Lotus 49 – U nove podvige

Damir Abramović: 50 godina Lotusa 49 / Izdvojeno

Damir Abramović

Prije 7 godina 15 min 11 komentara

Serijal “50 GODINA LOTUSA 49”
– Prvi dio: Priča o legendi
– Drugi dio: Početak avanture
– Treći dio: Završnica prve sezone

Lotus 49 nije završio svoje putovanje na kraju 1967. godine. Naprotiv, u Lotusu su nastavili s daljnjim razvojem bolida, te su polagali velike nade u njega da će im u 1968. donijeti obje titule – vozačku i konstruktorsku.

Treba napomenuti da od 1968. Lotus više nije bio jedini korisnik odličnog Cosworthovog motora. Iz Forda su inzistirali da i druge momčadi mogu koristi motor koji nosi njihovo ime, sve u svrhu veće promocije. Začuđujuće, Colin Chapman nije stvarao probleme oko toga, te su od nove sezone Cosworthove motore koristili McLarenovi i Matrini bolidi.

Rekordni Clark

19. sezona Formule 1 započela je na prvi dan 1968. godine Velikom nagradom Južne Afrike na stazi Kyalami. Utrka je privukla veliki broj natjecatelja, njih čak 24. Sve momčadi Formule 1 bile su prisutne, a grid je upotpunilo još pet domaćih vozača u nešto starijim F1 bolidima.

Lotus je na prvu utrku stigao s dva modela 49. Hill je koristio šasiju 49/R3 u kojoj je nastupao u drugoj polovici prošle sezone, dok je Clark na raspolaganju imao novu šasiju 49/R4. Clark je lakoćom dominirao treninzima, konstantno poboljšavajući svoje najbrže vrijeme. Čak je stigao i testirati nove Dunlopove gume i prilagođavati bolid njihovim zahtjevima. Pole position je osigurao na posljednjem treningu krugom od 1:21,6 kojem se samo Hill uspio približiti na sekundu zaostatka. Hill je pak imao problematične treninge. Zajedno s nekolicinom drugih vozača propustio je prvi trening u četvrtak zbog kašnjenja zrakoplova. U petak je imao probleme s pumpom za gorivo, stražnjim ovjesom i neispravnim kvačilom. Napokon je posljednji trening prošao bez problema gdje je uspio odvesti dovoljno brzo vrijeme za drugo startno mjesto.

Pošto se utrka vozila u ponedjeljak, nedjelja je bila dan za odmor. Lotusovi mehaničari nisu imali vremena za odmor. Sumnjalo se na puknuće košuljice cilindra motora na Clarkovom bolidu, stoga je trebalo na bolid montirati novi Cosworthov DFV motor. Novi problem u vidu curenja ulja pojavio se na dan utrke tijekom jutarnjeg zagrijavanja, no otklonjen je do početka utrke.

Jim Clark, VN Južne Afrike 1968.

Utrku je poveo Jackie Stewart u Matri ispred Clarka i Jochena Rindta u Repco Brabhamu. Hill je imao loš start te je pao na sedmu poziciju. U drugom krugu utrke Clark prelazi Stewarta i u neuhvatljivo odmiče konkurenciji. Jedini koji mu je možda mogao zaprijetiti bio je njegov momčadski kolega, no pred njim je bio veliki posao nadoknađivanja izgubljenih pozicija na startu. Ubrzo se riješio Surteesa i Amona, dok se Brabhamom i Rindtom namučio. Njih se oslobodio u 13. krugu pa je mogao krenuti za Stewartom na drugom mjestu.

Stewart mu je u tom trenutku bježao oko tri sekunde i ta je razlika rasla sve do 18. kruga kada je iznosila šest sekundi. Tada Hill spušta svoja vremena ispod 1:26, nešto što Stewart nije mogao, te ga u narednih deset krugova uspijeva uloviti i prestići. Sad su dva Lotusa bila na vrhu i činilo se da ih samo nekakvi mehanički kvar može zaustaviti. Takvih neugodnih iznenađenja nije bilo te je Lotus novu sezonu započeo uvjerljivom dvostrukom pobjedom ispred trećeplasiranog Jochena Rindta (Stewart je u međuvremenu odustao). Bila je to 25. pobjeda za Jima Clarka čime je od Juana Manuela Fangia preuzeo vrh po broju pobjeda u Formuli 1.

