F1puls dio troškova podmiruje prikazom reklama. One nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da na ovoj stranici onemogućite AdBlock. Hvala.

900 utrka Ferrarija, IV. dio: Zlatno doba

Damir Abramović

Korisnički panel

Obavijest

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali F1puls je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Hvala.

Najnovije s foruma

Forum portala je otvoren samo za članove. Molimo, registrirajte se.

Damir Abramović: 900 utrka Ferrarija

[dropcap]N[/dropcap]astavljamo sa sezonom 1973.. Nakon dvjestote utrke u Brazilu, Ferrari je još samo u tri navrata osvajao bodove. Model 312B2, na kraju svog životnog puta, više se nije mogao nositi s konkurencijom. Njegovog nasljednika ipak je trebalo pričekati neko vrijeme.

Mauro Forghieri je krajem 1972. počeo rad na modelu 312B3. Rezultat je bio agresivni, za oko ne baš ugodni, bolid nazvan “Spazzaneve”. Nadimak je dobio zbog neobičnog dizajna prednjeg dijela bolida (Spazzaneve – talijanski naziv za ralicu). Forghieri je skratio međuosovinski razmak, premjestio hladnjake na bokove šasije, ali su otvori i dalje bili u nosu bolida. Nastojao je što je više moguće mehaničkih dijelova postaviti unutar kratkog međuosovinskog razmaka radi poboljšanja voznih svojstava bolida. Bolid je testiran u Monzi i na novoj test stazi u Fioranu, no rezultati nisu bili zadovoljavajući. Strpljenja nije bilo, te su daljnji razvoj i testiranja prekinuti, a Forghieri je premješten u Ferrarijev odjel za specijalne projekte.

Ferrari 312B3 Spazzaneve, vozač Arturo Merzario

Ferrari 312B3 Spazzaneve, vozač Arturo Merzario

Forghierijev nasljednik Sandro Colombo preuzeo je neke elemente s modela “Spazzaneve” i inkorporirao ih u svoj konzervativniji B3. U Italiji su u to vrijeme vladali radnički nemiri, pa je Ferrari izradu šasije povjerio britanskoj tvrtki “TC Prototypes” na čijem je čelu bio John Thompson. Prve šasije bile su spremne u proljeće 1973., te je novi B3 debitirao na VN Španjolske. Rezultati su bili toliko razočaravajući da su u Ferrariju odlučili preskočiti dvije utrke (Nizozemska i Njemačka), a Ickx je napustio momčad dvije utrke prije kraja sezone.
I tada se u Scuderiji počela događati svojevrsna revolucija. Pod pritiskom FIAT-a, Ferrari su zadesile velike promjene. Na mjesto ravnatelja momčadi unaprijeđen je Luca di Montezemolo, koji je do tada imao ulogu savjetnika. Forghieri je vraćen na mjesto glavnog dizajnera, dok su promjene zadesile i vozački par – Ickxa i Merzarija zamijenili su povratnik u momčad Clay Regazzoni i talentirani Austrijanac Niki Lauda.

Početak uspona

Enzo je zamijetio Laudin talent u nekoliko utrka 1973. i uzeo ga je u obzir kao potencijalno vozačko pojačanje. U Laudine vozačke i ljudske kvalitete dodatno ga je uvjerio Regazzoni, te je Lauda ubrzo postao Scuderijin član.

Laudina karijera u Ferrariju počela je živopisno. Nakon prvog testiranja Ferrarija 312B3 na Fioranu, Lauda je bolid nazvao – sranjem. Piero Lardi, koji je prevodio Laudine dojmove Enzu, zamolio ga je za nešto blažu retoriku, znajući da bi takve izjave kod Enza izazvale bijes.

Lauda prilikom testiranja 312B3 na Fioranu

Lauda prilikom testiranja 312B3 na Fioranu

Tijekom zime, Forghieri i Lauda su intenzivno radili na unaprjeđenju B3. Rezultat je bio temeljito redizajniran bolid, s boljim rasporedom težine koji je postignut pomicanjem kokpita prema naprijed kako bi spremnik goriva bio što je više moguće u sredini bolida. Aerodinamika je također doživjela promjene, a bolid je dobio i prepoznatljivi visoki i uski “airbox”. Motor, trolitreni flat-12, sada je razvijao 485 KS, oko 20 KS više od Coswortha, tada najraširenijeg motora na gridu. Oznaka novog bolida bila je 312 B3-74.

Već na samom početku nove sezone 1974., zahvaljujući novom i energičnom vodstvu, Ferrari je djelovao preporođeno. Na prvu utrku u Argentini, momčad je otputovala u dobrom raspoloženju. A ostvareni rezultat ih je još dodatno razveselio – drugo mjesto za Laudu i treće za Regazzonija. Novo postolje stiglo je već na sljedećoj utrci u Brazilu, a potvrda velikog potencijala novog bolida bio je Laudin pole position u Južnoj Africi, no razlog za glavobolje zadalo je dvostruko odustajanje zbog mehaničkih kvarova.

