dijela hospitality domova, slikavamo malo pa idemo leć oko 2 ure, sutra je veliki dan! Dosta hladne budu noći, dosta rosate, ali barem su nas kiša i vjetar poštedili. Noć prije u nevremenu odvaljena grana sa stabla, 10 metra od naših šatora. Utješno :)

Subota:

Buđenje oko 7 i po, wc i tuširanje (iznenađujuće čisto, sa toplom vodom, sapunom, wc papirom – skroz suprotno od najava), obilan doručak s većinom hrvatskim proizvodima (češka škola) , kafa na plinskom kuhalu i pokret ka porsche curves pogledat warm-up. Warm-up malo uranio s obzirom na službeni raspored, ali nema veze….Sunčan dan, masu ljudi, bolidi jurcaju…divota!  Krećemo se pomalo prema startno ciljnoj ravnini, gledamo historic utrku, slikavamo okolo, razdvajamo se, kupujem sebi historic Le Mans majicu i Alpine za druga u DBK, prolazimo tunelom u unutarnji dio staze i dolazimo do fan villagea….trenutno se nijedan f1 village ne može usporedit s ovim…Nekoliko velikih štandova sa izloženim bolidima, masu manjih štandova, nagradne igre, simulatori, hostese …Prvi put u životu na utrci vidim i honda štand! Tu blizu sam se i sliko s HPD ekipom, ponosno razvio zastavu. ;) Za vrijeme utrke konstantno se ljudi voze u i oko staze s autima, motorima, kombijima….Nije mi jasno kako niko ne strada u svoj toj gužvi (pogtovo na Mad Friday).

Krećemo dalje u smjeru kazaljke na satu, dolazimo do jedne od Audijevih ‘kućica’, ali za ovu ne trebaš imat posebnu propusnicu, slobodan ulaz za sve. Audi, svaka čast! Sa Audi terase malo prije Dunlop bridgea gledamo još jednu paradu legendarnih bolida, pa nastavljamo put prema Tetre Rougeu. Konstantno se kroz zvučknike čuje limena glazba (pretpostavljam himne sudionika), a na stazi stalno neko vozi, bili to Astoni, Porschei, Mclareni, Ferrari-Ford oldtimeri (duel iz šezdesetih), obični Audiji… Sunce prži, pa stajemo na jednom štandu nešto pojest i popit, velike gužve, sve skupo, ali ybg. Pola franuza, FRENCH fires;) i nekakva pljeskavica zove se ‘American steak’, 8 € . Čekamo start kojeg je označio Hollande – prvi put nakon 40ak godina francuski predsjednik na utrci. Rulja ga ne voli i stalno mu zvižde i huču. Avioni prelijeću, krug za zagrijavanje i ludilo počinje. Od početka strašna borba Audija i Porschea. Nakon Tetra Rougea su Mulssane iliti Hunaudieres ravnice, tamo nema normalnih mjesta za gledat utrku, pa idemo nazad. Nakon slikavanja Mclaren parkinga blasfemični Vlaho ide u shopping (žena naredila), a ja dalje sam šetam i slikavam. Konstantno komuniciram porukama sa ZG ekipom, ali uvijek smo predaleko jedni od drugih ili prekasno vidimo poruke…

Da se malo maknem sa sunca, odlazim u muzej(8 € karta). Očekivano je odličan, samo je na nekim mjestima slaba rasvjeta. Nakon muzeja na livadici ispred (nakon prvog zavoja) odmaram i pijem vino sa nekim starim francuzom koji ne propušta Le Mans. Iz Nice je, ali mu je f1 Monaco utrka preskupa, pa dolazi ođe i stoji kod rodbine…i priča engleski… Faca! Predvečer stižem do startno-ciljne ravnice. Pohvalno je da ispod tribina na koje se ne može uć bez posebnih karata ima i par redova ‘stajanja’, pa se tu može lijepo gledat utrka, boksevi, dosta videowallova je tu, a i zvuk motora je najglasniji jer sve odzvanja između tribina. Corvette najglasnija, pa Viper, Astoni, Ferrari isto dobar, samo manje dubok zvuk.. Porsche 911 jako tih. LM p2 Nissani i Judd su isto glasni, moj HPD turbo tih. Od P1 motora AER u Rebbellionima najbolji, a tih u Kollesa, zatim Toyota najbolja od tvorničara. Nissan p1 , Porsche i (očekivano) Audi su pretihi. Oko 10 kad pada mrak pa smo se svi opet našli u kampu. Večera s podravka grahom iz konzerve i hrenovke – okusi zavičaja! Zg ekipa ide slikavat noćne, Vlaho ide s njima pa ide na koncert (blizu Tetra rougea) , ja penzionerski sramotno ih odjebavam i idem mrtav umoran leć. Zato je i naziv putopisa p2 edition, nisam sve vidio što sam trebo vidit zbog objetkivnih i subjektivnih razloga. J Vlahu je trebalo dobrih sat vremena brzog hoda da se vrati oko 3 ujutro. Vlakići i busevi ne voze tako kasno. ..ili ih on nije mogo nać.