Utrkivanje na jugu

Do iduće utrke Formule 1 bila su dva i pol mjeseca. O ovo doba godine već je bila tradicija da se neke od momčadi i vozača zapute do Australije i Novog Zelanda gdje su sudjelovali u Seriji Tasman. Lotus je poslao oba svoja vozača, s tim da će Clark odraditi sve utrke, dok će mu se Hill priključiti od australskog dijela natjecanja. Od ostalih natjecatelja izdvojit ćemo neke – aktualni svjetski prvak Formule 1 Dennye Hulme, zatim Jack Brabham, Bruce McLaren, Chris Amon, Pedro Rodriguez, Piers Courage, Richard Attwood, Frank Gardner…

Lotus je i u ovom natjecanju koristio model 49 pošto su pravila Serije Tasman bila slična onima Formule 1. Jedina bitnija razlika bilo je korištenje 2,5 litrenih motora. Zbog toga je društvo iz Coswortha skratilo hod klipa DFV motora s 64,8 mm na 54,0 mm. Motor je u ovoj varijanti razvijao oko 360 ks te je dobio i drugu oznaku – DFW.

Prvenstvo je započelo utrkama po Novom Zelandu. U prve dvije utrke (Pukekohe i Levin) Clark nije osvojio ni bod premda je u obje startao s pole positiona. U Pukekoheu je odustao zbog kvara motora dok je u Levinu prejako pogodio rubnjak uz stazu i slomio ovjes na svom Lotusu. U obje utrke slavio je Amon u Ferrariju 246T.

Iduća stanica bila je utrka Lady Wigram Trophy. Ona će ponajprije ostati upamćena kao prva utrka u kojoj je momčad Lotusa nastupila u bojama svog novog sponzora Gold Leafa (crvena, bijela, zlatna). Tradicionalna zelena, sa žutom trakom preko sredine bolida, otišla je u povijest. Clark je napokon pole position pretočio u pobjedu. Bila je to do zadnje trećine utrke bliska borba između Clarka i Amona koja je riješena kod obilazaka vozača za puni krug. Prilikom toga je Amon počeo gubiti priključak za vodećim Clarkom.

Zadnja utrka na Novom Zelandu održana je na stazi Teretonga. Tijekom treninga u Lotusu su eksperimentirali sa stražnjim krilom koje je bilo napravljeno od elise s helikoptera. Clark je bio zadovoljan dodatnim downforceom koje je nova naprava pružila. U dogovoru s Chapmanom, koji je izrazio bojazan oko sigurnosti i čvrstoće krila, odlučeno je da u utrci neće nastupiti sa stražnjim krilom. Utrka je bila obilježena kišom i izlijetanjima, a jedan od vozača koji je izletio bio je i Clark. Desetak krugova prije kraja utrke, dok je bio u vodstvu, na najbržem djelu staze naletio je na jednu izbočinu zbog koje je izgubio nadzor nad svojim Lotusom. Bolid je nekontrolirano izletio van staze i stao tek nakon dvjestotinjak metara. Srećom pa je oštećen bio samo nos bolida. Dok se Clark vratio na stazu, McLaren je preuzeo vodeće mjesto te je naposljetku odnio pobjedu. Nakon pola prvenstva Amon je s 27 bodova bio vodeći, dok su Clark i Courage s po 15 bodova dijelili drugo mjesto.

Od australskog dijela prvenstva Graham Hill se priključio Lotusovoj momčadi. Vozači i momčadi su imali dva tjedna pauze prije nastavka prvenstva utrkom na stazi Surfers Paradise. Bila je to utrka čiju je prvu polovicu obilježio dvoboj Clarka i Amona. Odličnu borbu pokvario je kvar Ferrarijevog V6 motora. U nastavku je Clark lakoćom kontrolirao utrku te je slavio ispred Hilla i Couragea. Tri su boda sada dijelila Amona i Clarka na vrhu ukupnog poretka.