Četvrta utrka sezone vozila se na stazi Jarama. Lauda je druge kvalifikacije zaredom bio najbrži, samo tri stotinke ispred Petersona u Lotusu. Utrka je započela po mokroj stazi. Peterson je najbolje startao, te je poveo utrku ispred Laude, Regazzonija i Ickxa u drugom Lotusu. Prva četvorica bila su unutar nekoliko sekundi, a nakon što je oko desetog kruga kiša stala, Lauda se počeo približavati Petersonu. U dvadesetom krugu Peterson prvi odlazi na promjenu guma, no pitstop mu se produžuje zbog pregleda motora. Ipak se vraća na stazu, ali daleko u sredinu poretka, dok su dva Ferrarija unutar sljedeća tri kruga besprijekorno odradila svoje posjete boksu. U 24. krugu Peterson odustaje nakon pregrijavanja motora, a par krugova kasnije odustaje i Ickx. To ostavlja dva Ferrarija neometana na putu prema dvostrukoj pobjedi. Lauda je proslavio svoju prvu pobjedu u karijeri, dok je Ferrari prekinuo dvogodišnji post bez pobjede. Ovo im je ujedno bila i 50. pobjeda u Formuli 1.

Niki Lauda

Niki Lauda

U sljedećim utrkama zaredali su se pole positioni, nekoliko pobjeda i postolja, te su Lauda i Regazzoni sredinom sezone bili na čelu poretka vozača, a Ferrari konstruktora. No konkurencija je bila vrlo blizu. I onda je došla VN V. Britanije na Brands Hatchu od koje kreću problemi za Ferrari i njegove vozače. Dvadesetak krugova prije kraja utrke, Lauda je bio u komfornom vodstvu ispred Tyrrellovog Jody Schecktera. No onda je zadnja desna guma Laudinog Ferrarija počela polako gubiti zrak i tako pogoršavati stabilnost bolida. Scheckter je preuzeo vodstvo, te se pobjedom uključio u borbu za naslov . Lauda je morao u boks na promjenu guma, no na stazu se nije mogao vratiti. Razlog tomu nije bio kvar bolida, već publika koja je zakrčila izlaz iz boksova, pa suci nisu pustili Laudu na stazu. Nakon utrke Lauda je bio klasificiran kao deveti, no žalbom je vraćen na peto mjesto.

U posljednjih pet utrka sezone Lauda je ušao s prvog mjesta ukupnog poretka, no do konca sezone nije osvojio ni bod. Prvo je izletio u Njemačkoj nakon neuspješnog pokušaja pretjecanja Schecktera, pa su uslijedili kvarovi u Austriji i Italiji, izlijetanje iz vodstva u Kanadi prilikom nailaska na ostake drugog bolida na stazi, i još jedan kvar u posljednjoj utrci sezone.
Regazzoni je pobjedom u Njemačkoj preuzeo vrh, i u posljednju je utrku ušao bodovno izjednačen s Fittipaldijem. No Ferrari je iz neutvrđenog razloga bio u očajnom stanju, te je Fittipaldi bez većih problema ugrabio svoj drugi naslov, a momčad McLarena svoj prvi, s osam bodova prednosti ispred Ferrarija.

Clay Regazzoni na VN Njemačke

Clay Regazzoni na VN Njemačke

Na kraju sezone Ferrari je mogao biti i sretan i nesretan. Nesretan jer su obje titule izgubljene s malom bodovnom razlikom, ali sretan jer su bili odlično posložena momčad s ogromnim potencijalom za buduće uspjehe.

Napad na vrh

Premda se 312 B3-74 pokazao kao iznimno konkurentan bolid, u Ferrariju su uvidjeli da će iz njega teško izvući još brzine. Forghieri je započeo rad na novom, koji je slijedio filozofiju “Spazzaneve” modela. Bolid je nazvan 312T, gdje je T značilo “Transversale”. Najvažnija odlika tog modela bio je poprečno postavljeni petstupanjski mjenjač. To je značilo da je postavljen ispred zadnje osovine, što je trebalo pomoći neutralnijem ponašanju bolida na stazi. Povećana je i snaga motora koja se sada kretala oko 500 KS.

Kad je Forghieri iznio Laudi ideju o poprečno postavljenom mjenjaču, on ju je dočekao skeptično. Naime, Lauda se već susreo sa sličnim konceptom na početku svoje karijere kad je nastupao za March. Kreacija Robina Herda – March 721X – bila je izrazito loša i Lauda je vjerovao da će takav biti i novi Ferrari. No Forghieri ga je ipak uvjerio da je to ispravan put.

