Sebastian Vettel, Ferrari

Hulkenbergovim prelaskom u Renault smo još jednom vidjeli da PR izjave “pod ugovorom sam, imam potpis za sljedeću sezonu, imamo vozače pod ugovorom, sigurni smo po pitanju vozačke postave” i ostale brbljarije vrijede jako malo. Naravno, tehnički je to sve u redu, ali čim dođe neki veći tim, ili čim je u igri dosta više novca, ugovori odjednom vrijede jako malo, a pratiocu sporta to izgleda kao nešto veliko, kao da su vjenčani pa je sramota rastaviti se. Priča je ustvari potpuno drugačija. Ono što dobivamo u izjavama prije i poslije utrke su samo mrvice, koje, ako ste dovoljno vješti, možete i sami osmisliti. A budući da iza sebe imam par napisanih članaka, onda nešto mogu sročiti:

“Današnje kvalifikacije nisu bile dobre za nas. Mučili smo se na izlasku iz zavoja, očito je da nam je falilo gripa. Problemi su počeli već u Q1, kada smo primijetili….”

Dakle, uvijek ista pašta. Govori se sve ono što usredotočeni gledatelj može sam primijetiti i za to mu ne treba izjava vozača za medije. Ako želimo nešto pronaći, pokušati odgonetnuti, morat ćete se dobrano oznojiti, bez jamstva da ćete pronaći ono što želite. Morate kopati po tamo nekom profilu ruskog twitteraša, vidjeti što kaže Schmidt iz Auto Motor und Sporta, ili se prošetati po ostalim facebook/instagram/twitter profilima kako bi ubrali koju korisnu informaciju. No, da se vratim na temu.

Dva “imam ugovor” slučaja koja su mi najviše ostala u pamćenju su ona Alonsa i Vettela iz 2014. Dakle, par dana prije službenih objava da odlaze iz svojih momčadi viču na svakom intervjuu “imam ugovor”…”kao što sam rekao, imam ugovor za sljedeću sezonu”, i naravno, ljudi računaju Vettel ostaje u Red Bullu, Alonso će još jednu sezonu za Ferrari. Kad ono u Suzuki boom nalik na onaj s Hirošime i Nagasakija. Vettel objavljuje da na kraju sezone napušta Red Bull, ali ne govori gdje odlazi. Bile su dvije opcije, Ferrari i McLaren Honda, s tim da je prva bila vjerojatnija, posebno zbog poveznica njega i crvenih u prijašnjim vremenima. A ako ste kopali i tražili okolo, onda ste znali gdje ide Vettel, a gdje ide Alonso. Jer, čekati službenu objavu je slično kao i očekivanje Godota.

Evo jedan primjer koji me u zadnje vrijeme ljuti, jer se govore nepotpune informacije, gdje se pokušava opravdati nesposobnost, pogreška i sl. Bouiller stalno trubi o tome kako je Honda počela na V6 motoru raditi tri godine poslije konkurencije. To je netočno ako ćemo pogledati da su ostali timovi s poslom počeli tamo pred kraj 2010., ili možda samim početkom 2011., a Honda početkom 2013., a mooožda čak i krajem 2012., jer je službena objava bila 13. svibnja 2013. godine. Dakle, 2010. (u najboljem slučaju za ostale timove) i 2013. (u najgorem slučaju za Hondu) su tehnički gledano tri godine razlike, no godina traje 365 dana, pa bi onda trebalo pogledati datume kad su odluke donesene. 29. lipnja 2011. godine donesena je odluka da motori za 2014. ipak neće imati četiri cilinda, već će biti V6, što znači da je pravilo tek tada bilo do kraja doneseno, jer ako je netko radio na bazi s četiri cilindra (Renault?), onda je imao velikih problema s ovom odlukom.

Sad da se vratim na onaj gore najbolji slučaj za ostale timove (neka to bude 1.12.2010.) i najgori slučaj za Hondu (recimo 3.2.2013., barem 100 dana prije službenog datuma objave), a to znači da je Honda počela s razvojem 795 dana poslije, što je prilično velik period, ali nije ni blizu tri godine. Tri godine u tom periodu (od 2010. do 2013.) su 1096 dana, što je 301 dan viška, što ne znači da Boullier ne zna računati, već da pokušava nešto sakriti. Primjera ima još na stotine.

Zaključak: Ono što je u Formuli 1 zaista važno i što se stvarno događa odvija se iza kulisa, tamo gdje nemamo pristup i gdje informacije najkasnije iscure. Svi novi ugovori, ideje ili slično tome se događa daleko od naših očiju, i sve se započinje puno ranije nego kad se iznese službena objava. Naše je samo koliko ćemo dobri istraživači biti.