Tjedan dana kasnije na rasporedu je bila utrka na stazi Warwick Farm. Utrka ispočetka obećavala da će to biti još jedna bliska borba za pobjedu jer je prvu sedmoricu nakon desetak krugova dijelilo samo sedam sekundi. U nastavku se ta borba razvodnila. Na vrhu je Clark pobjegao na sigurnu udaljenost, dok su malo uzbuđenja sredinom utrke svojim trobojom priuštili Hill, Amon i Courage. Clark je drugom uzastopnom pobjedom preuzeo vodstvo ispred Amona. Kao i na prethodnoj utrci, Hill i Courage su upotpunili postolje.

Velika nagrada Australije održana je na stazi Sandown. Clark i Amon su poveli utrku dok je Jack Brabham s pole positiona pao na peto mjesto. Amon je od početka vršio pritisak na Clarka, no prave prilike za napad nije bilo. Brabham je u međuvremenu dohvatio treće mjesto nakon prelaska Gardnera i Hilla. Ubrzo nakon toga je ulovio vodeći dvojac i publika je očekivala da će domaći heroj krenuti u napad za vodstvo. Umjesto toga, Brabham je bio primoran odustati zbog pregrijavanja Repcovog motora. Publika je utjehu mogla pronaći u odličnom dvoboju na vrhu koji je trajao cijelu utrku. U samoj završnici Amon je dva puta prvi prošao ciljnom linijom ispred Clarka, no Lotusov bi vozač svaki put bio bolji pri kočenju za prvi zavoj. U zadnjem krugu utrke, na izlasku iz zadnjeg zavoja, Amon je uhvatio Clarkov slipstream. U završnom jurišu prema cilju Ferrari je brzo lovio Lotus i nadoknađivao zaostatak. Nekoliko metara prije cilja dva su bolida bila praktički poravnata. Na koncu je pobjedu odnio Clark i to za samo jednu desetinku. Hill je dohvatio još jedno postolje i to nakon velike borbe s Gardnerom. Utrku prije kraja Clark je imao šest bodova više od Amona.

Jim Clark, VN Australije 1968.

Prvenstvo Serije Tasman zaključeno je utrkom na ponajboljoj stazi tog dijela svijeta. Riječ je stazi Longford na Tasmaniji. Vozače je na dan utrke dočekala kiša koji je nemilice padala. Start utrke bio je odgođen sat vremena, te je broj krugova smanjen s 28 na 15. Premda se vremenske prilike do starta utrke nisu previše poboljšale, utrka je krenula. U takvim se uvjetima najbolje snašao Piers Courage koji je letio stazom. Slavio je s gotovo minutu prednosti ispred Rodrigueza i Gardnera. Vozači u borbi za titulu imali su u ovoj utrci sporedne uloge, pa su tako Clark i Amon završili na petom, odnosno, sedmom mjestu. Takav rasplet je značio da je Jim Clark osvojio titulu pobjednika Serije Tasman 1968. godine.

Zagrijavanje za nastavak sezone

Nakon dva mjeseca utrkivanja na Novom Zelandu i Australiji, momčad Lotusa vratila se u Europu na nastavak prvenstva Formule 1. Prije VN Španjolske odradili su dvije ne-prvenstvene utrke. Prva od njih bila je “Utrka prvaka“ na Brands Hatchu. Team Lotus se pojavio samo s Grahamom Hillom koji je na raspolaganju imao novu šasiju 49/R5. Na bolidu je došlo do promjene položaja spremnika ulja i akumulatora, s prednjeg na stražnji kraj bolida. To je promijenilo raspored težine bolida što je za posljedicu imalo negativan utjecaj na ponašanje bolida. Pokušali se te probleme riješiti vraćanjem akumulatora na staro mjesto, no Hill je i dalje bio nezadovoljan bolidom.

Video “Race of Champions“ 1968.

Premda se Team Lotus pojavio samo s jednim bolidom, na stazi je bio još jedan model 49, i to u momčadi Roba Walkera. On je u suradnji s Jackom Durlacherom od Chapmana kupio šasiju 49/R4 s kojom je Clark slavio na VN J. Afrike. Za njih je nastupao Švicarac Jo Siffert. Njihov je početak utrkivanja s Lotusom 49, nažalost, bio kratak. Siffert je tijekom neslužbenog treninga u petak izgubio kontrolu nad bolidom i izletio sa staze. Oštećenja su bila pozamašna i bolid je otpremljen na popravak u Walkerovu garažu. Tamo je preko noći izbio požar u kojem je bolid u potpunosti uništen, zajedno s novim Cosworthovim motorom. Walker je nakon nemilih događaja dogovorio kupnju novog modela 49, ali se još neko vrijeme morao strpjeti do njegove isporuke.