Testiranje 312T na Fioranu

Testiranje 312T na Fioranu

312T intenzivno je testiran na Fioranu, no ipak nije bio spreman za početak nove sezone. U prve dvije utrke korišten je prošlosezonski B3-74 te su rezultati u tim utrkama bili nešto slabiji. Prva utrka za novi 312T bila je na trkalištu Kyalami, no Scuderija se s te utrke vratila razočarana performansama novog bolida, te je bila žestoko iskritizirana od strane talijanskog tiska. Nakon povratka u Maranello, momčad je pregledala Laudin motor prilikom kojeg su otkrili oštećenja koja su smanjila snagu motora za oko 80 KS, dok su na Regazzonijevom bolidu otkrivene pogreške sa setupom. Potom je Lauda predložio usporedni test između 312T i B3-74 da se vidi koji je bolid bolji. Prvo je postavio vrijeme u B3-74, da bi potom s 312T srušio rekord staze. To je momčadi vratilo optimizam i samopouzdanje.

Montezemolo, Regazzoni, Lauda i Cuoghi

Montezemolo, Regazzoni, Lauda i Cuoghi

Prva europska utrka prvenstva 1975., vožena na stazi Montjuic Park, obilježena je kontroverzama i tragedijom. Zaštitne ograde na trkalištu bile su loše pričvršćene, te su vozači zaprijetili bojkotom utrke. Organizatori su momčadima zaprijetili tužbama, pa su momčadi “uvjerile” vozače da ipak nastupe. Ferrariji su napokon pokazali potencijal nakon što su “zaključali” prvi startni red ispred Hunta, Andrettija i Brambille. Na sprintu prema prvom zavoju Brambilla je pokušao preteći Andrettija, no pri tome su se dva bolida sudarila. To je pokrenulo domino efekt u kojem se Andrettijev bolid odbio u Laudin, a Laudin u Regazzonijev. Lauda je odustao na mjestu, dok se Regazzoni dokopao boksa gdje je bolid popravljen, no vratio se na posljednje mjesto s četiri kruga zaostatka. Tragedija koja je obilježila utrku dogodila se u 26. krugu. Vodećem Stommelenu puklo je stražnje krilo, što je bolid katapultiralo preko ograde i pet osoba je poginulo. Stommelen je preživio, ali je zadobio ozbiljne ozljede.

Lauda preuzima inicijativu

Sezona je nastavljena u Monaku od kojeg je krenula Laudina serija uspjeha. Pobjedu u Kneževini odnio je majstorskom vožnjom. Startao je s pole positiona, i unatoč promjenjivim uvjetima na stazi (utrka je počela po mokroj stazi koja se nakon dvadesetak krugova osušila), s lakoćom je dominirao sve do 62. kruga. 312T je tada počeo gubiti pritisak ulja, i Laudin tempo je počeo padati. Vodstvo od dvadesetak sekundi ispred Fittipaldija ubrzo se počelo topiti. No Lauda je znao da svi krugovi neće biti odvoženi zbog limita trajanja utrke od dva sata, pa se prilagodio novonastaloj situaciji, i bez panike odnio pobjedu s nešto manje od tri sekunde ispred Fittipaldija.

Niki Lauda na VN Francuske

Niki Lauda na VN Francuske

S još dvije pobjede u sljedeća dva nastupa (Belgija i Švedska), Lauda od Fittipaldija preuzima vrh poretka prvenstva za vozače, a Scuderija se izjednačava s Brabhamom. I sada stižemo do jedne posebne utrke u kojoj smo vidjeli naznaku budućnosti, tj. prvi dvoboj Laude i Hunta. Ferrari je zauzeo prvo i drugo mjesto, dok je Hunt sa Scheckterom dijelio drugi startni red. Prije utrke pala je velika količina kiše, pa je start odgođen. Kad je ona napokon stala, utrka je krenula. Lauda je poveo s polea i polako se počeo odvajati od Schecktera, Regazzonija i Hunta. Takav poredak traje do osmog kruga kada Hunt, kao prvi od vodećih, ulazi u boks po slickove. Lauda je pričekao još pet krugova na tu promjenu, i na stazu se vraća s petnaest sekundi zaostatka za Huntom. Potom Jarier koristi Watsonovo i Briseovo ometanje Laude i preuzima drugo mjesto. Lauda neuspješno pokušava pronaći prolaz pokraj Jariera, no uspijeva u 42. krugu i počinje lov za Huntom. Prednost od desetak sekundi ubrzo je nestala. Hunt ipak nije popustio pod Laudinim pritiskom i odnio je svoju prvu pobjedu u karijeri. Lauda je također bio zadovoljan, jer je drugim mjestom dodatno povećao prednost u ukupnom poretku.

Na novi dvoboj trebalo je pričekati samo do sljedeće utrke na VN Francuske. Sada je Hunt bio taj koji je lovio Laudu. U uzbudljivoj završnici Lauda nije dopustio nikakvo iznenađenje, i besprijekornom izvedbom, vodeći od samog starta, slavio je sa sekundom i pol prednosti ispred Hunta i Jochena Massa.

