Dolazimo do vremena najintenzivnijeg razvoja bolida u povijesti Formule 1. Još krajem 60-ih su bolidi izgledali zdepasto, s tankim gumama, bez krila i s prilično slabim motorima. Kada pogledate bolide s kraja 70-ih, vidi se da je tada začet današnji dizajn bolida, naravno, samo kada gledate formu. Krećemo dalje, s kim drugim nego ponovno revolucionarnim Lotusom.

1970.

Colin Chapman je za 1970. napravio novi bolid iz temelja. Stari 49 odradio je dobar posao za testiranje krila, koja su na novom Lotusu izgledala sjajno, posebno zadnje krilo, koje je bilo dorađenije od ostalih. No, nije bilo samo do toga. Chapman je vrlo inteligentno izveo prednji kraj. Maknuo je veliki usis zraka te umjesto njega spustio nos veoma nisko, što je pogodovalo manjem otporu zraka. Za hlađenje se pobrinuo bočnim usisnicima za zrak, koje je jedino model 72 imao. Te sezone Lotus je bio neuhvatljiv za ostale momčadi. S druge strane, pogledajte kako je izgledao bolid momčadi Frank Williams Racing.

Također vrijedi napomenuti da su vozači te godine počeli nositi sigurnosne kacige za glavu, koja je bila druga liga u odnosu na vojnički šljem.

1971.

Nakon pogiblje Jochena Rindta Lotusova forma pada, a na scenu nastupaju Tyrell i Jackie Stewart. Bolid je bio veoma karakterističan, a prije bi se moglo reći da je imao prednji branik, a ne krilo, no dobro osmišljeno i sa dobrim sustavom hlađenja. Uveli su otvor iznad glave vozača, koji je direktno hladio motor, što se pokazalo kao pun pogodak, a takvo nešto se i danas koristi u F1. Gotovo sve momčadi su te 1971. napustili ogromne prednje usisnike, te se fokusirali na prednje krilo.

1972.

 

Lotus se ponovno vraća na scenu s prekrasnim zlatno crnim bojama. Model 72 vozio je svoju treću sezonu, no Collin ga je prilično dobro usavršio i ukomponirao s novim, još širim gumama. Momčadi su se uhvatile raznih eksperimentiranja s krilima i oblicima, no uglavnom je jednostavna forma bolida bila pobjednička. Na fotografiji iznad vidimo tanjure koji oponašaju prednje krilo. Nisu se dobro proveli.

1973.

Nova pravila o sigurnosti nalagala su da bočne stranice bolida moraju biti čvršće, što je povećalo masu bolida, a najviše je povrijedilo Chapmanov Lotus. I dalje je bio najbrži, no ne i najpouzdaniji, pa im je Stewart ponovno pokupio naslov ispred nosa. Te godine bilo je vidljivo da se radi na sigurnosti vozača, gdje se najviše zalagao sam Stewart. Područje oko ramena se povisilo, a čvrstoća materijala unaprijedila, iako je to i dalje bilo veoma loše.

1974.

S obzirom da su otkrivene blagodati aerodinamike, dizajneri su imali pune ruke posla i malo vremena za istraživanje. Brabham je imao zanimljiv prednji kraj, koji je bio mješavina Lotusa i Tyrella, a čuvanje prednjih guma bila je prednost tog bolida. Previsok otvor za hlađenje motora nije pomagao u smanjivanju otpora zraka. Chapman je imao odličnu zamisao s novim modelom 76, no nije ispao dobar za vožnju, ali imao je dvostruko zadnje krilo, koje se u Formuli 1 zadržalo do 2013.

1975.

Dok su neke momčadi izbjegavale visoke otvore iznad vozačeve glave, neki su ih postavili još više, što sa strane hlađenja nije bilo loše, no usporavalo je bolid na pravcu. Bočni usisnici postaju uobičajena stvar na bolidima.

1976.

 

1976. bila je veoma slična 1975. po pitanju razvoja bolida, no ne i za Tyrell, koji je u sezonu ušao s bolidom koji je imao četiri prednja i dva zadnja kotača. Izazivalo je to čuđenje među rivalima, no koncept se pokazao dobar i 1977. je trebao zasjati. Momčadi se pokušavaju rješiti nezgrapnog usisnika za zrak pomoću više usisnika na prednjem dijelu i učinkovitijim bočnim.

1977.

 

Ferrari i Lauda bili su velika sila sredinom 70-ih, a model 312 je u Austrijančevim rukama bio stroj za mljevenje. Imao je lopatasto prednje krilo, mnoštvo užih usisnika, pa je bolid bio veoma stabilan i predvidljiv za vožnju. Na drugoj fotografiji je Brabham, koji je već četiri godine imao isti dizajn, no i dalje konkurentan, samo je Alfin V12 bio sidro tog bolida. Zanimljivi su bili 2u1 usmjerivači i usisnici ispred zadnjih kotača. Za to vrijeme Chapman je spremao ubojiti 79 s ground efektom, dok je Brabham radio na raketi imena BT46.

1978.

 

Bila je to još jedna sezona dominacije Lotusa. Colin je s novim bolidom Lotus 79 donio ground effect, koji je bio testiran još na modelu 78, ali je na ovome bio usavršen. Povećalo je to brzinu u zavoju. Štos je bio u tome što je zrak išao ispod bolida venturijevim tunelom kako bi poboljšao prianjanje zadnjeg kraja. Rezultat je bio stabilan i brz bolid, a k tome je bio i pouzdan. Puno veću stvar te sezone napravio je Brabham s “ventilatorom u guzici”. Na VN Švedske se sve otkrilo. Vozači su kvalifikacije odvozili s punim tankovima kako se ne bi primijetila brzina BT-a 46, a u utrci se Lauda lagano vozikao iza Andrettija. No, kad su Amerikanca zadesili problemi, Niki je odjurio naprijed. Strašan potisak otkriven je kada se ulje jednog od bolida prolilo po stazi. Svi bolidi su na tom dijelu morali usporavati, dok bi Brabham proletio kao da je sloj asfalta upravo nanesen na stazu. Ovo rješenje je, nažalost, proglašeno ilegalnim.

1979.

Momčadi su dobro iskopirale Chapmana, čiji je Lotus bio katastrofalan, te nisu ugrabili niti jednu pobjedu. Ova sezona bila je usavršavanje posla započetog 1978. godine, a više je pamtimo po borbi Schecktera i Villeneuvea, nego po inovacijama.