Tyrrell 012 bio je bolid s kojim se britanska momčad natjecala kroz tri sezone Formule 1. 012 je debitirao u drugoj polovici 1983., a svoju je avanturu završio krajem prve polovice 1985. Najpoznatiji je po sezoni 1984. u kojoj je momčad Tyrrell Racing Organisation nastupala s Martinom Brundleom, Stefanom Bellofom, Stefanom Johanssonom i Mikeom Thackwellom. Bolid je koristio Ford Cosworthov DFY 3.0 V8 motor te upravo od njega kreće priča o triku kojim je Tyrrell zaobišao pravila i na kraju zaradio diskvalifikaciju iz prvenstva.

‘Vodeno hlađenje kočnica’

U to je vrijeme (nešto ranije, 1982.) minimalnu masu koju je propisivala FISA (540 kg) bilo je lakše ostvariti s bolidima koji ne koriste žednije turbomotore, budući da su oni morali nositi puno više goriva pa su ekipe imale manje prostora za igru oko postavljanja balasta. Momčadi koje su koristile atmosferce su tako izrađivale lagane bolide, te su onda dodavali balast na optimalna područja kako bi postigli što povoljniji raspored masa, te kako bi zadovoljili krovnu organizaciju, odnosno njena pravila. Međutim, početkom 80-ih je bilo momčadi koje su zapravo zaobilazile pravilo o minimalnoj masi jer su za balast koristili vodu, i to u svrhu hlađenja kočnica, iako su je kasnije rano u utrci rasipali i tako nastupali s lakšim bolidima. Pravila su dozvoljavala da momčadi dopune sve radne fluide u svojim bolidima (vodu, ulja…), pa su ekipe tako dodavale još vode u spremnike za hlađenje kočnica i bolidi su još jednom bili legalni uoči vaganja.

Konkretno, 1982. su po tome najpoznatiji bili Brabham i Williams, a Piquet je na drugoj utrci te sezone u ‘ilegalnom’ Brabhamu osvojio prvo, a Williamsov Keke Rosberg treće mjesto prije diskvalifikacije. Koristili su vodeno hlađenje kočnica pa su bolidi u utrku startali s velikim spremnicima vode, a kada bi utrka startala, voda je polagano otpuštana oko područja kočionih kliješta i diskova te je bolid postajao sve lakši – odnosno sve brži. Prije nego bi utrka završila, postojao je način da zadovolje pravilnik koji je isticao da se bolid mora vagati sa svim svojim uobičajenim radnim tekućinama. Pojednostavljeno, mehaničar bi uzeo crijevo i nalio vode u prazni spremnik vode te su bolidi ponovno bili legalni, budući da je svrha bila hlađenje kočnica, a nitko u tom trenutku nije mogao dokazati da je bolid koji kruži stazom prelagan. FISA je tome ubrzo stala na kraj, ali Tyrell je 1984. otišao korak dalje.

‘Sipaj’ vodu, kemikalije, olovo…

1984. je Tyrrell bio jedina momčad koja je koristila atmosferski motor kroz cijelu sezonu (na jednoj utrci je to učinio Spirit Ford, i na još par utrka s jednim bolidom ekipa Arrows). To je značilo da će britanska momčad imati zaostatak od 200 konjskih snaga u odnosu na najsnažnije turbomotore u režiji Ferrarija, Renaulta, BMW-a i ostalih, ali i prednost što će im bolid zbog manje goriva biti lakši od konkurencije (čak 40 kg) pa će na taj način steći prednost što će u utrkama imati manju masu zahvaljujući uporabi (ili rasipanju) vode kao sredstva za, u ovom slučaju, napajanje motora.

U Tyrrellovom slučaju je motor bio opremljen sustavom ubrizgavanja vode, nešto poput sportskih izvedbi cestovnih automobila današnjice (voda smanjuje temperaturu u cilindrima što automatski povećava snagu, nakon toga prelazi u plinovito stanje pa tako povećava i obujam, a time i tlak u cilindru, što daje još više snage i manju potrošnju). Ta tehnologija je učinkovitija u turbomotorima, ali i u Tyrrellovom slučaju je bila dobar izgovor za ono što su imali u planu. Voda je nestajala tijekom utrke, bolid je postajao lakši i brži, a spremnik vode je smio biti dopunjen jer je to bilo sukladno pravilniku koji kaže da se bolid važe sa svim svojim tekućinama (‘antifriz’, ulja…).

U korist im je išla činjenica da je FIA za tu sezonu zabranila nadolijevanje goriva i smanjila rezervoar s 250 na 220 litara, sve kako bi se turbomotorima smanjila snaga, pa su sve ostale ekipe morale pripaziti na snagu koju na raspolaganju žele imati u utrkama. Zabrane nisu ispale tako oštre za ekipe s efikasnijim atmosferskim motorima, od kojih se najviše isticao upravo Tyrrell, jedina ekipa koja je cijelu sezonu odradila s Cosworthovim 3.0. Naravno, sve ostale momčadi bile su protivnici novog FIA-inog pravila, dok je Tyrrell bio zagovornik. Kao i danas, za nekakvu promjenu je trebala suglasnost svih ekipa, na što Tyrrell nije pristao, te su tako ipak imali određenu prednost u odnosu na konkurente.