Loš balans bolida značio je da se Hill za utrku kvalificirao na šesto mjesto, 1,6 sekundi iza osvajača pole positiona Brucea McLarena. Hill je dobro krenuo u utrku i u prvom krugu je dohvatio četvrto mjesto. Tu je njegov napredak stao. Bolid je bio toliko “nervozan“ na stazi da nije mogao držati korak s vodećom trojicom. Iza njegovih leđa stvorio se vlakić od dva Ferrarija i jednog McLarena. Hill ih je nekako uspijevao zadržati iza sebe, sve do loma pogonskog vratila u 11. krugu utrke.

Lotus je idući nastup na BRDC-ovom “International Trophy“ (staza Silverstone) dočekao u tmurnom raspoloženju. Na otvaranju europske sezone Formule 2 (staza Hockenheim) život je izgubio Jim Clark. Bio je to velik udarac za Colina Chapmana koji je s Clarkom kroz godine razvio blisko prijateljstvo i suradnju koja je rezultirala brojnim uspjesima. U spomen na Clarka, Lotusov logo bio je u crnoj boji.

Graham Hill je ponovno bio jedini predstavnik Lotusove momčadi, međutim nije bio jedini koji se utrkivao u Lotusu 49. Momčad Roba Walkera je nakon gubitka prvotnog modela 49 uspjela osigurati drugu šasiju – 49/R2, koju im je Chapman posudio do isporuke novog bolida. Vozač je ponovno bio Jo Siffert.

Video “International Trophy“ 1968.

Nakon osrednjih kvalifikacija (šesti) Hillova utrka bila je kratkog vijeka. Dogurao je do trećeg mjesta prije negoli je morao stati zbog puknuća cijevi dovoda goriva (14. krug). Siffert je svoju prvu utrku u Lotusu 49 proveo u sredini poretka. Ciljnu zastavu nažalost nije vidio zbog kvara kvačila. Dvostruku pobjedu ostvarila je McLarenova momčad, Hulme ispred McLarena, dok je Amon bio treći.

Lotus 49 izvan Formule 1

U šezdesetim godina prošlog stoljeća bilo je normalno da su vozači nastupali u više kategorija, od utrka Formule 1, pa sve do utrka sportskih automobila. Isto tako, nije bilo neuobičajeno vidjeti Formula 1 bolide u drugim natjecanjima osim Formule 1. Kao što se moglo pročitati gore više u tekstu, Lotus je svoj 49 već koristio u Seriji Tasman. A evo sada riječ-dvije gdje je još Lotus 49 nastupao 1968. godine.

Južnoafričko prvenstvo Formule 1 bilo je natjecanje koje se održavalo na stazama u Južnoafričkoj Republici (i okolnim zemljama) od 1960. pa sve do 1975.. Pravila su bila takva da su se u tom natjecanju mogli koristiti i F1 bolidi. Natjecatelji su obično koristili koju godinu starije modele. Tako je i Lotus 49 pronašao svoj put do tog natjecanja. Momčad koja je kupila Lotus 49 (šasija 49/R3) zvala se Team Gunston, a vozač je bio John Love.

Premda konkurencija nije bila brojna (obično bi nastupilo desetak vozača), na stazama su se ipak mogli vidjeti vrlo dobri bolidi. Tako su Sam Tingle i Basil van Rooyen vozili Brabhamove BT24 bolide, iste one koje su Denny Hulme i Jack Brabham vozili u F1 sezoni 1967. (i osvojili naslove u obje konkurencije). Bilo je tu još nekoliko zanimljivih bolida poput Lole T140, McLarena M3, Alfe Special…

Prvenstvo je te 1968. godine brojalo 12 utrka, od kojih se devet bodovalo za ukupni poredak, dok su tri utrke bile ne-prvenstvene. Love je Lotus 49 na raspolaganju imao od druge utrke u prvenstvu (u prvoj je nastupio u Brabhamu BT20). U narednih deset utrka imao je osam pole positiona, ostvario je šest pobjeda i jedno drugo mjesto, te je ukupno prikupio 54 boda. To je bilo dovoljno za uvjerljivo osvajanje naslova prvaka te sezone.