Nedaće odgađaju naslove

Nakon niza dobrih utrka, uslijedio je niz loših. Počelo je na Silverstoneu, gdje se utrka održala po promjenjivim vremenskim uvjetima. Ferrarijevi vozači su se dobro držali u prvoj polovici utrke, prilikom koje je Regazzoni držao vodstvo, a Lauda četvrto mjesto. No tada se nebo otvorilo i iznenađeni Regazzoni izlijeće u zavoju Club, oštećuje bolid, i nakon dugotrajnog popravka vraća se na stazu s dva kruga zaostatka. Lauda je uspio otići u boks po kišne gume, no zbog nedovoljno pričvršćene gume mora ponovno u boks i gubi dosta vremena. Pobjedu je odnio Fittipaldi, dok je Lauda ostao bez bodova. Unatoč tomu, zadržao je komforno vodstvo u ukupnom poretku.

Novo razočaranje za Ferrari stiglo je u Njemačkoj. Lauda je osvojio pole position odvezavši rekordan krug Nordschleifea, jedini u F1 ispod sedam minuta. No u utrci, unutar samo jednog kruga, nestala je sigurna dvostruka pobjeda. Prvo Regazzoni odustaje zbog kvara motora, a nešto kasnije u krugu Lauda usporava zbog probušene gume. Uspio je doći do boksa i utrku završava na trećem mjestu.

Na domaćoj utrci na Osterreichringu, Lauda je pogriješio s odabirom setupa. Očekujući da će se staza brzo osušiti nakon kiše koja je odgodila start utrke, Lauda koristi setup za suhu stazu. Ipak, pružio je veliki otpor konkurentima, držeći prvu poziciju do polovine utrke, no onda je uslijedio pad sve do šestog mjesta. Zbog lošeg vremena utrka je prekinuta ranije. Lauda ponovno nije izgubio ništa od svoje prednosti u ukupnom poretku prvenstva, jer su Reutemann i Fittipaldi završili izvan bodova. Sa 17.5 bodova prednosti, dvije utrke prije kraja prvenstva, Lauda je bio na mali korak od titule.

Napokon na vrhu

Sljedeća na rasporedu bila je Monza, Ferrarijeva domaća utrka pred fanatičnim Tifosima. Od 1970. Ferrari nije slavio u Monzi, a sada je bila najbolja prilika. Da će biti slavlja nagovijestile su kvalifikacije u kojima je Lauda uvjerljivo osvojio pole position, a Regazzoni je dohvatio drugo mjesto. Regazzoni je najbolje startao, te je preuzeo vodstvo ispred Laude, Massa i Schecktera. Ferrarijev se dvojac odmah počeo odvajati od ostatka, a tome je pripomogao i Scheckter izlijetanjem u prvoj šikani što je usporilo ostale vozače.

Dva Ferrarija u vodstvu na VN Italije

Dva Ferrarija u vodstvu na VN Italije

Regazzoni i Lauda su prvu polovinu utrke bili unutar par sekundi sve dok na Laudinom bolidu nije došlo do problema sa stražnjim ovjesom. To je Regazzoniju omogućilo miran ostatak utrke, a Fittidaldiju mogućnost da preuzme drugo mjesto što je uspio sedam krugova prije kraja utrke. No Tifosima i Laudi to nije previše smetalo jer su se nakon 11 dugih godina u Maranello vratili vozački i konstruktorski naslov. Pod vodstvom Luce di Montezemola, Ferrari se u nepune dvije godine preporodio i transformirao iz prosječene, pomalo kaotične momčadi, u odlično organiziran kolektiv. Spomenimo i to da je Lauda sezonu završio pobjedom u posljednjoj utrci sezone na Watkins Glenu.

Epska sezona

I evo nas u 1976., jednoj od najslavnijih, najkontroverznijih i najemocionalnijih sezona Formule 1. Prije njenog početka, vrh Ferrarija je zadesila promjena. Montezemolo je promaknut na mjesto šefa svih sportskih aktivnosti FIAT-a, dok je mjesto ravnatelja Ferrarija preuzeo Daniele Audetto. Ferrari je sezonu započeo s prošlosezonskim modelom 312T, dok je 312T2 još uvijek bio u testnoj fazi. No to naizgled nije predstavljalo nikakav problem vozačima koji su u prve tri utrke s 312T ostvarili sve tri pobjede (dvije za Laudu, jedna za Regazzonija). Naizgled, jer do tih pobjeda nisu došli lako. Pojavila se konkurencija u vidu McLarena i njihovog novog, iznimno brzog, vozača Jamesa Hunta. Hunt je odmah u prvoj utrci dao do znanja da će biti ozbiljan konkurent osvojivši pole position, dok je u završnim krugovima utrke na Kyalamiju (gdje je ponovno bio na pole positionu) zamalo došao do pobjede nakon Laudinih problema s gumom koja je postepeno gubila pritisak.