Međutim, suparnici su ubrzo uočili nešto čudno. Naime, Tyrrellovi mehaničari bi pri posljednjoj promjeni guma morali dosuti velike količine vode kako bi bolid opet dobio kilograme, ali su da stvari idu bolje i brže, umjesto vode u spremnike dodavali i olovne kuglice koje su brzo dodale potrebnu masu. Nakon posljednjeg ulaska Tyrrellovih bolida u boks, ekipe su uočile da s vrha bolida otpadaju upravo olovne kuglice. Ispostavilo se da 012 tako utrke vozi prelagan, a onda u zadnjim krugovima dolijevaju 8 litara vode u spremnike za ubrizgavanje vode, pomiješano sa 63 kilograma olovnih kuglica (budući da više nije bilo potrebno tako puno vode za ubrizgavanje u motor jer se utrka bliži kraju) kako bi se osigurala prolaznost na vaganju nakon utrke (zbog velike gustoće su za 60-ak kg olova potrebne samo tri velike boce Coca Cole). Budući da se to moralo pumpati pod ogromnih pritiskom, neke su znale ispadati kroz otvor za ulijevanje te bi se prosule po susjednim boksovima, čim se zainteresirale susjedne mehaničare i inženjere.

Diskvalifikacija

Nakon VN Detroita gdje je Tyrrellov Martin Brundle završio drugi, suci su ustanovili da se voda ustvari sastojala od 27.5% aromatskih ugljikovodika te da je sadržavala dodatan izvor goriva. Tyrrell je odmah potom optužen po četiri točke: uzimanje dodatnog goriva tijekom utrke, uzimanje ilegalnog goriva (mješavina aromatske vode), opremanje bolida ilegalnim dovodima goriva (od spremnika vode prema sustavu za ubrizgavanje vode), te korištenje balasta koji nije bio pravilno učvršćen za bolid (olovne kuglice u spremniku vode).

Tyrrell je vrlo brzo isključen iz prvenstva te je diskvalificiran sa svih prethodnih utrka te godine. Kasnija analiza je utvrdila da je sadržaj goriva u vodi bio ispod 1%. Osim toga, Tyrrell se branio tako što su pravila tražila da balast bude fiksiran na način da je potreban alat za njegovo vađenje, što je bio slučaj kod njih budući da su kuglice bile unutar spremnika vode, standardnog dijela bolida. Žalili su se i FISA-inom sudu, ali bezuspješno. Optuženi su naposljetku za gorivo u vodi, nesigurno pričvršćen balast i ilegalne otvore na dnu bolida, što krši pravilo o ravnoj podnici za eliminiranje ground efekta (za koje je kasnije utvrđeno da nemaju veze s aerodinamikom).

Međunarodna komisija sudaca je kasnije samo podržala prvotnu odluku suda, a Tyrrell je isključen iz prvenstva te je dobio zabranu na sljedeće tri utrke te sezone. Kasnije im je dopušten nastup na naredne tri utrke, ali im ne bi bili priznati bodovi koje bi možda osvojili. Negdje se spominje i da su izgubili FISA-ino subvencioniranje putnih troškova za narednu sezonu, što također nije malo. Momčad na kraju ipak nije sudjelovala na preostale tri utrke, izgubili su sve bodove iz 1984. iako su imali solidne rezultate. Neki su tvrdili da je FISA htjela samo eliminirati i posljednju ekipu s atmosferskim motorom kako bi privukla više automobilskih proizvođača s turbomotorima, što bi donijelo nova sponzorstva, što su opet samo nagađanja. Budući da su u narednim utrkama nastupale samo ekipe s turbomotorima, mogle su tako stopirati FISA-in plan o novom smanjenju dopuštene količine goriva za 1985. budući da to nije išlo na ruku ni jednoj momčadi na gridu.

Tyrrell 012

S obzirom na to da nije uspio osigurati dobar motor za početak 1985., Tyrrell je i u treću sezonu krenuo s 012. Rezultati nisu bili ni blizu onih iz prethodne sezone te je momčad pala na samo dno. Najgore je bilo u Austriji gdje se Brundle nije uspio kvalificirati za utrku, s čak 12 sekundi sporijim vremenom od McLarenovih vozača. Par utrka ranije Bellof je debitirao s novim Tyrrellom 014 koji je koristio Renaultov turbomotor budući da je Ken Tyrrell konačno osigurao motor s prednabijanjem. Brundleov 014 je bio spreman za sljedeću utrku, što znači da su treninzi za VN Austrije 1985. obilježili kraj jedne velike ere. Nakon 19 sezona i 155 pobjeda, Cosworth V8 je konačno otišao u mirovinu što se tiče Formule 1, a dvije od sedam 012-ica su korištene te godine tijekom prve sezone novog prvenstva F3000.