Tračak optimizma

Vratimo se sada Team Lotusu i njihovim nastupima. Pola godine je prošlo od probne, ne-prvenstvene VN Španjolske na stazi Jarama, te je došao red za “pravu“ VN Španjolske. Team Lotus se pojavio s dva bolida na stazi od koji je samo jedan bio korišten, dok je drugi bio pomno skriven od pogleda u transporteru. Premda ga je dopremio sve do Španjolske, Chapman je ipak odlučio ne koristiti taj tajnoviti bolid.

Zahvaljujući iskustvima s te ne-prvenstvene utrke, Hill se odmah na prvom treningu posvetio brzim krugovima, dok je većina njegovih konkurenata prilagođavala svoje F1 bolide tehnički zahtjevnoj stazi. Ispočetka je bio jedan od najbržih na stazi, no konkurencija je ubrzo pokazala zube. Posebno su se isticali Novozelanđani – McLaren i Hulme u McLarenima M7A, i Amon u Ferrariju 312. I dok su drugi poboljšavali svoja vremena kroz treninge u petak i subotu, Hill to nije uspijevao. Njegovo vrijeme ostvareno na prvom treningu ipak je bilo dovoljno za solidno šesto mjesto na startu. Siffert se u tamno plavom Lotusu 49 kvalificirao na deseto mjesto.

Graham Hill, VN Španjolske 1968.

U prvoj trećini utrke trojica vozača su se izmijenila u vodstvu – Pedro Rodriguez u BRM-u, Jean-Pierre Beltoise u Matri i Chris Amon u Ferrariju. Za to vrijeme Hill je polako napredovao u poretku i u 12. krugu nalazio se iza njih. Nedugo nakon toga problemi koji su zadesili Beltoisea (curenje ulja) i Rodrigueza (izlijetanje) pogurali su Hilla na drugo mjesto. No raspoloženi Amon je nametnuo takav tempo da ga Hill nije uspijevao pratiti. U 58. krugu kvar pumpe za gorivo izbacuje nesretnog Amona iz utrke i Hill preuzima vodstvo.

Do kraja je bilo još tridesetak krugova, a iza Hilla se nalazio aktualni svjetski prvak Denny Hulme, još uvijek na pristojnoj udaljenosti. No s pobjedom na vidiku Hulme ubrzava i u roku od nekoliko krugova bio je na mjenjaču Hillovog Lotusa. Iskusni Hill nije paničario i nizao je krugove bez i najmanje greške. To je na ovoj zavojitoj stazi gotovo onemogućilo Hulmea da ga napadne. Deset krugova prije kraja Hulme je ostao bez druge brzine što je označilo kraj njihova dvoboja. Hill je mirno priveo utrku kraju i slavio svoju prvu pobjedu u Lotusu 49.

Spomenimo i drugi Lotus 49 u utrci. Siffert je imao problema s curenjem goriva u kokpit zbog čega je dosta vremena izgubio u boksu čekajući na saniranje tog kvara. Nastavio je s utrkom, ali su ga problemi s prijenosom primorali na odustajanje.

Kraj četvrtog dijela.

Odgovor

11 komentara

  1. Honda
    zekohonda Donator Prikaži
    • 2522 d, 12:36

    konačno sam uspio sve pročitat…odlično kao i uvijek!



    2
    2

    0
  2. F1puls
    David Vidović Prikaži
    • 2522 d, 13:14

    Odlično osvježenje među ovim Halo tekstovima… Još jedno bravo Damire :)



    1
    1

    0
  3. Michael Schumacher
    Ferrari Maniac Prikaži
    • 2522 d, 14:50

    Svaka čast na odličnim tekstovima Damire. Svaki novi nastavak priče mi je kao malo svježeg zraka s obzirom da obožavam općenito povijest, a o povijesti F1 ne znam toliko puno detalja.
    Jedva čekam idući nastavak i potičem sve ostale entuzijaste koji su vješti u pripovijedanju i znaju više o nekim detaljima motorsporta da i nas nauče nešto, naravno ako smognu vremena…. npr. naša forumska enciklopedija Frantic… ali naravno ako nađe vremena od života…. :)