Lauda i Hunt u sprintu prema prvom zavoju VN Brazila

Lauda i Hunt u sprintu prema prvom zavoju VN Brazila

Ferrari je novi 312T2, prilagođen novim aero pravilima koja su zabranila visoke airboxove, pripremio na vrijeme za VN Španjolske, četvrtu utrku sezone. U međuvremenu je Lauda imao ozbiljnu nesreću. Prilikom rada na svom imanju blizu Salzburga prevrnuo je traktor. Srećom, iz nesreće je izašao samo s tri polomljena rebra, te se uspio dovoljno oporaviti za nastup u Španjolskoj. Hunt je ponovno bio na pole positionu, no Lauda je bio taj koji je bolje startao i poveo utrku. Hunt je stalno bio na mjenjaču Ferrarija i nije dopuštao Laudi ni trenutak odmora. Lauda je svoje vodstvo dobro čuvao sve do 32. kruga kad Hunt napokon preuzima vodstvo. Tada je Lauda počeo osjećati velike bolove zbog kojih je jedva završio utrku, te je nakon njenog kraja hitno prebačen u bolnicu jer su mu rebra umalo probila plućno krilo. Ni tu nije bio kraj zbivanjima na VN Španjolske. Nekoliko sati nakon kraja utrke stigla je obavijest da je Hunt diskvalificiran zbog neregularnosti bolida, što je Laudu promoviralo u pobjednika utrke. Naime, prilikom mjerenja je otkriveno da je McLaren 18mm širi od dopuštenog, za što su bile krive nove (šire) Goodyearove gume. McLaren se žalio na tu odluku, i nekoliko mjeseci kasnije Huntu je vraćena pobjeda.

U naredne dvije utrke Lauda je uvjerljivo slavio. Osvojio je oba pole positiona, vodio je sve krugove, i s novih 18 bodova njegova je prednost pred Huntom iznosila velika 33 boda. Hunt uzvraća udarac pobjedom na VN Francuske, ali tek nakon što je Lauda odustao s vodeće pozicije u ranoj fazi utrke.

James Hunt i Niki Lauda, VN Monaka

James Hunt i Niki Lauda, VN Monaka

Nova kontroverza uslijedila je na britanskom GP-u. Sudar dva Ferrarija i Hunta u prvom krugu izazvao je crvenu zastavu. Hunt se prečicom dokopao boksa, na što je Ferrarijevo vodstvo uložilo prigovor i zatražilo da se Huntu zabrani natjecanje u utrci. Publika je doslovno podivljala na takav scenarij i suci su odlučili pustiti Hunta da nastupi. Hunt je naposljetku odnio pobjedu nakon Laudinog problema s mjenjačem. Nakon utrke, Ferrari je ponovno protestirao, i Hunt je ponovno diskvalificiran. Cijela se trakavica otegnula do rujna kad je Huntu potvrđena diskvalifikacija, a pobjeda dodijeljena Laudi.

Lauda pobjeđuje smrt

I sada dolazimo do sudbonosne utrke na “Zelenom paklu”. 1. kolovoz 1976., staza mokra od prijepodnevnog pljuska. Start je odgođen za pola sata. Kiša polako posustaje, a vozači još uvijek odlučuju na kojim gumama započeti utrku, gumama za kišu ili intermedijima. Svi vozači se odlučuju za kišne gume, izuzev Massa koji kreće na slickovima. Prvi startni red čine Hunt i Lauda koje je u kvalifikacijama razdvajalo samo 0.9 sekundi, zanemariva razlika s obzirom na duljinu kruga. Regazzoni s petog startnog mjesta uzima vodstvo ispred Hunta, dok Lauda pada sve do sedmog mjesta. Kako krug odmiče, tako vozači nailaze na promjenjive uvjete na stazi. Izuzev Regazzonijevog spina, prvi krug prolazi bez incidenata. Većina vozača odlazi u boks na kraju prvog kruga po slick gume, uključujući Hunta i Laudu, dok Peterson i Mass preuzimaju vodstvo.

Lauda se na stazu vraća na 16. mjestu i kreće furiozno u nadoknađivanje izgubljenog vremena. Prilikom prolaska kratkog, brzog lijevog zavoja koji vodi prema zavoju Bergwerk, iz neutvrđenog razloga, Lauda izlijeće sa staze, udara u zaštitnu ogradu, i obavijen plamenom odbija se na stazu. Edwards, koji je bio iza Laude, uspijeva izbjeći gorući Ferrari, no u njega udaraju Ertl i Lunger. Sva trojica vozača staju i kreću u pomoć Laudi, no jaka vatra sprječava pristup. Lauda, koji je u nesreći izgubio kacigu, je pri svijesti, no i dalje je zarobljen jer se pojas ne da otkopčati. Dok suci pokušavaju ugasiti vatru, na mjesto nesreće dolazi Arturo Merzario. Merzario zaustavlja bolid i odmah ulijeće u buktinju i uspijeva otkopčati pojas, te zajedno s Edwardsom izvlači Laudu. Lauda je u tom vatrenom paklu proveo pedesetak sekundi. Helikopterom je odmah prebačen u bolnicu u Adenau. Pretrpio je strašne opekotine po licu i tijelu, dok mu je otrovni dim teško oštetio pluća i krvotok. Tri je dana Laudin život visio o koncu, izgledi za preživljavanje bili su minimalni, te je dobio i posljednju pomast. No Lauda se nije mislio lako predati. Uslijedio čudesan oporavak i za samo šest tjedana povratak na staze.