Nedjelja:

Jutarnja rutina (Gavrilović pašteta i Čokolino- duvaj ga francuska gastronomijo!), pa pakiranje svega i preparkiranje auta kako bi izbjegli gužvu na kraju. Opet dolazimo do lunaparka đe je (između ostalog) i onaj veliki kotač –ferris (premješten ove godine s ford chicanes zbog izgradnje porscheovog centra) i dvije velike karting staze, jedna u potpunosti iznajmljena za Audijeve potrebe. Malo slikavamo sa terase, pa idemo na kotač (7 € po glavi) da vidimo utrku iz ptičje perspektive. Zabavno i nesigurno! Nakon toga odlazimo u village i sjedamo na pivu ispred video zida kod Audijevog spomenika. Gledamo utrku, odlične gt borbe, moji u P2 bez podija. L Tu odmaramo, pa se opet dijelimo. Vlaho i ja idemo stat kod prvog zavoja, jerbo sam dan prije snimio odlično mjesto taman uz ogradu. Ograde su uvijek veliki problem za slikavanje utrka, ali kad si dovoljno blizu aparat fokusira kroz njih, pa se ‘skoro’ i ne vide. Dok stojimo tu na zidiću Vlaho je zakljuco…nemože se navečer partijat i sutra gledat cijelu utrku!

Još jedna piva u muzeju (najjefitinija dosad, samo 5,50 €, ali ne volim Leffe), pa idemo se pripremit za istrčat na stazu. Unutar staze, iza bokseva, kraj podija nas već čekaju Pavo i Ivo. Kiša lagano roska, ali nam začudo nije pokvarila vikend. Čujemo sve što se događa, zadnji krug, slavlje Porschevaca, ali nas još ne puštaju unutra, nervoza raste. Oko 3:07 vrata se otvaraju i sprint do podija. Pavo se na moj savjet penje na pitwall pa slikava sa aparatom i go pro kamerom natakntuom na selfie štap. Jako smo blizu podiju, ispred mene samo Porsche zastave i par francuskih, tako da se moja hrvatska sasvim lijepo vidila. J Nakon P1 privatnog podija idemo ča, da se nekako što prije dočepamo Pariza. Pavo se usput slikava s Nicholas Prostom – ružan ko i stari. Staza je otvorena, troje nas šeta po stazi i slikava/promatra. Ekipa već piturava cestovnu signalizaciju, i spremaju otvorit cestu za promet. Zato vrijeme je Vlaho samo zapičio prema autu, a nema ključ. Kod Porsche curvi ulazimo u kamp i kupimo Vlaha koji je popio još koju pivu i riješio kebab dok nas je čeko. Podnošljiva gužva za izać van staze, policija regulira promet i eto nas na auto cesti. 20 € do Pariza cestarina. Opet se rastajemo u Orsayu, ZG ekipa je neđe nakon pariza stala i odspavala u autu (ovaj put se vraćaju preko Njemačke) , Vlaho i ja oko 9 stižemo u hotel, odmaramo malo pa pješke krećemo do Pigalle kvarta đe je Moulin rouge, striptiz barovi, sex shopovi i tako to…Dalje se penjemo do Montemarte bazilike , pijemo pivu na skalinima s pogledom na grad, kasno večeramo u jednoj boemskoj kafani i idemo spavat.

Ponedjeljak:

Ujutro đir po Parizu, Slavoluk pobjede, Champs elysse sa odličnim auto salonima ;) , Eiffelov toranj, par suvenira i tako to. Klasika. Jedemo u restoranu đe yuppiji marendavaju, dobar tatar biftek sjeban s prejakim dijon senfom, za 27 €. Jbg, jednom sam u Parizu! Stižemo do hotela, pa pravac aerodrom (CDG). Tamo prije leta vodim razgovor ugodni s Cicom i Nikom Kranjčarom te Matom Rimcem, koji je imo poslovni sastanak u Parizu. U Le Mansu je s Concept oneom u paradi bio prije dvije godine i osvojio nagradu za najbolje vozilo. Spomenuo je i (naravno) kako putuje uskoro na Pikes Peak. Legende svo troje! Sletili doma navečer i sutra u nove radne pobjede!

Zaključak: Očekivano fenomenalan i naporan vikend. Value for money fenomenalan u usporedbi s F1 utrkama. Jedino je piva na stazi skupa (6-8 eura), ali se i to riješi kupovinom u supermarketima i nabavkom leda,što smo mi donekle uradili. Pođite ako vam se pruži poluprilika, pokušajte doć što prije, najkasnije u četvrtak, nećete zažaliti!
Slobodno pitajte, komentirajte, kritizirajte, stojim Vam na raspolaganju.

Hrvoje Zečević (Zeko)