    5
    5

    0
  4. Bmw
    Marko Rakić Donator Prikaži
    • 2522 d, 15:10

    Damire, s obzirom da si popratio dosta toga o Lotusu, koji bi njihov bolid stavio na prvo mjesto i zašto? :)


    0
    0

    0
    • Jim Clark
      Damir Abramović Prikaži
      • 2522 d, 19:02

      Uf, teško pitanje.
      Lotus je kroz svoju povijest izbacio popriličan broj zaista fascinantnih bolida, bolida koji su imali velik utjecaj na razvoj Formule 1, poput modela 18, 25, 33, 49, 72, 78, 79.

      Odogovor na tvoje pitanje bio bi Lotus 49.
      Zašto?
      Moje je mišljenje da se Lotus 49 pojavio u vrijeme kad je era one, da je tako nazovem, “romantične” Formule 1 (i motorsporta generalno) počela polako nestajati. A počela ju je zamijenjivati era veće razine profesionalizma, veće politike, veće komercijalizacije… A Lotus 49 je ostavio veliki trag i u jednoj i u drugoj.

      Da to malo dodatno pojasnim.
      Kad se pojavio 1967., Lotus 49 je bio vrhunac razvoja dotadašnje Formule 1. Chapman i ekipa su imali neke vlastite odlične ideje koje su ugradili u taj bolid, a uzeli su i neke “tuđe” koje su doveli do savršenstva. Dio tog bolida bio je i Cosworthov DFV motor, pravi dragulj sam po sebi i bez ikakve dvojbe najveći motor u povijesti Formule 1.

      Onda je došla 1968.. Pojavom crveno-bijelo-zlatnog bolida počela je nova era većeg, istaknutijeg sponzoriranja u Formuli 1. Čak su promijenili naziv ekipe u Gold Leaf Team Lotus.
      Pa su tu i aero krila. Ponovno “tuđa” ideja, no ipak je Lotus 49 bio taj koji ih je donio u Formulu 1, te prvi koji je odnio pobjedu koristeći aero krila. Time su udareni temelji daljenjeg razvoja aerodinamike u Formuli 1.

      Sve to, barem meni, stavlja Lotus 49 na prvo mjesto. Pa čak i općenito u Formuli 1.



      5
      5

      0
  5. Rover
    zjurina Prikaži
    • 2522 d, 15:53

    Jochen Rindt, Jacky Stewart, Jim Clark, Juan Manuel Fangio, Graham Hill,
    Dennye Hulme, zatim Jack Brabham, Bruce McLaren, Chris Amon, Pedro Rodriguez, Piers Courage,

    Dodajmo još i Jacky Ickxa, te Henri Pescarolo.a i Jean-Pierre Beltois.a

    KOJA SU TO IMENA !!!!!!! Legende F1 – sve do jednoga & mali povratak u mladost…

    Waaw…

    Hvala Damire & sve pohvale za članak !!!



    2
    2

    0
  6. David Croft
    Frantic Donator Prikaži
    • 2522 d, 19:19

    Fala Bogu pa F1Puls ima svog Clarka, živog i zdravog
    :klanjam:



    4
    4

    0

Pročitajte više o idućim temama:

Reagirajte na ovaj sadržaj:

Novo na forumu Otvori

Bok, internet se promijenio. Sadržaj, vrijeme, znanje i rad uložen u portal koštaju i bez vaše pomoći - ove zajednice više ne bi bilo.

Ako cijeniš što radimo svaki dan već 8 godina, podrži nas tako da postaneš pretplatnik ili doniraš iznos po volji.

Pretplati se Doniraj jednokratno

Stvaramo uspomene zajedno!

Formula 1 je najbrže rastući sport na planetu, a Pulsmedia najaktivniji hrvatski sportski portal.

Kontaktiraj nas

Medijska prava

Sve fotografije vlasništvo su ekipa Formule 1 ili Pirelli media centra.

Pridruži se

Pulsmedia

Slijedi nas

© Pulsmedia, guramo od 2015.