Niki Lauda na VN Italije, samo 43 dana nakon skoro fatalne nesreće na Nordschleifeu

Niki Lauda na VN Italije, samo 43 dana nakon skoro fatalne nesreće na Nordschleifeu

U međuvremenu, utrka na Nordschleifeu je održana, i Hunt je odnio pobjedu. Na sljedećoj utrci u Austriji, Ferrari nije nastupio, dok je pobjedom u Nizozemskoj Hunt dodatno smanjio zaostatak u ukupnom poretku. Nakon Laudine nesreće Ferrari se ekspresno bacio u potragu za novim vozačem, ne vjerujući da će se Lauda uopće oporaviti. To je Laudu strašno razočaralo, i tu je počelo narušavanje njihovog odnosa. Nakon što nisu uspjeli angažirati Emersona Fittipaldija, Ferrari je potpisao ugovor s Carlosom Reutemannom, no ne samo za preostale utrke u 1976., već i za iduću sezonu, učinivši ga prvim vozačem. To je dodatno naljutilo Laudu koji nije bio u dobrim odnosima s Argentincem.

Kad je vodstvu Ferrarija napokon postalo jasno da se Lauda vraća, bili su prisiljeni nastupiti s tri bolida na VN Italije. S ranama zamotanim u zavoje, trpeći velike bolove, Lauda je utrku završio na odličnom četvrtom mjestu. Hunt je ponovno bio diskvalificiran, sada iz kvalifikacija, zbog navodno ilegalnog goriva. Ljut na odluku talijanskih sudaca, nastojeći se što prije probiti do bodova, Hunt je u 11. krugu izletio i bio primoran odustati.

James Hunt i Niki Lauda, glavni protagonisti sezone

James Hunt i Niki Lauda, glavni protagonisti sezone

Dramatična završnica

Polako se bližimo kraju sezone. S dvije pobjede u Mosportu i Watkins Glenu, Hunt se primakao na samo tri boda od Laude, što je garantiralo neizvjesnu završnicu na VN Japana koja se vozila na stazi Fuji. Prostora za kalkulacije nije bilo previše. Praktički su oba vozača morala ići na pobjedu. U kvalifikacijama je Hunt nadmašio Laudu za nepune tri desetinke, no Andretti je bio bolji od obojice i osvojio je pole position. Vrijeme prije utrke bilo je očajno. Kiša je od staze napravila rijeku, a magla je otežavala ionako lošu vidljivost. Start je odgođen, a kako se uvjeti nisu značajnije poboljšavali, u pitanje je dovedeno održavanje utrke. Pošto je utrka imala osiguran TV prijenos, ipak se odlučilo startati. Utrka je krenula, no uvjeti su i dalje bili iznimno loši. Hunt je poveo ispred Watsona, dok se Lauda nalazio daleko u sredini poretka. I ta je uslijedio antiklimaks utrke. Lauda je na kraju drugog kruga parkirao svoj bolid u boksu i povukao se iz utrke. Nije htio sudjelovati u Ferrarijevom medijskom spinu o mehaničkim problemima, već je novinarima jasno poručio zašto je odustao. Razlog nije bio strah od posljedica nesreće na Nordschleifeu, već zdrav razum da su ono bili nemogući uvjeti za regularno održavanje utrke. Hrabar i velik čin, velikog čovjeka i vozača. Vratimo se raspletu utrke. Hunt je sve do 62. kruga držao vodstvo utrke i naslov prvaka. No onda se sve zakompliciralo. Mučio na istrošenim gumama, te je padao u poretku. Stanje na tablici se mijenjalo iz kruga u krug, no juriš na novim gumama u posljednjim krugovima osigurava mu naslov prvaka. Lauda je za rasplet saznao na aerodromu. Nije bio tužan, naprotiv, bio je sretan zbog uspjeha svog prijatelja.

Scuderia je osvojila konstruktorski naslov ispred velikog rivala McLarena, no Enzo je bio iznimno nezadovoljan raspletom u Japanu. Smatrao je da je Lauda povlačenjem iz utrke osramotio Ferrari, te da bi bilo bolje da se uopće nije vratio na stazu nakon svoje nesreće, te na taj način časno izgubio titulu. Nakon sezone održan je sastanak u Maranellu prilikom kojeg je Enzo ponudio Laudi novi ugovor za sljedeću sezonu – ali za mjesto ravnatelja momčadi. Nakon dugog otezanja, Lauda i Ferrari se napokon odlučuju na nastavak suradnje. No od sada Lauda više nije prvi vozač, već je to mjesto bilo rezervirano za Reutemanna. U cijelom neredu koji je nastao izvisio je Clay Regazzoni, koji je prešao u momčad Ensign. To nije bila jedina promjena u Scuderiji, jer je drugu godinu zaredom promijenjen ravnatelj momčadi. Audetta je zamijenio Roberto Nosetto. Srećom, silna previranja nisu naškodila tehničkom odjelu, pa je Ferrari u 1977. krenuo s unaprijeđenim 312T2.

Carlos Reutemann na VN Brazila

Carlos Reutemann na VN Brazila

Lauda ponovno prvak, usprkos svemu…

Laudina posljednja pobjeda za Ferrari, VN Nizozemske

Laudina posljednja pobjeda za Ferrari, VN Nizozemske

Reutemann je odlično otvorio novu sezonu i u prve dvije utrke upisao je pobjedu i treće mjesto, dok je Lauda bio u drugom planu. No Laudina čelična volja i predanost, ista ona koja mu je pomogla da se oporavi od užasne nesreće, pomogla mu je da preokrene stvari i pokaže svoju vozačku snagu. U pauzi između Brazila i Južne Afrike, Lauda je pomno pratio napredak nove verzije 312T2, te je na trkalištu Kyalami odradio test. Rezultat je bila pobjeda na VN Južne Afrike koja je u potpunosti preokrenula odnos vozačkih snaga u Ferrariju. Dovoljno je reći da ga u nastavku sezone Reutemann nijednom nije porazio u utrkama. Potom su uslijedila tri druga mjesta koja su Laudi omogućila da ostane u priključku za Schekterom, vodećim vozačem prvenstva. Scheckter je nastupao za momčad Wolf i bio je u odličnoj formi. I momčad Lotusa, s revolucionarnim modelom 78 s ground efektom, zajedno sa svojim vozačem Andrettijem, prometnula se u ozbiljnog izazivača za naslov. Aktualni prvak Hunt i McLaren prolazili su kroz teško razdoblje tranzicije s modela M23 na model M26. Premda je Hunt i dalje bio iznimno konkurentan (tri pobjede i šest pole positiona u sezoni), do pravog pokušaja obrane naslova nije mogao doći.

Na otprilike polovici sezone, Lauda je imao samo bod prednosti ispred Andrettija i Schecktera što je garantiralo uzbudljiv nastavak. No ne ako pitate Laudu. Uslijedio je silovit finiš sezone, gdje je u narednih šest utrka, s dvije nove pobjede i tri druga mjesta, zacementirao svoj drugi naslov prvaka, a ujedno i Ferrarijev treći uzastopni konstruktorski. Sav taj uspjeh nije bio dovoljan da se poprave narušeni odnosi s Enzom. Na VN Italije Lauda je najavio da na kraju sezone odlazi u momčad Brabham. Štoviše, Lauda nije ni dočekao kraj sezone s Ferrarijem, već je propustio zadnje dvije utrke. Uzrok tomu bila je Enzova odluka da otpusti Laudinog glavnog mehaničara Ermanna Cuoghija. U nepune dvije godine raspao se Ferrarijev “dream team” koji ih je vratio iz prosječnosti i podigao na sam vrh Formule 1.

Kao Laudinu zamjenu, Ferrari je angažirao mladog i talentiranog Kanađanina Gillesa Villeneuvea. Villeneuve je u Formuli 1 debitirao za McLaren na VN V. Britanije, tek nekoliko utrka ranije u sezoni. Na Enzov poziv Villeneuve je došao u Maranello kako bi odradio probni test. Iako test nije prošao najbolje, Gilles je potpisao za Ferrari.

Gilles Villeneuve tijekom testa na Fioranu

Gilles Villeneuve tijekom testa na Fioranu

Propuštena prilika?

Prije sezone 1978. Ferrari je prošao kroz dosta promjena. Scuderia je treću godinu zaredom počela s novim ravnateljem momčadi, za koga je imenovan Marco Piccinini. Forghieri je radio na novom bolidu – oznaka 312T3 – koji se pojavio na trećoj utrci sezone na Kyalamiju. Bolid je temeljito prerađen u odnosu na prethodnika, s novom šasijom i ovjesom, sve u svrhu što boljeg rada s novim gumama. A te nove gume bile su Michelinove radijalne gume, koje su zamijenile dotadašnjeg dobavljača Goodyear. Vozački par ostao je isti kao i u posljednje dvije utrke prethodne sezone – Carlos Reutemann i Gilles Villeneuve.

Nakon lošijeg otvaranja sezone u Argentini, Reutemann je na VN Brazila razbio konkurenciju, i osigurao modelu 312T2 oproštajnu pobjedu u njegovom posljednjem nastupu, a Michelinu prvu pobjedu u Formuli 1. Nova pobjeda stigla je na ulicama Long Beacha, te se Reutemann probio na čelo ukupnog poretka. Ferrari je na stazi izgledao iznimno konkurentno, no oba su vozača bila nekonzistentna u svojim nastupima. Previše sudara i nesreća, kombinirani s jakom konkurencijom, uništili su sve snove o naslovima. Reutemann je uspio još dva puta slaviti do kraja sezone, a Villeneuve je na domaćem GP-u došao do svoje prve pobjede. To je bilo dovoljno za drugo mjesto u ukupnom poretku iza nedodirljivog Lotusa.

Villeneuve na putu do prve pobjede, VN Kanade

Villeneuve na putu do prve pobjede, VN Kanade

Enzo, naravno, nije bio zadovoljan izvedbom svojih vozača, i odlučio se na angažiranje Jodya Schecktera, dokazanog pobjednika utrka, koji je već nekoliko puta, u lošijim bolidima, bio u borbi za naslov. To je momčad ostavilo u neugodnoj situaciji, s tri vozača pod ugovorom, a dva dostupna mjesta. Važući između Reutemanna i Villeneuvea, izbor je pao na iskusnijeg Argentinca. Obojica su pozvani na sastanak u Fiorano, gdje se Reutemann trebao sastati s Enzom, a Villeneuve s Piccinijem i Pierom Lardijem. No Reutemann je već sve dogovorio s Lotusom za sljedeću sezonu i na sastanku je obznanio da na kraju sezone odlazi. To je Enza u potpunosti iznenadilo, te je u posljednji trenutak zaustavio Piccinija i Lardija da Villeneuveu uruče otkaz.

Ponovno prvaci

Za Schecktera i Villeneuvea, Forghieri je pripremio novi bolid koji je usvojio koncept ground efekta. 312T4 nije bio bolid koji se posebno isticao u nekom području, ali je bio iznimno efikasan. I dalje korišten flat 12 motor, unatoč činjenici da zbog svoje širine nije dopuštao potpuno iskorištavanje ground efekta. Ipak, kao cjelina, sa snažnim motorom, dobrom aerodinamikom, odličnim Michelin gumama, i izvrsnom pouzdanošću, 312T4 je omogućio svojim vozačima borbu za naslov.

Jody Scheckter

Jody Scheckter

Sezona nije počela najbolje. Još uvijek čekajući novi bolid, korišten je 312T3. U dvije utrke Ferrarijevi su vozači uspjeli skupiti samo tri boda, dok su Ligier i Jacques Laffite s dvije pobjede otvorili sezonu. No sve se promijenilo već od sljedeće utrke u Južnoj Africi gdje su s novim bolidom došli do dvostruke pobjede, s Villeneuveom ispred Schecktera. U istom redoslijedu završili su i sljedeću utrku u Long Beachu. Scheckter uzvraća udarac s dvije pobjede u belgijskom Zolderu i Monaku, u kojima Villeneuve ne osvaja ni bod.

Svakako najljepši trenutak sezone dogodio se na VN Francuske, na stazi Dijon. Vozačka predstava koju su pružili Villeneuve i Arnoux jedan je od najblistavijih trenutaka u bogatoj povijesti Formule 1. Riječi su suvišne, ovo treba pogledati.

Sredinom sezone Ferrari je posustao, a u naletu je bio Alan Jones za upravljačem Williamsa FW07. S tri pobjede u nizu postao je najveća prijetnja Ferrarijevim vozačima. Jones je pobjedom na VN Nizozemske “pokvario” Ferrarijevu 300. utrku u Formuli 1, i primakao se na deset bodova od Schecktera. Ipak, dramatično finale sezone je izostalo. Već na sljedećoj utrci u Monzi, Scheckter je slavio ispred Villeneuvea, dok je Jones imao problematičnu utrku zbog ispražnjenog akumulatora, i ostao je bez bodova. Kad je utrka završila, Tifosi su preplavili stazu u slavlju pobjede, te Scheckterove i Ferrarijeve titule. Pobjedom na Watkins Glenu, Villeneuve je zaključio uspješnu Ferrarijevu sezonu.

Podrži nas

Naš zadnji Donator je: Zvj3r.

Najveći donatori: Jester, CrashOverride, wapi

Zajedno smo od veljače 2015. godine. Donirajte i vi iznos po volji na PayPal.

Damir Abramović
Pulsmedia autor
23 članaka Više o autoru

Primijetili smo da koristite AdBlock. Razumijemo, ali Pulsmedia portal je toliko posjećen da su mjesečni troškovi servera jako visoki.

Dio tih troškova podmirujemo samim prikazom reklama, a one nisu napadne i ne morate klikati ako vas ne zanimaju. Stoga molimo, razmislite da ga na ovoj stranici onemogućite. Ako želite u potpunosti ukloniti reklame, možete postati donator portala. Hvala.

Komentiraj

6 komentara

  1. Ovakve projekte – tekstove treba spremati. Činiš veliku stvar za mlađe generacije i povijest :D


    0

    0
  2. Bmw Marko Rakić novinar Donator Prikaži

    Izvrstan tekst, mnogo dobrog materijala na jednom mjestu :)

    Ima stvarno puno sadržaja, i nadam se da ljudi neće propustiti pročitati cijeli tekst, bila bi šteta.


    0

    0
  3. Emerson Fittipaldi diesel Prikaži

    Wow, ovako dug i dobar tekst nisam pročitao već dugo vremena. Kakva sjajna vremena, šteta što ih se ne sjećam, možda samo u obrisima. Zvuk tih mašina mi je nenadmašan.


    0

    0
  4. Jim Clark Damir Abramović novinar Prikaži

    Društvo, hvala na lijepim riječima! :thumbs:


    0

    0
  5. Pastor Maldonado vlado Donator Prikaži

    Skidam kapu za ogroman trud. Jako zanimljivo za citati.


    0

    0